Posebnu pažnju u svom radu pridajem upravo problematici obiteljskog nasilja nad ženama s invaliditetom, a koje su u većoj mjeri ovisne (pogotovo ekonomski) o samom zlostavljaču, zbog čega se vrlo teško odlučuju prijaviti nasilje, kaže uz stalo pravobraniteljica Višnja Ljubičić

 

Nemaju kud, ekonomski ovise o zlostavljačima i ne žele djeci razoriti obitelj, iako je već razorena. Sram, osjećaj da su same krive, nedostatak podrške - kako u široj obitelji, tako i sustavu - veliki broj žena stjera u kut, dodatno išamara, natjera ih da šminkom sakriju vanjske modrice dok umiru iznutra…

Nasilje nad ženama ima tisuću lica, a nerijetko sva trpi jedna žena, jedna koja je u silnim batinama, uvredama i ponižavanju potpuno izgubila sebe, otupjela, ona za bolje više i ne zna.

Nasilje u obitelji, nasilje prema ženama je zločin, a pogrešno parkiranje i pišanje na ulici može biti prekršaj. Dokle god su premlaćivanje i pogrešno parkiranje jedno te isto, siledžije i psihopati će trenirati strogoću na onima koje bi najviše trebali štititi.

Nedavno je održan prosvjed Inicijative #SPASIME s ciljem zakonodavne izmjene i izmjene provedbene prakse, bolje kontinuirane međuresorne suradnje na prevenciji, osnaživanja institucija sustava. Ostaje nam čekati i vidjeti hoće li Vlada zaista djelovati onako kako je obećala.

Kada su u pitanju djevojčice, djevojke, žene s invaliditetom bojim se da su one još i više izložene raznim oblicima zlostavljanja, a tome u prilog, nažalost, svjedoče podatci, analize, statistika pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Evo što, uostalom, o tome kaže Anka Slonjšak, pravobraniteljica za OSI.

U društvu su prisutni svi oblici nasilja nad ženama s invaliditetom, pa tako i spolnog nasilja koje se najrjeđe prijavljuje. Smatramo kako je prisutna izrazito visoka tamna brojka upravo zbog stereotipnog tradicijskog načina razmišljanja o rodu, pa zatim i o invaliditetu, što dovodi do višestruke diskriminacije žena s invaliditetom. Niski stupanj obrazovanja, rad na slabije plaćenim poslovima, česta nezaposlenost, ovisnost o socijalnim naknadama, ali i o brizi i njezi najčešće od nasilnika, ima utjecaj na ženino doživljavanje raznih oblika nasilja i njihovo prijavljivanje. Od utjecaja na odluku hoće li žena s invaliditetom prijaviti nasilje je i činjenica što u sustavu zaštite nedostaje odgovarajuća i pravovremena podrška ženi s invaliditetom – od psihološkog osnaživanja, programa osposobljavanja i zapošljavanja te pristupačnog stambenog zbrinjavanja i drugih mjera koje im osiguravaju neovisan život. Zatim, nepovjerenje u sustav; teškoće u dokazivanju nasilja, posebno kada se radi o suptilnim psihološkim oblicima nasilja; nedostatak edukacije i informacija o prihvatljivim i neprihvatljivim oblicima ponašanja; socijalna isključenost; otežana pristupačnost skloništa, također su od utjecaja na odluku da se nasilje prijavi.

Na međunarodnoj razini ovom se problemu posvećuje posebna pozornost, pogotovo suzbijanju nasilja nad ženama i djevojkama s invaliditetom koje su upravo zbog svog invaliditeta izloženije nasilju (seksualnom, fizičkom, ekonomskom, i slično). Odbor za prava osoba s invaliditetom izdao je Opći komentar br. 3 (2016) vezano za primjenu članka 6. Konvencije koji se proteže i na članak 16. Konvencije, a koji pojašnjava obveze države potpisnice Konvencije i u kojem je između ostalog navedeno, kako su unutar same kategorije osoba s invaliditetom najizloženije osobe s intelektualnim oštećenjem te slijepe i gluho- slijepe osobe jer su izoliranije i ograničene u prijemu informacija i razumijevanju istih – kaže pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak i upozorava kako je Odbor Ujedinjenih naroda zabrinut zbog izvješća o nasilju nad ženama i djevojčicama s invaliditetom unutar obitelji i u ustanovama, posebno psihijatrijskim ustanovama. Preporuka je odbora da se u poduzmu konkretni koraci u suzbijanju seksualnog nasilja.

