Invalidska kolica nas čine drugačijima od većine, ali ne i manje vrijednima. O tome i svjedoči i divni slogan 'Ne stojim, ali mislim, dakle postojim'

 

"Sazdana od čelika i mjesečevog srebra", tako bi španjolski pjesnik Juan Ramon Jimenez opisao Biljanu Nedić, koja već 26 godina u kolicima dokazuje da je tijelo ništavno pred duhom.

Rođena je u podvlašićkom selu Ćorkovići kod Kotor Varoši, s teškim oboljenjem kralježnice, a operacija, koja je njezinim roditeljima nakratko dala nadu u Biljanino ozdravljenje, definitivno joj je zapečatila sudbinu. Ali...

Od djetinjstva se borila za samostalan život. Školovanje je počela u rodnom selu, nastavila u Zavodu 'Dr. Miroslav Zotović' u Banjoj Luci, a u Podgorici je završila Upravnu školu. Uslijedila je borba za posao. Zaposlila se u banjalučkom Udruženju amputiraca UDAS. Tu je razvila i slikarski talent, koji je rezultirao nekolicinom samostalnih izložbi.

Za košarku se zainteresirala prije sedam godina. Prvo je gledala kako igraju dečki u invalidskih kolicima, ali se ubrzo s njima sprijateljila i dobila ponudu da se i sama okuša u muškom timu. Jedina je žena u ligi.

"Zlata im vrijedim, jer kada sam na parketu, ekipa dobija dodatne bodove, zahvaljujući kojima u igru mogu uvesti i košarkaše bez invaliditeta", objašnjava Biljana u razgovoru za Klix.ba.

Iz košarkaškog kluba joj je stigla podrška i kada joj je bilo najteže, kada je, kao podstanar, ostala bez posla.

"Projekt na kojem sam radila u UDAS-u bio je završen i našla sam se u bezizlaznoj situaciji. Tada mi je prijatelj Marinko Umićević, predsjednik KKI 'Vrbas' i direktor 'Beme', ponudio posao u proizvodnom pogonu ove tvornice obuće. Pristala sam, naravno, radila sam na proizvodnoj traci, a kasnije su me prebacili u upravu poduzeća i sada radim u struci", kaže Biljana.

Nedavno je započela još jednu karijeru: kao manekenka i fotomodel. Snimila je svoj book, a iz inostranstva već pristižu ponude agencija, koje rade s modelima s invaliditetom.

"Na ovaj korak sam se odlučila jer želim razbiti predrasude o muškarcima i ženama s invaliditetom. Osoba s invaliditetom može biti i pametna i obrazovana i lijepa i izražajna i talentirana, kao i svaka druga osoba. Invalidska kolica nas čine drugačijima od većine, ali ne i manje vrijednima. O tome i svjedoči i divni slogan 'Ne stojim, ali mislim, dakle postojim'", zaključuje Biljana.

Izvor: Klix

 

Objavljeno: 08.11.2014