Samo jedan korak potreban je Sari, djevojčici s cerebralnom paralizom, da se osovi na noge i ima sretnije djetinjstvo. Riječ je o operaciji koju izvode ruski liječnici u Ćupriji, no Sarina obitelj za taj pothvat treba i našu pomoć

 

Martina Hercig danas, nakon brojnih životnih teškoća, ima sigurnost i vlastiti dom. Njezina kći Sara, zvijezda ove priče, rođena je nakon uredne trudnoće u 32 tjednu kada su Martini prsnule ciste za koje nije ni znala da postoje.

Beba teška samo kilogram i sedamsto grama bila je životno ugrožena, kao i njezina majka. Odmah nakon poroda Sara je prebačena u KBC Zagreb pri čemu joj je pukla lijeva plućna maramica. Peti dan života beba umire, reanimacijom pobjeđuje smrt, no kratak period u kojem ostaje bez kisika ostavlja za trajnu posljedicu cerebralnu paralizu. Za to vrijeme Martina leži u bolnici nakon operacije maternice i ne može vidjeti svoju bebu. Deseti dan ustaje i samoinicijativno odlazi iz Petrove u KBC Zagreb, željna svoga djeteta.

"Izašla sam iz bolnice i otišla vidjeti svoju bebu", govori mama Martina. "Liječnica je mojim roditeljima izjavila da ne dolazim, jer dijete neće preživjeti. Možete li predočiti onaj trenutak sreće kada sam konačno ugledala svoju malenu lutkicu u inkubatoru. Vjerovala sam, živjet će i molila da se usliše moje želje. Tada sam bila slomljena emocionalno, financijski, brak mi se raspadao, uz dvoje starije djece Patrika i Silviju koji su trebali majku, a Sari su predviđali kraj.

Ostala sam sama s djecom u podstanarskom stanu. Bilo je dana kada sam doslovno bila gladna. Od krize su me spasili moji roditelji. Preselili smo k njima, a kasnije u stan koji smo dobili na korištenje od mame.

Izuzetno sam zadovoljna što je Sara već s godinu dana krenula na svakodnevnu terapiju u Specijalnoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama na Goljaku.

Prvih godinu dana bilo nam je teško putovati autobusom iz Dugog Sela do Zagreba po kiši i snijegu što je uzrokovalo česte respiratorne probleme. Opet su mi pomogli roditelji, položila sam vozački ispit i kupila automobil koji nam neizmjerno mnogo znači.

Danas živim sa Sarom (8) i Silvijom (11), a Patrik (13) nas redovno posjećuje. Ponekad me uhvati tuga i pitam se jesam li uzrokovala da Silvija prerano odraste. Ona je sitna i krhka, ali je vrlo razumna i gledajući je vidim da je odgovornija i ozbiljnija od svojih vršnjaka. Sara je nestašna, vesela djevojčica koja bi hodala, ali ne može više od nekoliko koraka, uz našu pomoć. Prisutna je i otežana motorika u rukama, te je ovisna o tuđoj pomoći. Odlučna i stalno u pokretu, puže kada nije u kolicima. Uvijek otvorena, pričljiva, iskrena srca, obožava školu i svoje prijatelje u razredu na Goljaku. Ima mnoštvo lijepih uspomena iz male škole koju je pohađala s djecom bez teškoća, koja su je najprirodnije prihvatila, i tako je stekla prijateljstva koja još traju", priča Martina.

U tom vrtlogu života Martina se i sama razboljela, operirala je tumor na štitnjači i sve čemu sada teži je održati stabilnu obitelj i prikupiti potrebna sredstva za Sarinu operaciju koju izvode ruski liječnici u Ćupriji. Termin je u lipnju ove godine. Sara treba našu pomoć u zahvatu koji joj može uvelike poboljšati kvalitetu života. Cijena operacije je 3.000 eura, plus troškovi prijevoza i smještaja za Martinu koja će cijelo vrijeme boraviti uz Saru koji iznose oko 5.000 kuna. Za neke malen iznos, no za nju veliko bogatstvo.

U Specijalnoj kirurškoj bolnici Medikus u Ćupriji, Republika Srbija, već devet godina u suradnji sa liječnicima s ruskog Instituta za rehabilitologiju Tula izvode kirurške intervencije etapna fibrotomija po dr. Ulzibatu. Ovu vrstu intervencija rade jedino liječnici s Instituta Tula i to s velikim uspjehom. Metoda je neinvazivna, a radi se do dvadeset mišićnih kontraktura tijekom jednog zahvata, bez stavljanja imobilizacije, bez rezova (ubodne rane specijalnim skalpelom) i, najvažnije, metoda je uspješna u više od 95 posto slučajeva. Dolazi do velikog poboljšanja u obimu pokreta ekstremiteta, kvalitete hoda, položaja tijela, smirivanja bolnog sindroma, smanjenja nekontrolirane salivacije, stabizma, poboljšanja govora.

Fazna fibrotomija u ortopediji se koristi i kao metoda za kirurško liječenje djece s cerebralnom paralizom spastičnog tipa, a osnova kiruškog liječenja je postupna korekcija kontraktura lokomotornog (mišićnoga) sustava poprečnim presijecanjem izumrlih vlakana spastičnih mišića, na više mjesta lokomotornog sustava, etapno. Metodom se liječi posljedica dok uzrok i dalje postoji, stoga postoji mogućnost da se intervencija ponovi kada dijete izraste i ponovo se povisi tonus mišića.

"Svjesna sam da operacija Saru neće posve izliječiti, no liječnici su nakon pregleda ustanovili da joj mogu pomoći i do 80 posto olakšati stanje. Nakon posljednje operacije istezanja tetiva Sara je dugo ležala u gipsu do struka, potpuno nepokretna pri čemu su se pojavili i dekubitusi. Ne želim da opet dođe u takvo stanje i veseli me da se pojavila ova mogućnost. Godinu i pol dana čekala sam da dobijem status roditelja njegovatelja, znam kako je danas život skup i da mnogi teško žive. Prisiljena sam tražiti pomoć, napravila sam njezin račun sa željom da postoji uvid kako će sredstva biti utrošena samo na Sarino liječenje. Nemamo dovoljno sredstava za odlazak i operativni zahvat, pa molimo sve ljude dobra srca za pomoć da Sara stane na svoje noge i doniraju u skladu s mogućnostima. Za nas svaka kuna znači korak bliže ostvarenju cilja", zaključuje mama Martina.

Broj žiro računa je otvoren kod Zagrebačke banke na ime Sara Elena Hercig

IBAN: HR9823600003115656357 sa naznakom za donaciju.

Za uplate iz inozemstva potreban je SWIFT/BIC-ZABAHR2X.

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno: 24.04.2015