"I sama se pitam kako to da pola milijuna hrvatskih građana s invaliditetom nema veći utjecaj na formiranje političkih programa te rješavanje svojih potreba prepušta političarima", kaže kandidatkinja na listi Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića u u 6. izbornoj jedinici

 

Katarina Tonković kandidatkinja je za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore na Bandićevoj listi, u 6. izbornoj jedinici, pod rednim brojem 7. Osoba je s invaliditetom (gluhoća), a široj je javnosti poznata i kao zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Gospođo Tonković, možete li se ukratko predstaviti javnosti - otkud dolazite, obrazovanje, zanimanje, radno iskustvo i angažman u radu s osobama s invaliditetom?

- Rođena sam u malom mjestu Bribiru i zbog moje i gluhoće moje sestre obitelj se preselila u Zagreb, gdje sam započela školovanje i rehabilitaciju. Prve četiri godine išla sam u Suvag, a poslije u redovnu osnovnu i grafičku školu. Do svoje mirovine radila sam u vrlo poznatoj grafičkoj firmi Vjesnik. Dugo godina sam članica Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba, ali tek kad sam otišla u mirovinu počela sam intenzivnije volontirati u Savezu, naročito pomagati starijim gluhim članovima. Već treći mandat obnašam funkciju predsjednice Saveza.

U kojoj mjeri Vam dosadašnje radno iskustvo kao zagrebačke gradske zastupnice može pomoći u daljnjem obnašanju političke dužnosti? Također, članica ste Gradskog odbora za obrazovanje, kulturu i sport te Gradskog ureda za socijalnu zaštitu...

- Zastupnica sam u Gradskoj skupštini zahvaljujući nezavisnoj listi Milana Bandića od 2013. godine. Obzirom da dijelom participiram u politici – kao zastupnica u Gradskoj skupštini i članica Odbora za obrazovanje sport i kulturu te Odbora za socijalnu zaštitu, mogu reći da zastupnici imaju puno razumijevanja za problematiku osoba s invaliditetom pa tako i gluhih u Gradu Zagrebu. Međutim, u jednom dijelu su onemogućeni donositi bolje zaključke upravo zbog zakona koji se donose na razini Republike Hrvatske i zbog toga vidim potrebu sudjelovanja osoba s invaliditetom u državnoj politici jer se tamo donose zakoni i pravila ponašanja za ukupno stanovništvo.

Moja aktivnost i aktivnost Josipa Petrača, koji je također osoba s invaliditetom, vidljiva je kroz rješavanje teškoća na području Zagreba obzirom da smo mi ti koji sudjelujemo u objašnjavanju potreba osoba s invaliditetom, ali tako da gradonačelnik i gradski zastupnici prihvaćaju naše sugestije u tom području. Što se tiče konkretnih aktivnosti mogu navesti zalaganje za poboljšanje uvjeta prijevoza, za pristupačnost svim javnim objektima te svladavanje, odnosno rješavanje pitanja komunikacijskih barijera, izgradnja Centra za rehabilitaciju gluhih i nagluhih osoba u Sopnici... Isto tako zalažem se za izradu Zagrebačke strategije te praćenje njezine provedbe.

Ono na što ne možemo utjecati je da udruge osoba s invaliditetom od posebnog interesa za Grad Zagreb pa da sukladno tome njihovo financiranje bude kvalitetnije. Međutim, svjesni smo situacije da ovisimo o zakonima koji se donosi u Republici Hrvatskoj.

Imajući u vidu dosadašnje životno iskustvo u radu s osobama s invaliditetom, gdje se najviše mislite zalagati za OSI populaciju, na kojim područjima života?

- Vezano za dio potreba koje bi trebalo provesti kroz zakone u Republici Hrvatskoj, a tiču se poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom. Za svaku odluku podloga bi trebala biti UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom.

Primarno za što bih se zalagala jest donošenje Zakona o udrugama osoba s invaliditetom te izmjene Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge. Naime, gotovo sve udruge civilnog društva dovedene su u situaciju zatvaranja vrata, a posebno udruge osoba s invaliditetom. Te udruge nisu hobističke, one pružaju izrazito zahtjevne i stručne socijalne usluge koje ne pruža sustav socijalne skrbi, a važne su za život osoba s invaliditetom. Također želim da inkluzivni dodatak bude pravo svake osobe s invaliditetom kojim će se kompenzirati sve ono što opća populacija participira kao stečevinu. Zalagat ću se i za ranu intervenciju koja podrazumijeva što ranije uočavanje odstupanja u razvoju djeteta te rano provođenje interventnih rehabilitacijskih postupaka radi što boljih ishoda, koji će za posljedicu imati kvalitetniji život djeteta, obitelji i šire socijalne sredine te manje potrošenih novaca u kasnijim postupcima. Mogućnost sudjelovanja na izbornim listama stranke Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti još je jedan dokaz da je Milan Bandić uistinu gradonačelnik svih građana Grada Zagreba s posebnom osjetljivošću za najpotrebitije u gradu i nadam se da će zastupnici s te liste dobiti mogućnost mijenjati zakone i prilagođavati ih potrebama osoba s invaliditetom te više uključivati same osobe s invaliditetom u više političkih odluka.

