Cilj je bio podići i svijest i znanja o uzrocima, simptomima i mogućnostima liječenja ovog važnog javnozdravstvenog problema. Bolest značajno smanjuje kvalitetu života oboljele osobe i utječe na obitelj i čitavu zajednicu

 

Udruga 'Parkinson i mi' je ove je godine, nakon dvije godine virtualnih izdanja, po jedanaesti put u Zagrebu organizirala uživo obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti - 11. travnja, kako bi upozorila javnost o ovoj progresivnoj neurološkoj bolesti za koju još nije pronađen lijek, ali postoje terapije zbog kojih je moguć kvalitetan život s Parkinsonom.

Pod motom 'Aktivno protiv Parkinsona- OPET MOGU SVE' cilj je  bio na Trgu Petra Preradovića od 11 do 13 sati uživo okupiti one koji žive s Parkinsonovom bolesti jer socijalni kontakt potiče mentalnu aktivnost koja je uz tjelesnu ključna za kvalitetu života oboljelih.

Kako bi ukazala na važnost fizičke aktivnosti Udruga 'Parkinson i mi' je na Cvjetnom trgu u suradnji s Hrvatskim stolnoteniskim savezom organizirala ping-pong radionicu, dok je plesni studio Fredi demonstrirao vještinu plesanja tanga. Također, na informativnom štandu udruge zainteresirani građani su mogli preuzeti brošure o Parkinsonu, promotivne materijale i crvene tulipane, kao simbol borbe protiv ove bolesti.

Nakon programa na Cvjetnom trgu o iskustvu života s Parkinsonom: od dijagnoze preko očaja do odlučne borbe, govorila je autorica romana 'Kiša boje tulipana', bosanskohercegovačka književnica i umjetnica Sanijela Matković. U godinama kada je smatrala da su se sve kockice posložile na profesionalnom i privatnom planu, dogodio se Parkinson. Nevjerica, bespomoćnost, očaj, osjećaj beznađa, prve su reakcije na nastalu situaciju, a onda dolazi smirivanje i prihvaćanje života sa svime što on sobom nosi.

- Bilo je bitno izboriti se s grčevima i tremorom koji su prijetili mojim mišićima. A plivanje je u toj priči bilo idealna opcija. Prestala sam se forsirati u svakom smislu. Većinu vremena sam posvećivala sebi i svojim potrebama, a ostalo - što se stigne. Bolest te zaustavi tamo gdje nisi znao sam usporiti. Parkinson je zahtijevao posvećenost; tjelesnu, mentalnu, duhovnu, psihičku… U jednom trenutku, a pomodan naziv za to je 'prosvjetljenje' shvatila sam kako moj život pripada meni, kao i moje tijelo. Od moga stava ovisi sve, a nema tog grča koji će sapeti moju tvrdoglavost - navodi se u dnevničkim zapisima 'Kiše boje tulipana'.

Samo kvalitetnom edukacijom i  komunikacijom možemo pomoći oboljelima da se nose s poteškoćama.

Objavljeno: 19.04.2022