"OSI populacija u Hrvatskoj se još uvijek svakodnevno susreće s raznim predrasudama iz kojih proizlaze diskriminacije i nepravde i s njima se moraju boriti", kaže uz ostalo kandidatkinja na Bandićevoj koalicijskoj listi u 5. izbornoj jedinici

 

Stella Franjić kandidatkinja je za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore na Bandićevoj koalicijskoj listi, u 5. izbornoj jedinici, pod rednim brojem 9. Osoba je s invaliditetom.

Gospođo Franjić, možete li se ukratko predstaviti javnosti - otkud dolazite, obrazovanje, na kojoj ste godini studija i koji smjer?

- Rođena sam 1995. u Starim Mikanovcima. Živim s obitelji u Vinkovcima, gdje sam završila opći smjer gimnazije. Godine 2014. redovno sam upisala latinski jezik i filozofiju pri Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, međutim zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i nemogućnosti pronalaska adekvatnog smještaja nakon nepunih godinu dana napustila sam studij.

Koliko i na koji način Vam iskustvo studiranja na Hrvatskim studijima i ukazivanja na probleme s kojima ste se suočavali kao studentica može koristiti u daljnjem obnašanju političke dužnosti?

- Tijekom studiranja susrela sam se s mnogim preprekama s kojima se susreću studenti s invaliditeom. Zahvaljujući tom iskustvu smatram da mogu pridonijeti u otkrivanju i rješavanju problema s kojima se susreću studenti s invaliditetom.

Koji su to problemi s kojima ste se suočavali tijekom studiranja? Jesu li neki riješeni tijekom vremena?

- Veliki problem je ako ste, kao ja, osoba sa stopostotnim invaliditetom. Postoji potreba za cjelodnevnom osobnom asistencijom i potreba za adekvatno prilagođenim prostorom za življenje. Tu su još problemi preopterećenog prilagođeog prijevoza, nepristupačnosti, nedostatak sredstava te u nekim slučajevima manjak razumijevanja. Veći dio problema i dalje ostaje i razlog su zbog kojih mnoge mlade osobe s invaliditetom ne uspijevaju završiti studij ili se uopće ne usuđuju pokušati studirati. Ured za studente s invaliditetom i koordinatori na sastavnicama te studentske udruge su dostupni za usmjeravanje i pomoć.

Po Vama, tko je bio najučinkovitiji u rješavanju studentskih problema?

- Udruge studenata s invaliditetom, jer rade izravno sa studentima i imaju najbolji uvid u situaciju individualnih potreba svakog studenta s indvaliditetom.

Vaše mišljenje o bolonjskom načinu studiranju. Smatrate li ga prihvatljivim i je li prilagođen studentima s invaliditetom?

- Bolonjski sistem je insezibilan prema studentima s invaliditetom, koji zbog ugroženog zdravstvenog stanja ne uspijevaju ispuniti sve obaveze u zadanim striktnim rokovima i postaju žrtve sistema zbog svog invaliditeta. Treba osmisliti pristup u kojem bi se pod opravdanim razlozima omogućilo studentima da zdravstveno stanje ne bude razlog zbog kojeg gube prava.

Uskoro će biti održana Konferencija o podršci studentim s invaliditetom u Hrvatskom saboru - 14. rujna, u sklopu projekta 'Podrška studentima s invaliditetom, kojeg Udruga za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli provodi u partnerstvu s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom te pravobraniteljem za studente Sveučilišta u Zagrebu.

Na koji način se mislite zalagati za prava studenata s invaliditetom?

- Planiram biti prisutna i istaknuti potrebu za individualnim pristupom u podršci studenata s invaliditetom. Svaka osoba s invaliditetom ima jedinstvene potrebe i trebao bi se omogućiti jedinstven pristup u rješavanju problema s kojima se susrećemo tijekom studiranja. Osim tehničke - asistenti, prijevoz, pomagala - iznimno je važna i psihološka podrška. Ostvaruje se kroz savjetovanja, edukacije i radionice.

Vaše mišljenje o gubljenju prava studiranja nakon nepolaganja ispita osmi puta? Što sa studentima s invaliditom u tim slučajevima?

- Smatram da je to zbilja nepravedno. Studentima s invaliditetom je osim u fizičkom mnogo teže i u financijskom aspektu. Postoje stipendije za studente s invaliditetom, ali one se dodjeljuju samo malom broju studenata. Kao što sam već navela, vidim rješenje u uvođenju sistema po kojemu bi se iz opravdanih razloga moglo produžiti vrijeme trajanja studija.

Tijekom života, na koje ste najčešće probleme nailazili kao osoba s invaliditetom? Jeste li doživljavali diskriminaciju, nepravdu?

- Iako sam u svom životu imala tu sreću da ljudi koji me okružuju nemaju predrasuda prema osobama s invaliditetom, što bi zapravo trebala biti uobičajena situacija kod svih, svjesna sam da to nažalost nije tako u svakodnevnom životu. OSI populacija u Hrvatskoj se još uvijek svakodnevno susreće s raznim predrasudama iz kojih proizlaze diskriminacije i nepravde i s njima se moraju boriti.

Kakvo je Vaše iskustvo u radu s osobama s invaliditetom?

- U sklopu Saveza društava distrofičara Hrvatske predsjednica sam Foruma mladih, sudjelujem na skupovima i održala sam nekoliko predavanja na istima.

Na osnovu dosadašnjeg iskustva, u slučaju da uđete u Sabor, gdje se najviše mislite zalagati za OSI populaciju, na kojim područjima života?

- Svakako za prava osoba s invaliditetom, a posebno studenata i poboljšanje kvalitete življenja u svim područjima Hrvatske te podizanju svijesti o njihovoj ravnopravnosti u društvu.

Po Vama, kakvu političku snagu predstavljaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, budući da broje više od pola milijuna građana naše zemlje?

- Osobe s invaliditetom u politici kao da su nevidiljive ili premalo zainteresirane, možda zbog načina na koji se do sada prema nama postupalo. Pomoću politike se sami trebamo boriti za svoja prava i ne očekivati od drugih da nam riješe probleme. Trebamo nastupati kao ravnopravni članovi društva, što i jesmo pa nas možda i ostali tako prihvate. Dosadašnja vlast je podbacila u ostvarivanju nekih osnovnih uvjeta stvaranja ovakve okoline. Neki su više otvoreni za poboljšanje statusa osoba s invaliditetom, neki manje. Osim u obrazovanju diskriminacija je iznimno naglašena kod mogućnosti zapošljavanja. Također je nepravedno zapostavljen sportski život osoba s invaliditetom.

Kako Vam se dogodio invaliditet, u kojoj mjeri Vas se dotiče u životu?

- Spinalna mišićna atrofija je dijagnoza koja me prati od rođenja i upravlja mnogim aspektima mog života, ali ne definira me u cijelosti kao osobu.

Poruka OSI populaciji, a pogotovo studentima s invaliditetom?

- Dati sve od sebe, pa ako i ne uspiješ u ostvarenju svoga cilja znaš da si pokušao i treba nastaviti pokušavati, iako se neke prepreke čine nesavladive.

Razgovarala: Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 31.08.2016