Djevojci s cerebralnom paralizom iz Nove Gradiške mnogi su dobri ljudi ostavili neizbrisiv trag u životu, no ono što je pokreće je vegetarijanstvo i borba za prava životinja

 

Martina Mikulčić, 28-godišnjakinja iz Nove Gradiške, zahvaljujući knjizi 'Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave' promijenila je svoje životne navike i otkrila svijet vegetarijanstva, pritom rušeći predrasude okoline o takvom načinu prehrane.

Rođena s dijagnozom cerebralne paralize, osnovnu školu po redovnom programu završila je u svom rodnom gradu.

"U toj neprilagođenoj sredini postojali su i postoje ljudi koji su ostavili trag u mom životu. Naime, ja život cijenim po tome koliko su neki ljudi ostavili trag u mom životu i ja u njihovom“. priča Martina.

"Srednju školu sam završila u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava u Zagrebu. Za odlazak na fakultet mi se stvari nisu poklopile ili možda nisam bila dovoljno uporna. Jednostavno, bila sam zadovoljna životom koji sam ostvarila u voljenom gradu neko vrijeme nakon završene srednje škole. U Zagrebu sam upoznala divne ljude, neki su ostavili veći, neki manji trag u meni. Vjerujem da sve ljude koje upoznamo i knjige koje pročitamo dolaze do nas u pravo vrijeme.

Vegetarijanka sam. Prije desetak godina na televiziji sam gledala 'Večeru za 5', bio je vegetarijanski tjedan. Pomislila sam kako bi bilo lijepo postati vegetarijanka, privlačilo me to da budem drukčija kao da to već nisam dovoljno. Pomislih, ali kako to uraditi u ovoj maloj sredini koja na svaku promjenu čudno gleda.

Tada to ostaje samo na želji, zapravo ja tada nisam bila spremna i moja odluka nije bila čvrsta, to je nekako 'zaspalo' u meni. Sve dok u jednom trenutku mog života u Zagrebu, zahvaljujući jednoj divnoj osobi, do mene nije stigla knjiga 'Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave'. Zahvaljujući istoj osobi završila na ZeGeVege festivalu, gdje sam poslušala predavanje Vedrana Rimca o užasnim uvjetima u kojima se uzgaju životinje da bi postale ljudskom hranom. Odluka je donesena – vegetarijanka sam. To traje sada već dvije godine, zapravo vegetarijanstvo je za mene prije svega ljubav, moja životna filozofija o kojoj ne bih previše. No, uvjerena sam kako se većina ljudi slaže s tim da ljubav sve pokreće i da je ona ta koja je smisao svega, ali da bi mogli voljeti i biti voljeni prije svega se moramo baviti sobom.

Zaista je dobar osjećaj čitati, prikupljati informacije, upoznavati namirnice s kojima si pripremam obroke, što iziskuje trud i vrijeme, a to jest ono što obogaćuje čovjeka. Nisam neki ekstremist, iako neki iskusniji ljudi kažu: ono si što jedeš. I ja se kao osoba s invaliditetom u puno slučajeva osjećam više kao neka ugrožena životinjska vrsta. Pokušavam ipak srušiti barijere, kako prema osobama s invaliditetom - a svi znamo da ih ima i arhitektonskih i mentalnih - tako i prema vegetarijancima. Prvenstveno mi smeta ona predrasuda da jedemo 'travu', to je duboko ukorijenjena zabluda.

Bilo je teško na početku uvjeriti ljude da, bez obzira koja prigoda bila i koliko bila gladna, meso neću pojesti. Ponekad se doista umorim od dokazivanja i rušenja barijera, a onda pogledam oko sebe i shvatim da gdje god se pojavim motivacija sam ljudima oko sebe. Najviše sam to shvatila ljetos u Varaždinskim toplicama (pozdrav ekipi ako čita). Planovi za budućnost? Ostati vegetarijanka bez obzira na izazove, te pronaći neki od načina kako se vratiti voljenom gradu Zagrebu, i to nastojati ostvariti svim raspoloživim sredstvima. To je neka dugoročnija okosnica, a kratkoročno svakodnevno si zadavati male ciljeve koje mogu ostvariti, jer tada će doći i ostvarenje velikih.

Ukoliko vas zanimaju neke od informacija vezanih u vegetarijanstvo posjetite web-stranicu udruge 'Prijatelji životinja' ili pošaljite upit osobno meni na e-mail: martina.mikulcic912@gmail.com. Vegetarijanstvo vam može promijeniti život", zaključuje Martina.

Domagoj Glažar

Objavljeno: 22.01.2016