Plače mi se od sramote. Bože, zar je moguće da se ovako blate i osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju, a ponajviše same udruge koje odrađuju prevelik posao za potrebe Vlade RH

 

Najviše sredstava izdvojeno je za područje potpore osobama s invaliditetom, osobama s posebnim potrebama i socijalno ugroženim skupinama - dodijeljeno je gotovo 23 posto ukupnog iznosa, odnosno 142.912.017,56 kuna. To je dosad najveći iznos koji je iz sredstava kojima raspolažu tijela državne uprave usmjeren za osobe s invaliditetom, što pokazuje stratešku opredijeljenost Vlade Republike Hrvatske za skrb o najugroženijim skupinama naših sugrađana, u skladu s UN-ovom Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Ovim riječima su popratili ovogodišnje izvješće financiranja iz Ureda za udruge Vlade RH. I samo se to čulo, samo je to bilo toliko glasno, toliko javno da sam imao osjećaj da su mi nož zabili direktno u srce.

Plače mi se od sramote. Bože, zar je moguće da se ovako blate i osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju, a ponajviše same udruge koje odrađuju prevelik posao za potrebe Vlade RH. Gospodo, sredstva koja su namijenjena za potrebe rada udruga osoba s invaliditetom i udruga djece s teškoćama u razvoju, lutrijska sredstava, koriste se za usluge osobne asistencije, asistencije u nastavi i pružanje raznih socijalnih usluga. I jedno i drugo i treće treba zakonski regulirati i pronaći izvor sredstava iz kojih će se ti zakoni i financirati, a ne koristiti sredstva koja su namijenjena radu udruga, na način kako to i preporučuje UN Konvencija. Za potrebe usluga asistencije u nastavi i osobne asistencije izdvaja se godišnje oko 65.000.000 kuna, za potrebe pružanja socijalnih usluga izdvaja se oko 35.000.000 kuna, 9.000.000 kuna ide za Paraolimpiski odbor, 5.000.000 kuna ide za institucionalnu potporu nacionalnih saveza, 5.000.000 kuna ide za institucionalnu potporu lokalnih i regionalnih udruga, ostatak od 24 milijuna kuna ide za podizanje svijesti, ljudska prava, razne kulturne i zabavne aktivnosti. Dakle, oko 100 milijuna kuna ide na razne usluge koje udruge krvavo odrađuju kako bi pomogli u integraciji osoba s invaliditetom. Posao koje udruge odrađuju u ovim, nazovimo, projektima bio bi dvostruko, ako ne i trostruko skuplji da to radi neka politička stranka ili neka ustanova kojoj je osnivač Vlada. Pa se pitam tko tu kome čini uslugu, tko je je tu najviše dobio. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama svakako nešto su dobili, ali oni koji su najviše dali su upravo udruge osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Zaključak je jasan: Vlada je ta koja je najviše profitirala, jer posao koji je ona trebala odraditi za beznačajan novac odrađuju udruge osoba s invaliditetom i udruge djece s teškoćama u razvoju.

Svugdje u svijetu zna se cijena određenih usluga i sukladno toj cijeni Vlada može raspisati natječaj i na taj natječaj mogu se javiti isključivo organizacije koje su stručne za odrađivanje određenih vrsta usluga. Ovdje je Vlada postavila cijenu koja je jednaka i za pružanje usluge osobne asistencije i onome koji je maksimalno nepokretan i onome koji se kreće pomoću invalidskih kolica, a isto je i s asistentima u nastavi. Kada govorimo o pružanju njege u kući za starije i nemoćne, postavljena je jednaka cijena za svakoga, bez obzira da li netko nekome pere posuđe ili stražnjicu.

Ipak, ono što mene ovdje najviše vrijeđa, ono što mi najviše strši, to je navod koji govori kako je Vlada RH opredijeljena za skrb o najugroženijim skupinama naših sugrađana, te poštivanja UN Konvencije. Prva od smjernica koju zagovara UN Konvencija je da su osobe s invaliditetom najveća manjina u svijetu, ali, nažalost, naša Vlada nema hrabrosti niti je opredijeljena da to i prepozna. Osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju su populacija koja nema sposobnost osnovati životnu zajednicu i ostvariti ekonomsku slobodu, ne zato što nemaju za to volje niti sposobnosti, već zato što Vladi nije stalo do to toga.

Izaći ju javnost i isticati kako su najviše sredstava dobile osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama je ponižavajuće, bez obzira koliko to bilo točno. Vlada neće da kaže kako bi osoba koja ne može pokrenuti ni ruke ni noge državu koštala više od 12 tisuća kuna da su smještene u neku ustanovu, a ovako je košta četiri tisuće i s time se hvali kako je dala osobama s invaliditetom. Jadno da jadnije ne može biti.

Neka mi bude oprošteno ako griješim, ali zar zaboravljamo kako smo svi prije svega ljudi, kako smo svi jednaki pred zakonom, kako svi zaslužujemo poštovanje. Stoga, poštovana Vlado, uzmi ti te svoje novce i zakonom riješi ono što je predviđeno UN Konvencijom pa se onda busaj u prsa kako ste ne samo dali sredstva osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, onda se hvalite kako ste posvećeni poštivati smjernice UN Konvencije za osobe s invaliditetom. Do tada se zbog navedenog možete samo SRAMITI!

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 31.07.2015