Odlazim u invalidsku mirovinu i bojim se budućnosti

PITANJE: P. K. (40) Očajno se osjećam i ne znam kako nastaviti život. Zbog bolesti sam potpuno promijenila život, a sada moram u invalidsku mirovinu.

 

Imam obitelj, ali posao me veselio. Svjesna sam da je mirovina nužna, no kako ću sad po cijele dane biti kod kuće? Navikla sam imati obaveze i raditi. Već danima se prisjećam vremena kad sam bila zdrava, sretna, stalno u pokretu i bojim se budućnosti. Postoji li išta lijepo u mirovini kad imaš 40 godina?

ODGOVOR: Gledajte na odlazak u mirovinu s pozitivnije strane. Mnogima se danas život vrti samo oko posla, karijere i ostaje im najmanje vremena za obitelj i ono što bi željeli raditi. Možete čekati da vas netko razveseli, ili da se dogodi nešto što će vam popraviti raspoloženje, no ako želite unaprijediti svoj život sami najbolje znate svoje interese.
Pokrenite se i poduzmite aktivnosti kojima ćete stanje ispunjenosti i radosti učiniti dijelom svog života. Pitate li se koje su to aktivnosti? Samo sjećanje na trenutke radosti vraća dobre osjećaje. Sjetite se što vas je radovalo i počnite voditi dnevnik. Zapisujte sve što veseli vas i vama drage osobe, dopunjavajte redovno taj spisak i svakodnevno, ili barem tjedno, učinite nešto da se razveselite. Radovanje je navika, životni stav, životni stil i potrebno je vrijeme da se izgradi. Sam protok vremena nije dovoljan, važno je redovno baviti se aktivnostima koje vode ka cilju. Ma koliko to teško zvučalo u okolnostima u kojima živite, sa prošlošću koja vas koči i opterećuje i budućnošću koja vas možda plaši i brine. Nije lako, ali je moguće! Radi očuvanja mentalnog zdravlja, izuzetno je bitno da nakon odlaska u mirovinu nastavite imati obaveze različite prirode. Kada prestanemo biti dio radne populacije, tada na nas pada odgovornost da svoje dane ispunimo kreativnim naporima. Samo je naša mašta granica toga što sve možemo raditi. Međutim, ako ne planiramo unaprijed, može se desiti da nam naizgled bezgranične mogućnosti ne pruže potrebno zadovoljstvo. 

In Portal