MOJA PRIČA Emil Mandarić, predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije

Naša je prednost u strpljenju, život nas nije mazio i za svaki korak naprijed prema rješavanju problema bilo je potrebno uložiti silan trud, strpljenje i ne klonuti duhom. Stoga, sačuvajmo ono najbolje u sebi, kriza će proći, borba za bolje sutra se nastavlja, poručio je Emil

Emil Mandarić rođen je 1965. godine u Slavonskom Brodu. Oženjen je i otac dviju kćeri. Od 1970. godine živi u Rijeci. Po zanimanju je industrijski tehnolog, a u INA-i je radio 26 godina. 2011. godine odlazi u invalidsku mirovinu. Prema nalazu i mišljenju ovlaštenog specijalista, 2004. godine proglašen je slijepom osobom i iste godine se učlanio u Udrugu slijepih Primorsko-goranske županije.

- Neposredno po gubitku vida prolazio sam kroz period dubokog žalovanja u kojem sam se opraštao od dijela sebe i dijela dotadašnjeg života. Potom je uslijedio period prihvaćanja promjene, što je bilo neophodno učiniti kako bi se nastavilo sa životom. Za takvu promjenu bilo je potrebno uložiti veliki trud te se odreći mnogih dugogodišnjih navika i rutina. Navike koje sam stjecao kroz život i radnje koje sam izvodio automatizmom, trebalo je učiti ispočetka, ulagati svjesne napore u njihovo provođenje. Apsolutno sve u 'novom životu' je zahtijevalo prilagodbu, a veliku ulogu u tom procesu svakako su imali moja obitelj i okolina. Pomoć i podršku koju sam pronašao u obitelji, ali i u udruzi, dijeleći iskustva sa ljudima koji su uspješno savladali izazove života bez vida, uvelike su mi pomogli da se prilagodim novome načinu življenja. Tako sam iz dana u dan postajao sve samostalniji i prihvaćeniji kao ravnopravan član zajednice - priča nam Emil.

2006. godine aktivno se uključuje u rad udruge kao zastupnik Skupštine i član Izvršnog odbora, a 2010. godine aktivan je kao član Nadzornog odbora. Na izbornoj skupštini 2014. godine članovi udruge su ga izabrali za predsjednika Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, a tu ulogu obnaša i danas.

- Vrijeme preuzimanja te odgovorne i zahtjevne uloge dogodilo se u doba velikih promjena, kako za mene tako i za članove udruge. Pored postojećih kontakata, partnerstva i suradnji, pokrenuo sam neke nove projekte i suradnje, koje na početku nisu nailazili na razumijevanje i podršku, no vrlo brzo članovi udruge uvidjeli su korist koji ti projekti i nove suradnje imaju te su prihvatili moje ideje i podržali me u njihovoj realizaciji.

Udruga slijepih Primorsko-goranske županije kontinuirano djeluje 71 godinu provodeći u svome radu aktivnosti s ciljem podizanja kvalitete življenja slijepih osoba i njihove socijalne integracije i trenutno broji 512 članova. Tijekom svog djelovanja, udruga je dala izuzetan doprinos razvoju sustava obrazovanja, osposobljavanja i stručnog usavršavanja slijepih osoba, podizanju njihove zapošljivosti i njihovu zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju i prevenciji institucionalizacije. Značajni su napori uloženi kako bi se osigurali uvjeti za ostanak slijepih osoba u lokalnoj zajednici. Naime, udruga pridaje veliki značaj informiranju članova te širenju važnosti o potrebi senzibilizacije javnosti za potrebe i prava slijepih osoba. Tako primjerice projekt 'Više nismo sami', realiziran uz podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nudi uslugu socijalne pomoći u obliku pružanja pratnje i pomoći videćeg pratitelja slijepim osobama koje žive u samačkim domaćinstvima te su bez bliže rodbine i nisu osposobljene za samostalno kretanje uz pomoć dugog bijelog štapa ili psa vodiča. Nadalje, udruga se prijavila na natječaj Europskog socijalnog fonda te se nadaju pozitivnom odgovoru do kraja ove kalendarske godine. Naime, ovim projektom za članove osigurala bi se usluga još jednog videćeg pratitelja, a time bi se povećao i broj korisnika ove socijalne usluge.

Dvogodišnjim sufinanciranim projektom Europske unije, 'Muzej budućnosti - Građansko muzejsko vijeće kao model sudioničkog upravljanja - UP.04.2.1.04.0182' pokušava se ukloniti nedovoljan kapacitet zaposlenika organizacija civilnog društva, uprave i ustanova u kulturi. U navedeni projekt uključeni su Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka s partnerima Udrugom Žmergo, Kreativnim kolektivom Kombinat, Centrom za poticanje darovitosti, Maticom umirovljenika grada Rijeka i Udrugom slijepih Primorsko-goranske županije. Oni žele kroz projekt ukazati na nedovoljnu osviještenost javnosti o važnosti i dobrobitima spomenute suradnje te na nepostojanje modela suradnje institucija i OCD-a u stvaranju programa.

- Tijekom 2019. godine realiziran je i projekt prikupljanja i uređenja civilne zbirke tiflotehničkih pomagala prikupljenih te za ovu namjenu doniranih od članova udruge. Riječ je o 32 predmeta kojima su se koristile slijepe osobe. Nadalje, 19. rujna na svečanoj sjednici održanoj u povodu 70. obljetnice USPGŽ, ravnateljici PPMHP Rijeka uručio sam ugovor o ovoj vrijednoj donaciji čiji je značaj ujedno i kulturna i povijesna vrijednost iste. Naime, zbirka će poslužiti i za senzibilizaciju javnosti i kao pokazatelj prisutnosti slijepih osoba u zajednici i njihova načina života - kaže Mandarić.