Gdje je OSI populacija najviše uskraćena u svojim pravima, pogotovo kad je riječ o gluhim osobama?

- Smatram kako je jedan od većih problema u neopremljenosti škola novim tehnologijama, koje su od velike pomoći u obrazovanju gluhih, a osim toga potreban je i veći broj komunikacijskih posrednika i reguliranje njihovog radnog odnosa na zadovoljstvo obiju strana. Što se tiče statističkih podataka uključenosti djece u redovno obrazovanje možemo govoriti o otprilike 70 posto, u koje pripadaju ostale osobe s višestrukim teškoćama, koji su još uvijek uključeni u posebne centre, u našem slučaju - Centar Slava Raškaj u Zagrebu i Splitu.

Koliko u Zagrebu i u Hrvatskoj postoji gluhih i nagluhih osoba te kakav je njihov trenutni položaj? Imate li možda i podatak u odnosu na Europu i svijet?

- U Gradu Zagrebu učlanjeno je 1280 gluhih i nagluhih osoba, od njih oko 350 starijih od 65 godina. Upravo zbog velikog broja starijih gluhih osoba dugo pokušavamo izgraditi Centar, ali tek kada sam postala zastupnica u Gradskoj skupštini stvari su se pomaknule s mrtve točke te je trenutno u izradi dokumentacija za Centar. Osim toga, pokušavam svojom aktivnošću ubrzati i dovršenje Centra za osobe s tjelesnim invaliditetom u Sopnici.

U Hrvatskoj je puno veći broj gluhih koji nisu članovi naše Udruge. U Zagrebu ih ima otprilike tri i pol tisuće. Što se tiče cijelog područja Hrvatske, zabilježeno je 12.000 osoba oštećena sluha, od kojih nisu sve praktički gluhe osobe, već ih je veći broj teže nagluhih. Ne mogu reći točan broj gluhih u svijetu, ali prema dostupnim podacima radi se o brojci od oko 70 milijuna. Teško je govoriti za Europu, jer Svjetska zdravstvena organizacija navodi općenito broj osoba s invaliditetom, a tu su uključene i gluhe osobe.

U odnosu na ostale europske zemlje kakav je položaj gluhih i nagluhih osoba u Hrvatskoj?

- Gluhe osobe Grada Zagreba i Hrvatske uključeni su kroz svoje udruge u Zajednicu saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) i kao takvi prate trendove u Europi i svijetu. Mogu reći da su gluhi populacija koja je inače izrazito mobilna i često putuju i druže se s gluhim prijateljima u EU i svijetu pa tako i sami pridonose inovacijama i idejama donošenjem novih informacija u Hrvatsku.

Po Vama, kakvu političku snagu predstavljaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj?

- I sama se pitam kako to da pola milijuna građana ove zemlje nema veći utjecaj na formiranje političkih programa te rješavanje svojih potreba prepušta političarima, koji i uz pokušaje objašnjenja tih problema osoba s invaliditetom teško mogu shvatiti njihove teškoće, pa su onda tako i ta pitanja marginalizirana ili su predmetom predizbornih aktivnosti. Moje mišljenje je da i mi osobe s invaliditetom, kao što su to napravili umirovljenici, moramo formirati pokret kojim bi se intenzivnije čuo naš glas. Jedan od rijetkih političara koji je izrazito osjetljiv na probleme i potrebe osoba s invaliditetom je Milan Bandić, pa se tako na njegovim ovogodišnjim izbornim listama nalazi dosta osoba s invaliditetom. Ne možemo reći da i HDZ nije pokazao osjetljivost u tom dijelu, pa je tako njihova stalna članica, osoba s invaliditetom, relativno visoko na izbornoj listi.

Kako je nastao Vaš invliditet i koliko Vam je odmagao na životnom putu? Što je bilo najteže postići i svladati?

- Rođena sam kao gluha osoba. Moji roditelji su sav svoj život podredili potrebama sestre i mene obzirom da smo obje gluhe. Tražili su najbolja rješenja za naše teškoće te sam uz njihovu pomoć završila redovno obrazovanje. U vrijeme kada nije bilo komunikacijskih posrednika, pomoćne tehnologije i pomoći djeci s teškoćama, uspjela sam završiti redovno obrazovanje koje mi je pomoglo da budem maksimalno integrirana u društvo.

Vaša poruka OSI populaciji te gluhim i nagluhim osobama?

- Svi smo mi individualci i teško je dati jedinstven odgovor ili recept, no svakako da je obrazovanje važan segment u životu svakog čovjeka. Pa tako više i bolje obrazovanje daje osobama s invaliditetom veće mogućnosti za ravnopravno sudjelovanje u svim segmentima života.

Razgovarala: Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 30.08.2016