Stalno, počesto i nekritičko, uspoređivanje s drugima, kojima je, čini se, puno bolje, mentalnom zdravlju prijeti, pogotovo onom koje ionako već narušeno biva. Na jednoj strani imperativ blagdanskog sklada, veselja i sreće, a na drugoj uteg realiteta žice tugaljivog bluesa za sobom povlači

 

Jesenski se blues sve više pretače u onaj predblagdanski, bivajući sve veći, kao gruda snijega koja se niz padinu života spušta. Blještavilo reklama i dućana posvemašnjih na sve strane nametljivo vrišti, al’ sve veći nedostatak onog, tako nam važnog serotonina, kojeg još i ‘hormon sreće’ zovu, nadoknadit’ ne može. Depresivnost sivila održavanje ravnoteže životnog raspoloženja narušava. Sveopći nesklad između idealizirane blagdanske slike, pune privida imaginarne ponude i života (ne)stvarnog.

Stalno, počesto i nekritičko, uspoređivanje s drugima, kojima je, čini se, puno bolje, mentalnom zdravlju prijeti, pogotovo onom koje ionako već narušeno biva. Na jednoj strani imperativ blagdanskog sklada, veselja i sreće, a na drugoj uteg realiteta žice tugaljivog bluesa za sobom povlači.

Prije nekoliko godina kolegice i kolege iz ‘cehovskog društva’ poručuju: ‘Umjesto da sebe uspoređujete s drugima, najvažnije pitanje koje sebi trebate postaviti ovih blagdana jest: ‘Kako sam ja?’'

Zato ove blagdane sebi poklonite ‘samosuosjećanje’ sa željom da si pomognete i pružite toliko potrebno samo-razumijevanje. Jer biti suosjećajan prema sebi znači prepoznati da je nesavršenost i suočavanje s teškoćama dio svakog ljudskog iskustva.’

Samosuosjećanje kao odlazak sebi u susret…

Samosuosjećanje kao toplina osame…

Kao odmicanje, ali i zbližavanje…

Kao bijeg, ali i povratak…

Kao samoća, ali ne i usamljenost…

Kao zaokupljenost, ali i oslobađanje…

Jer: ‘Okej je ne bit' okej!’ Ponekad.

 

Objavljeno: 16.12.2022