Govorimo o obitelji Čotić, Tonči je godinu i pol dana u komi, a ne znamo za gospođu iz Brnaza koja je 14 godina u takvom stanju i sva njena primanja od sustava je invalidnina od 1250 kuna. Mi ne govorimo o djevojci iz okolice Vrgorca koja ima visoku duplu amputaciju, slijepa je, i sama sebi daje inzulin

 

Tužno je gledati situaciju oko obitelji Čotić, priča koja slama srce svakome, nažalost samo oni koji bi trebali razumjeti najmanje razumiju. Ja ne želim ovdje govoriti o Ministarstvu socijalne politike i mladih, o njihovim tumačenjima pojedinih potreba, o njihovim zabludama, o njihovim različitim shvaćanjima obitelji i da ne nabrajam dalje. Oni znaju svoj posao i neće razumjeti potrebe pojedinaca jer, eto, takav je zakon.

Ja sam ljut na nas osobe s invaliditetom, još i više, sramim se svoje invalidnosti jer ne mogu razumjeti da ja koji vozim automobil, ja koji sam mogu jesti, ja koji mogu pisati, putovati, mogu i reći što me muči, takav sam isto osoba sa 100-postotnim invaliditetom kao gospodin Čotić.

Mi danas govorimo o obitelji Čotić, koji je godinu i pol dana u komi, a ne znamo za gospođu iz Brnaza koja je 14 godina u takvom stanju i sva njena primanja od sustava su invalidnina od 1250 kuna. Mi ne govorimo o djevojci iz okolice Vrgorca koja ima visoku duplu amputaciju, slijepa je, i sama sebi daje inzulin, mi ne govorimo o Ivanu, Ivani, Tihi i mnogim drugima koji ne mogu micati ni nogama ni rukama a i oni su kao i ja 100-postotne osobe s invaliditetom.

Pitam se tko je odgovoran za ovakvo stanje, tko je dopustio da se dogodi ovako nakaradan sustav? Mi gospodo, mi same osobe s invaliditetom, roditelji djece s teškoćama u razvoju, mi smo dopustili manipulaciju, mi smo dopustili rješenja koja su diskriminirajuća, mi smo dopustili da se dogodi nehuman sustav.

Sjećam se, prije nekih 14 godina, kada sam predlagao na Skupštini Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida da se borimo za roditelja njegovatelja i za doplatak na težu invalidnost. Nažalost, ostao sam u manjini. Nakon toga jedna osoba je pokrenula priču o roditelju njegovatelju, ali bez razumijevanja potrebe, bez izvora financiranja, pa nam se dogodilo da su nam dali jedno pravo a uskratili drugo, a tamo gdje nisu mogli jedno uskratit da bi ostvario drugo, tamo su jednostavno pronašli način kako uskratiti novonastalo pravo. Dakle, važno je da nema dodatnih troškova u Ministarstvu.

Pitanje svih pitanja u ovoj zemlji: "Što će biti sa mojim djetetom kad mene više ne bude?“, gdje smo mi to zalutali, koji su nam prioriteti, jesmo li važni mi ili čovjek u nama. Hoćemo li ikada smoći snage i odgovoriti na ovo pitanje koje si postavlja svaki roditelj djeteta s teškoćama u razvoju? Ovakvim odnosom siguran sam da nećemo. Pitamo se zašto hrvatski branitelji protestiraju u Savskoj. Upravo zato da im se ne dogodi ovo, dok mi sjedimo i vičemo kako je sustav nehuman. Tako je ali i ja sam dio toga i takvog sustava, ja se nisam pobunio na ovu diskriminaciju, ja sudjelujem na svoj način u ovoj blamaži od tumačenja zakona. Žena nije član obitelji?! Zar to nije ušlo u Ustav RH, zar za to nije bio referendum. Ministarstvo se stavlja iznad Ustava. Tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan?! Možemo tražiti milostinju i znam da će se hrvatski narod odazvati, možemo riješiti obitelj Čotić i olakšati im, ali to nije to. Obitelj Čotić bit će u centru pažnje dok su upaljene kamere, nakon toga ponovo odlaze u zaborav, ostaju sami sa svojim izazovima, a sustav će ih i dalje ignorirati. Onda se postavlja pitanje što s ostalima koji su u sličnoj situaciji, što s onima čija priča neće ugledati svijetlo dana, kako će se oni osjećati sada dok govorimo o potrebama i izazovima obitelji Čotić.

Život često zna iznenaditi, kao što je to iznenadio i obitelj Čotić, a i mnoge druge, i vrijeme je da shvatimo kako sustavno rješavanje njihovog izazova nije pomaganje njima, već osiguravanje vlastite sigurnosti u slučaju da se to i nama dogodi. Zato je vrijeme da dignemo svoj glas za sustav koji će biti u stanju odgovoriti svim izazovima i u svakom trenutku. Ne zbog obitelji Čotić i njima sličnim, već zbog samih nas, zbog vrijednosti Čovjeka u Čovjeku.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 26.03.2015