Pored sportskih klubova koji su se za vrijeme rada udruge registrirali kao zasebne pravne osobe, u udruzi aktivno djeluju i sekcije žena, mladeži, informatičara i kreativna radionica.

- Taktilna likovna radionica jedan je od najdugovječnijih programa udruge pokrenut 2005. godine. Kreativno izražavanje slijepe osobe bazira se na osjetilu dodira, izboru materijala i osmišljavanju sadržaja, što zahtjeva ustrajnost i kompetencije u području likovnog izražavanja osobe koja slijepoj osobi organizira rad u radionici.

- Od 2013. godine udruga kontinuirano sudjeluje u Danima otvorenih vrata udruga, koje organizira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Na taj način doprinosimo vidljivosti i prepoznatljivosti rada udruge i civilnog društva, te razvoju lokalne zajednice. Značajan doprinos vidljivosti i informiranja postižemo upravljanjem sadržaja web stranice, organizacijom izložbi, sportskih događanja, medijskim nastupima i objavama u lokalnim medijima, gostovanjima u vrtićima, školama i učeničkim domovima, kao i demonstracijom mobilnosti slijepih osoba pomoću dugog bijelog štapa i psa vodiča - pojasnio je Mandarić.

- Stečenim informatičkim znanjima i vještinama pružam informalnu izobrazbu za učenike i članove koji za to iskažu interes i potrebu. Aktivno sam sudjelovao u kreiranju i provedbi putujućeg istraživačko-edukacijskog projekta 'Grad na drugi pogled', kroz suradnju Akademije primijenjenih umjetnosti Rijeka, Diplomskim studijem medijske umjetnosti i prakse, Muzejem moderne i suvremene umjetnosti Rijeka riječkim osnovnim i srednjim školama i medijskim umjetnicima, a kao rezultat suradnje, nastao je film 'Black box' autorica Dolores Kovačić i Une Rebić.

- Od 2011. godine bavim se kiparstvom, izrađujući skulpture u tehnici kaširanog papira. Teme mojih radova su slijepe osobe pa su tako neki od mojih radova: Pletač košara, Bakarski vodonoša, Harmonikaš, Slijepi sa bijelim štapom i Slijepi sa psom vodičem, ali i ljudski likovi iz primorskog kraja primjerice Ribar, Mlikarica, Starost i mnogi drugi. Godine 2020. Primljen sam u članstvo Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Izlagao sam na izložbama u Rijeci, Zagrebu i Kopru s članovima Kreativne radionice Udruge, a 2019. godine u gradu Bakru, predstavio sam retrospektivni ciklus skulptura na prvoj samostalnoj izložbi 'Taktilna umjetnost'.

- Godine 2018. s članovima Planinarskog društva 'Obruč' Jelenje počeo sam planinariti, na što su me potaknuli slijepi planinari Željko Brdal i Feručo Lazarić.

- Kao član radne skupine 'Otvorenost prema potrebama osoba s invaliditetom', projekta 'Rijeka - zdravi grad', te kao član Građanskog muzejskog vijeća doprinosim senzibilizaciji javnosti i boljem razumijevanju specifičnih potreba slijepih osoba. Često se u javnosti susrećemo sa nerazumijevanjem okoline o mogućnostima, pravima i potrebama, gdje je vrlo često percepcija i mišljenje kako je toliko toga učinjeno i čini se za osobe s invaliditetom, stvarnost je drugačija. Naime, mi kao društvo stalno nešto tražimo i nezadovoljni smo učinjenim. Kada se spomene prilagodba životnog prostora i okoline, otežana zapošljivost, neprilagođenost i nepristupačnost javnih sadržaja, javnih prostora i javnih ustanova, unatoč postojećim zakonskim odredbama, poruka koju dobivamo je da se strpimo te kako sada nema novca za takve programe - kaže Emil, a problem je i nesigurno financiranje koje ovisi o tome hoće li projekt biti prihvaćen ili ne, na taj način ne može se razvijati civilno društvo i planirati budućnost.

Pandemija je unijela brojne promjene u živote članova i vodstva. Druženja, sportske aktivnosti, aktivnosti sekcije žena, rad kreativne radionice, kao i brojne aktivnosti koje su godinama provodili u radu sa članovima, trenutno se ne provode.

- Najvažnije je ostati u kontaktu s članovima, zadovoljiti njihove životne potrebe ne ugrožavajući njihovu sigurnost i zdravlje. Komunikacijom i svakodnevnom podrškom članovima, upravljačka tijela i videći pratitelj nastoje novonastalu situaciju učiniti podnošljivijom.

- Iskušenja i brojni problemi su pred nama. Izvori financiranja i održivi modeli samofinanciranja su izazovi koji očekuju Udrugu u nadolazećim vremenima, a odgovore na iste vidimo u Europskom socijalnom fondu u kojem su planirana i osigurana sredstva za poticanje socijalne uključenosti osoba s invaliditetom - kaže Mandarić.

- Najvažnije je sačuvati živote naših članova, jer samo sa njima možemo planirati budućnost. Naša je prednost u strpljenju, život nas nije mazio i za svaki korak naprijed prema rješavanju problema bilo je potrebno uložiti silan trud, strpljenje i ne klonuti duhom. Stoga, sačuvajmo ono najbolje u sebi, kriza će proći, borba za bolje sutra se nastavlja - zaključio je Emil za kraj.