Tone i guši se... O prepreku se spotiče, a još i zid preskočiti valja, k tome i čeličan biti, onako kao kad i rame i ruku i slušanja šutnju i riječ izgovorenu pruža. Drugima podrška, sebi najslabija...

 

I tada - susreti nenadani, ali slučajni nimalo, koji nadu vraćaju, s dna podižu, životnu snagu daruju.

Obavijena osmjehom zaraznim, neiskvarene dobrote i pozitivne energije životne, s aureolom svjetlosti, kao na slikama Gabrijela Jurkića. Ta kristalna kocka optimizma - Jasna.

Jednostavna, iskrena, neposredna Branka bez zadrške otvoreno progovara, suze drugome otire, osmijeh nezaustavljivo mami.

Imena njihova osobine kriju koje i sebi i drugima daruju, jer ‘nomen est omen’ (‘ime je znamen’).

Jasna - slavensko ime staro, ta ‘svjetlost svijeta, jasnoća i uzvišenost’.

Branka - od starih Slavena do danas ‘braniteljica i čuvarica, ta zaštitnica sebe i drugih, nepopustljiva’.

I tako po ne znam koji puta život svojim nevidljivim nitima nove ljudske priče isprepleo, ljude do jučer nepoznate, ljude drage i draguljne, one koje je upoznati valjalo, s njima u teškim trenucima ‘ljudovati’, ljudski duboko, neiskvareno..

Bol povezala onako kako to samo ona učiniti može, za svagda, neraskidivo...

Victor Hugo na jednom mjestu piše: ‘Kroz patnju ljudska bića postaju anđeli.’

Jasna i Branka - anđeli...

 

Objavljeno: 13.01.2023