Aniti se svijet srušio kada ju je partner ostavio da sama brine o njihovoj djevojčici. No, iz te je životne drame izašla još jača: danas uživa u majčinstvu a pred njom je zavidna poslovna karijera

 

Anita Blažinović je mama, menadžerica za odnose s javnošću, specijalistica za internet marketing, praktikantica u vodećoj PR agenciji, ali prije svega čvrsta žena. Kako sama kaže, loši periodi u životu naučili su je borbenosti i tjerali je naprijed.

Ova mlada mama, unatoč svim poteškoćama, invaliditetu i podizanju djeteta bez partnera, ne skida osmijeh s lica i uživa u majčinstvu, a ima još gomilu ideja koje želi ostvariti, privatnih i poslovnih.

"Rođena sam u 30. tjednu trudnoće. Bila sam smještena u inkubator tek nakon devet sati u kojem sam dva tjedna kasnije dobila meningitis koji mi je oštetio centar za ravnotežu. Dijagnoza cerebralna paraliza. Da stvar bude ljepša, nitko u bolnici nije mami rekao da kući nosi malu cerebralku ili makar da postoji mogućnost za poteškoće", priča Anita.

"Dođe vrijeme da bebica počne hvatati predmete, okretati se i kako kod mene to nije bio slučaj, prvi puta su me odnijeli na Goljak gdje je mami rečeno da neću hodati, da ću ovisiti o nekome... Šok i nevjerica za obitelj jer ipak je to bila 1984. i život u maloj prigorskoj sredini.

Počinju moje vječite vježbe, boravci po hodnicima bolnica, a s četiri godine i prva operacija. Od tada pa do škole imala sam svake godine po jednu operaciju i više smo mama i ja bile po bolnicama nego kod kuće."

Anita je tri razreda osnovne škole završila u Krapinskim Toplicama, od četvrtog do osmog razreda je bila na Goljaku, a srednju školu završila je u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, smjer upravni referent. Upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu, jer je to tada bio jedini prilagođeni fakultet. Odluka je pala na kroatistiku, ali nije se dugo zadržala jer se nekako nije do vidjela u tome.

"Ubrzo nakon ispisivanja s faksa saznala sam da sam trudna i mojoj sreći nije bilo kraja. Partner, moja još osnovnoškolska ljubav, također je djelovao sretno, naglasak na 'djelovao' jer kola lagano kreću nizbrdo.

Moji roditelji su mi otpočela podrška, a vjerovala sam da imam podršku i od budućih svekra i svekrve.

Dogovorili smo da će svadba biti kada se beba rodi i još nisam uviđala nevolju. Istina, ni partner više nije bio baš svoj, ali pripisivala sam to stresu zbog nove životne uloge, one očinske.

Trudnoću mi je vodio dr. Dubravko Habek, većeg stručnjaka i boljeg čovjeka nisam do tada upoznala i znala sam da sam po pitanju poroda u dobrim rukama. Kada sam rodila carskim rezom bolnički tim mi je omogućio da mama bude sa mnom u apartmanu čitavo vrijeme i pomaže mi oko moje curice.

Rodila sam najljepšu, zdravu djevojčicu, dobila sam gradski stan, imat ću za muža dečka kojeg volim pola života - što više mogu poželjeti? Bila sam najsretnija žena na svijetu, ali ne za dugo.

Svadbu više bivši i njegovi nisu ni spominjali, da budem preciznija svekar i svekrva se nisu pojavili do mene punih pet mjeseci trudnoće, a kada su se napokon pojavili nakon poroda krinke su pale i priznali su da nikad nisu planirali svadbu jer bivši i ja nismo sposobni za to. Mislim da ne moram ni reći kako mi je pukao film... Odlučiti umjesto nas za što smo sposobni i ići razdvajati a ne pokušati nam pomoći , u najmanju je ruku malograđanski, a kada sam shvatila da bivši ostaje s njima, polovica mene je umrla.

Svi smo se posvađali, bivši je pokazao i agresivnu stranu koju nisam poznavala, iako sam praktično odrasla s njim i bilo mi jasno da ću biti sama s bebom i da će sve pasti na leđa mojih roditelja.

Godinama sam istovremeno bila sretna jer sam gledala svoje dijete kako raste i postaje mala super damica i kompletna osoba koja osvaja gdje god se pojavi - i tužna jer njezin tata nije s nama u svemu. Cijela ta situacija mi je poprilično poljuljala samopouzdanje, nisam izlazila, družila se, ni radila na sebi, a onda jednog dana rekoh da je dosta toga.

Nakon šest godina kukanja i prolijevanja suza uzalud odlučila sam upisati Poslovno učilište Experta, program Odnosi s javnošću ili popularni PR i bila je to ljubav na prvu. Moram se ovim putem zahvaliti ravnatelju Ropušu na prilici, a Hrvoju i Filipu na njihovim leđima jer su me nosili po 30 stepenica. Taman kad sam završavala s Expertom, CeDePe Zagreb je pokrenuo STARTUP PROGRAM, projekt mogućnosti zapošljavanja i samozapošljavanja osoba s tjelesnim invaliditetom. Prijavila sam se za program Specijalist za internet marketing i završila ga."

Anita odrađuje stručnu praksu iz internet marketinga u trajanju od šest mjeseci u Manjguri, agenciji za odnose s javnošću, također u sklopu StartUp Projekta.

"Shvatila sam da mi je loš period u životu dobro došao - izbrusio me, ojačao, naučio borbenosti, naučila sam ponešto o samoj sebi, svojim granicama i sada znam da imam puno više razloga za sreću nego za nesreću, uživam u novim izazovima, majčinstvu i nikada nisam bila sretnija“, zaključuje Anita.

Domagoj Glažar

Objavljeno: 01.12.2015