Ono što nam je svima cilj, a i moja osobna želja, je da ostavim iza sebe novi prostor koji pokušavamo realizirati s Gradom Bjelovarom i Županijom, dovoljno velik, moderan i opremljen i za onu djecu koja se sada rađaju, a jednom će spletom teških okolnosti postati naši članovi, poručila je Sanja Đurić

 

Ova udruga okuplja pretežno članove iz Bjelovara, ali imaju i članove ostalih okolnih općina pa slobodno možemo reći kako su gradska, ali i udruga Županije.

- Brojimo više od pedeset osoba s intelektualnim teškoćama te na to moramo pribrojiti sve skrbnike i njihove obitelji.

Naša udruga sudjeluje u mreži pružanja socijalnih usluga putem rješenja CZSS Bjelovar u projektu  'Poludnevni boravak za odrasle osobe s intelektualnim teškoćama'  gdje je zbrinuto deset članova i zaposlene dvije stručne osobe.

Trogodišnjim programom 'Naš prozor u svijet' omogućujemo dolazak još petnaestak osoba te zapošljavamo dvije osobe, no taj program se nastavlja, ali je u ciklusu od tri godine.

Projektom 'Kotačić koji život znači' prevozimo naše članove osobe starije životne dobi.

Sa Županijom provodimo jednogodišnji program 'Budi mi podrška' i krećemo s  projektom u kulturi 'OSIT-ovci naša slikovnica.

Naše članove prevozimo vlastitim vozilom (koje nije više u cvijetu mladosti), te u udruzi održavamo vrt te svakodnevne kulinarske radionice i druženja.

Kao i svaka udruga sličnog profila, okupljalište smo i osnovni oblik druženja za naše članove.

 

Meni kao predsjednici ponekad  teško je uspostaviti ravnotežu između zaposlenika i roditelja - kaže Đurić i pojašnjava:

- Svaki roditelj smatra da je njegovo dijete posebno što je normalno i razumljivo, pogotovo ako se radi o osobama s  invaliditetom te želi da se njemu poklanja više pažnje, dok terapeuti i zaposlenici u udruzi prema svim korisnicima zauzimaju jednak profesionalni stav. Tu je i problem pouzdanosti i točnosti događaja koje će dijete kod kuće ispričati.

Svi roditelji, kao i ja, polazimo od toga da svojoj djeci vjerujemo, ali da li je priča istinita u potpunosti treba uzeti s rezervom, ne zaboravimo da i osobe s intelektualnim teškoćama mogu neke situacije prešutjeti ili prikazati u svoju korist.

Kako naći ravnotežu i što bolju suradnju s roditeljima i zaposlenicima vrlo je veliki izazov - kaže nam Sanja.

- Nažalost, pod pojam i zakone o radu udruga potpadaju i obična udruženja koja okupljaju osobe radi ispunjenja njihovog slobodnog vremena i udruge osoba s raznim invaliditetom koje  svakodnevno zbrinjavaju te osoba te služe kao rehabilitacija i odgojno obrazovna ustanova.

Država bi trebala prepoznati razliku i naći način da se rad ovih drugih udruga više potiče te samim time kontinuirano novčano pomaže.

Problem udruga našeg tipa su zaposlenici koji moraju biti stručni i adekvatno tome plaćeni  (što obično nisu pa i se i  sami svode na djelomične volontere), te doprinosi i ostala davanja državi. Kad bi se njihove plaće prebacile na financiranje ministarstva spriječio bi se odlazak zaposlenih iz udruga i svi bi dobili sigurnost u radu i nadu za opstanak.  Financiranje od projekta do projekta je životarenje - kaže Sanja.

 

- Predsjednica udruge OSIT Bjelovar (Udruga osobe s intelektualnim teškoćama) sam od 2013.

Budući da sam i sama majka djevojke od 27 godina s intelektualnim teškoćama spletom okolnosti i smjenom starog rukovodstva udruge preuzela sam tu ulogu .

U isto to vrijeme je zaposlen i novi tajnik udruge Mario Blaha koji je ujedno potpredsjednik Saveza i glavni operativac u udruzi te pisac i provoditelj projekata.

S obzirom na to da sam cijeli život zaposlena u privatnom sektoru, kako to naši političari kažu, gdje radim i danas, kada sam se uključila u rad udruge, to mi je bilo neobično.

Predsjednik potpisuje mjenice, odgovara kazneno i materijalno, a istovremeno nema nikakav utjecaj na upravljanje udrugom jer odgovara izvršnom i nadzornom odboru.

Zapravo moje iskustvo s raznim udrugama (uzevši u obzir da sam postavši predsjednica udruge OSIT po automatizmu upala u izvršne odbore Saveza te bila i predsjednik udruge invalida Bjelovar), ako se želi stvarno raditi u interesu udruge i njenih članova bez onog stava koji je kod mnogih prisutan 'udruga sam ja predsjednik' treba uložiti mnogo energije, strpljenja i imati oko sebe barem nekoga od zaposlenika na koga ćete se moći osloniti.

Ako očekujete da će vam netko reći hvala ili barem cijeniti vaš rad – malo je njih. Ako mislite da će količina pohvala biti barem jednaka količini kritika – imate sreću.

Ali iza svega su djeca od 21-65 godina koja vas s osmjehom dočekaju i moja kćer kojoj udruga znači, roditelji kojima treba nešto gdje će se njihova djeca družiti.

I ono što nam je cilj i želja da ostavim iza sebe je novi prostor koji pokušavamo realizirati s Gradom Bjelovarom  i Županijom, dovoljno velik,  moderan i opremljen i za onu djecu koja se sada rađaju, a jednom će spletom teških okolnosti postati naši članovi - poručila je za kraj Sanja Đurić

Objavljeno: 29.07.2021