“Od svih osoba s invaliditetom s kojima sam cijeli život okružena, najviše traga na mene ipak je ostavio moj otac koji je osoba s invaliditetom, a koji se sam takvim nikada nije doživljavao”, kaže profesorica fizičke kulture iz Zagreba

 

“Život uz osobe s invaliditetom je jedini koji poznajem i opisala bih ga kao izrazito bogatog. Nisu bogatstvo novci, materijalnost, već onaj duh, punina, koje doživljam u doticaju s takvim osobama”, rekla je Anamarija Lazić, mag. kineziologije – profesorica fizičke kulture iz Zagreba, koja radi na mjestu voditeljice Stručne službe u Udruzi invalida rada Zagreba.

Svojevremeno kao temu diplomskog rada izabrala je ‘Kvaliteta života sportaša s invaliditetom’, prilikom čega je odradila istraživanje.

“Obzirom da ta tema nikada prije nije bila istraživana u Republici Hrvatskoj, ali i šire, rezultati su itekako značajni pokazatelji doprinosa sporta u raznim životnim segmentima sportaša s invaliditetom, bilo da je riječ o sportskom životu ili pak njihovoj svakodnevici”, pojasnila je Lazić.

U užoj i široj obitelji ima osobe s invaliditetom, a tijekom cijelog života se susreće i živi u njihovu okruženju.

U UIR Zagreba kao zaposlenica prvi puta je došla sredinom 1999. godine, počevši raditi na kratko vrijeme na informatizaciji, odnosno unošenju podataka o članstvu u računalni sustav. Potom je krajem iste godine ponovno počela raditi uz danas već pokojnu Mariju Topić, pružajući informacije o pravima i povlasticama koje članovi UIR-a Zagreba mogu ostvariti te o načinu njihova ostvarenja.

“Bez prekida sam zaposlena u UIR-u Zagreba od 2002. godine. Kroz duži niz godina radila sam na mjestu administratora i blagajnika, uz pokojnu Mariju Topić, koja je tijekom tog cijelog vremena bila i predsjednica Udruge. Preseljenje u prostranije i adaptiranije prostorije omogućilo je Udruzi otvaranje novih mogućnosti i aktivnosti za članove pa je od 2008. godine započelo zapošljavanje novih djelatnika. Surađivala sam otada do danas, koliko god sam mogla, s brojnim zaposlenicima, volonterima i studentima, a danas je situacija takva da radim i surađujem sa šest zaposlenih djelatnika u Stručnoj službi, nešto više od 20 volontera te članovima tijela upravljanja UIR-a Zagreba. Trenutno radim na mjestu voditeljice Stručne službe, u okviru čega organiziram i koordiniram rad iste, kao što i organiziram i sudjelujem u organizaciji i realizaciji programskih i projektnih aktivnosti Udruge”, objasnila je Lazić.

Osim navedenog, njezin angažman u Udruzi od 2014. godine obuhvaća i volontiranje u smislu organizacije i vođenja jedne od radionica engleskog jezika.

“Zaposlenici, članovi u tijelima upravljanja i volonteri - sve su to osobe zaslužne, svaka na svoj način - pojedinačno ili u grupama, za brojne aktivnosti i mogućnosti koje Udruga osigurava i pruža svojim članovima. Moram također reći da Udruga okuplja vrlo velik broj članova, gotovo 9.000, od kojih velik dio njih prepoznaje uložen trud u organizaciju svega što se za njihov boljitak odrađuje i realizira. Upravo su to pozitivne strane svih spomenutih suradnji u kojima pronalazim motive za još veće zalaganje u tome što i kako radim(o)”, nastavila je Lazić, koja svojim zalaganjem i radom unutar Udruge zasigurno utječe na poboljšanje kvalitete života brojnih članova i njihovih obitelji.

Sjećajući se mnogih lijepih trenutaka tijekom bogate povijesti UIR-a Zagreba, ne može a da ne spomene da joj je bila iznimna čast, veselje i zadovoljstvo raditi uz osobu velika srca i vrlo bogata iskustva, kakva je bila Marija Topić, od koje je u samim počecima, a i kasnije tijekom zajedničkih godina, naučila vrlo mnogo.

“Iako se kaže da nitko nije zamjenjiv, Marija Topić je upravo to - nezamjenjiva. No, unatoč toj izreci, a na zadovoljstvo svih zaposlenika i članova UIR-a Zagreba, danas itekako uspješno funkciju predsjednika obavlja Zlatko Bočkal, čovjek koji također zaslužuje divljenje i poštovanje, kako od strane zaposlenika tako i od strane članova,na osoba je od koje osobno puno, kvalitetno i konstantno učim”, rekla je Lazić.

Vezano za neke loše trenutke, rekla je da su ‘sastavni dio naših života, a sa ciljem održavanja životne ravnoteže i podsjećanja na ono što je zapravo važno i vrijedno’.

“No, takvi trenuci tijekom mog dužeg, bogatog i raznolikog staža u UIR-u Zagreba nisu vrijedni spomena jer ih ipak zasjene oni važniji – ljepši, veseliji i kvalitetniji. Smatram da bi svaka osoba trebala pozitivno razmišljati i razne životne situacije nastojati uvijek okrenuti na onu pozitivnu i vedriju stranu. No, takvo što ovisi isključivo o snazi i volji svakog pojedinca”, objasnila je Lazić.

Zato nastoji svima oko sebe pristupati kao jednako vrijednima.

Uzora u životu ima više, ali je izdvojila svojeg oca s kojim se posebno ponosi.

“Od svih osoba s invaliditetom s kojima sam cijeli život okružena, najviše traga na mene ipak je ostavio moj otac koji je osoba s invaliditetom, a koji se sam takvim nikada nije doživljavao”, kaže Lazić.

Njezina poruka osobama s invaliditetom je: “Budite aktivni! Osim obitelji i prijatelja, imate podršku i udruga osoba s invaliditetom. Iskoristite to i aktivno se uključite - kad god, gdje god i kako god možete.”

Prilikom obilježavanja 50. godišnjice UIR-a Zagreba u Hotelu Antunović 26. rujna 2016., na čiju proslavu su se odazvali brojni uglednici i članovi same udruge, Lazić je zajedno s Tugomirom Eršekom primilila Godišnju nagradu udruge.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 26.10.2016