Također, preporuka je Odbora sustavno prikupljanje podataka i statistike o situaciji u kojoj se nalaze žene i djevojčice s invaliditetom uz pokazatelje za ocjenu međusektorske diskriminacije i uključivanje odgovarajuće analize u sljedeće izvješće. Odbor preporučuje da obje mjere te koraci budu popraćeni odgovarajućim sredstvima i jasnim rokovima.

Odbor je zabrinut da redovne usluge za žrtve nasilja u pravilu nisu dostupne osobama s invaliditetom te da su posebno nezaštićeni žene i djevojčice te dječaci s invaliditetom. Preporuka je Odbora da država potpisnica stavi usluge za zaštitu osoba s invaliditetom od nasilja u prvi plan i da ih učini u potpunosti dostupnima – stoji u izvješću pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Na istom je tragu i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

- Posebnu pažnju u svom radu pridajem upravo problematici obiteljskog nasilja nad ženama s invaliditetom, a koje su u većoj mjeri ovisne (pogotovo ekonomski) o samom zlostavljaču, zbog čega se vrlo teško odlučuju prijaviti nasilje. Stoga zasigurno postoji i određena tzv. tamna brojka neprijavljenih slučajeva. Iako nasilje u obitelji ne predstavlja više privatni problem pojedinca, već društva u cjelini, nužno je daljnje poduzimanje kontinuiranih mjera  kako bi se žrtve osvijestile i ohrabrile u prijavljivanju svih oblika nasilja – kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

- Prema podacima MUP-a, tijekom 2018. nasiljem u obitelji oštećene su 133 osobe s invaliditetom (što iznosi 1,18 posto od sveukupnog broja oštećenih osoba), a što je blagi porast (od 0,44 posto) u odnosu na 2017. kada su bile evidentirane 92 oštečene osobe s invaliditetom (odnosno udio od 0,74 posto u ukupnom broju oštećenih osoba). Prema spolu oštećenih osoba s invaliditetom, 74 osobe su ženskog spola (56 posto), a 59 osoba je muškog spola (44 posto). Usporedbom navedenih podataka s ranijim izvještajnim razdobljima (2016.-2018.), vidljivo je kako  je  spolna  struktura oštećenih osoba s invaliditetom gotovo nepromijenjena

Specifičan oblik obiteljskog nasilja kojem su izložene žene osobe s invaliditetom je socijalna izolacija, odnosno zanemarivanje koje je posljedica i društvenih stereotipa te percepcije osoba s invaliditetom, a posebice žena s invaliditetom, kao osoba koje ne mogu ravnopravno participirati u svim segmentima društva. U kontekstu navedenog zanimljiv je podatak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) prema kojem više žena s invaliditetom (njih 19,7 posto) živi samo, u odnosu na muškarce s invaliditetom (11,3 posto). Usporedbom navedenih podataka vidljivo je kako je tijekom 2018. ipak došlo do pada broja žena s invaliditetom koje žive same (s 22  posto u 2017. na 19,7 posto u 2018., što je pad za 2,3 posto dok taj pad kod muškaraca iznosi 0,5 posto).

S obzirom na navedeno, u svom radu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kontinuirano daje preporuke: Osigurati veću prisutnost fona s invaliditetom u javnom  i medijskom prostoru. Poduzimati aktivnosti vezano uz poboljšanje položaja žena s invaliditetom u ruralnim područjima. Provoditi sveobuhvatne edukacije žena s invaliditetom, institucija, organizacija civilnog društva i zdravstvenih djelatnik/ica o svim pitanjima značajnijima za njihov položaj i osnaživanje, a posebice vezano uz zaštitu od nasilja u obitelji, ostvarivanje reproduktivnih i zdravstvenih prava te obrazovanje i zapošljavanje.  Osigurati rodno osjetljivi pristup prilikom pružanja svih oblika pomoći ženama s invaliditetom, a imajući pritom u vidu rizik višestruke diskriminacije kojem su izložene – zaključila je pravobraniteljica Ljubičić.

Puno posla je pred svima nama, puno odgovornosti prema svakoj ženi koja u ovom trenu trpi neki oblik zlostavljanja, a nema dovoljno snage, mogućnosti, sredstava i podrške da se izvuče iz pakla. Ako  primijetite zlostavljanje u svojoj blizini, prijavite ga i doslovce spasite život ženi. Ona možda  godinama ne spava mirno od straha da partner  ne ubije i djecu i nju, ona možda gladuje dok čeka da joj zlostavljač da ručak jer je žena s invaliditetom. 

Hoćete li vi moći mirno spavati  znajući da ste okrenuli glavu u stranu, pravili se da ne čujete bolne jauke,  pravdali se da to nije vaš problem. Svako zlostavljanje je problem svih nas, ako nije - svatko od nas je sudionik u zlostavljanju!

Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 27.03.2019