Dio je to našeg folklornog nasljeđa, naše kulture i identiteta, onoga što nas čini originalnima i neponovljivima

 

'Ona Bori sve zadatke šalje,
a on, hulja, ne da nama dalje.'

Ovako je glasio djelić stihova našeg maturalnog bećarca kojeg smo (još u prošlom stoljeću) pjevali zadnjeg dana nastave obilazeći glavni grad Zlatne nam doline.

I tako prije nekoliko dana između uglavnom tragičnih i natmurenih vijesti vragolasto provirila ona da je u malom mjestu u srcu Slavonije, na Trgu bećarca, otvoren jedinstveni Muzej bećarca.  

A bećarac, ta originalna vrsta narodne pjesme i nematerijalno kulturno dobro, zaštićeno od strane UNESCO-a, oduvijek bio povezan sa životom, i onom lipom, a i njegovom šugavom stranom, s rođenjima i umiranjima, ljubavlju i svađama, svatovima i rastavama, erotikom i sramežljivošću, sa švalerajem i vjernošću, snahama i svekrvama, pijanstvom i trezvenošću, sa zavičajem i vlastitim domom, humoristično i lascivno pa kom' pravo, kom' krivo. Bilo i onih 'masnoga', a i mrv'cu bezazlenijeg sadržaja, za svačije uho, za svaku dob i prigodu i ono najvažnije - za svačiju dušu. Jer ove lucidne bećarske doskočice i nisu ništa drugo već dio široke duše bećara i bećaruša, šokaca i šokica, snaša i bȁja njihovih.

Dio je to našeg folklornog nasljeđa, naše kulture i identiteta, onoga što nas čini originalnima i neponovljivima.

A zadnjih dana bome i u Liverpoolu stihove bećarca propjevali.

'A Let 3 je naša nova dika,
Aj oj Let 3 je naša nova dika.
Od njih nikom nema boljeg lika,
Aj od njih nikom nema boljeg lika. (lijeka)
Jedan-dva op-sa-sa!
Evo ti ga na!
ŠČ'

I bi bećarac i bit će ga zanavik. Jer 'bolje da umre selo nego običaji.'

 

Objavljeno: 24.02.2023