Vjerujem da je ministrici Milanki Opačić nemoguće samoj sebi predočiti kako uistinu živi osoba koja ne odlučuje kada će i kako obaviti svoje fiziološke potrebe, a o izlasku iz kuće ni ne razmišlja

 

Svakodnevno gledamo i čitamo o problemima obitelji koje imaju nekog s teškim invaliditetom. Koliko nas je svjesno tanke granice koja u sekundi puca i postaje naš problem?!

Pojedini slučajevi samo su kap u slapu nemoćnih koji preživljavaju zahvaljujući njezi svojih najbližih. Ministarstvo socijalne politike i mladih institucija je koja me asocira na inkvizicijsku vlast kojoj je nestalo vještica i heretika, pa svoju 'politiku' sprovodi na obespravljenim, siromašnim, osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Oni koji šute i ne reagiraju već godinama su savezi osoba s invaliditetom, kao i pojedine udruge koje kao da žive u nekom paralelnom svijetu, zajedno s državnim institucijama koje ih održavaju 'na životu'. Produžena ruka vlasti koja ih je kupila udijelivši im dio sredstava koja se bez potrebe, a zakonski regularno zadržavaju na njihovim računima zahvaljujući upravo članovima koji su u teškoj egzistencijalnoj muci i bez kojih njihovo postojanje dolazi u pitanje.

Tonči Čotić samo je jedan slučaj osobe s teškim tjelesnim invaliditetom kojemu je uskraćeno temeljno ljudsko pravo – a to je pravo na dostojan život. No, slušajući izjavu pomoćnice ministrice socijalne politike i mladih Ive Prpić povodom slučaja obitelji Čotić obrana državnih institucija nije moguća. Evo, primjerice, i obitelj Cvetojević još je jedna kockica pljesnivog mozaika koji slažu profesionalni birokrati. Vjerujem da je ministrici Milanki Opačić nemoguće samoj sebi predočiti kako uistinu živi osoba koja ne odlučuje kada će i kako obaviti svoje fiziološke potrebe, a o izlasku iz kuće ni ne razmišlja. No, kada je prihvatila funkciju ministrice zadužene za marginalizirane i obespravljene trebala je odvojiti i vrijeme da siđe među običan puk s invaliditetom i otvori oči pred stvarnošću. Ne mislim pritom na njezine brzopotezne posjete i naslikavanje sa sirotinjom. Priča ima puno dublje korjene. Da bi došla do srži koju kategorično ignorira trebala bi prihvatiti da ljudi nisu brojevi, već individualni slučajevi i za mnoge od njih postojeći zakoni ne daju čak ni minimalnu šansu na dostojanstveno življenje.

Poznajem ljude koje opravdava njihovo neznanje, no kod ministrice Milanke Opačić rekla bih da se radi o promišljenim potezima. Dokaz je i posljednji poziv na prijavu projekata kojima bi se raspodijelilo 24 milijuna kuna za osiguranje prehrane djeci u osnovnoj školi iz socijalno ugroženih obitelji, pomoglo socijalno ugroženim obiteljima te potakla integracija socijalno osjetljivih skupina. I opet na pozornicu iskaču tzv. neprofitne organizacije koje će, naravno, dobiti dio ovog kolača. Koja je funkcija Centra za socijalnu skrb? Laiku je jasno da se još jednom sredstva namijenjena najugroženijim raspršuju na poslušnike.

Čini se da su osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju izuzetno zahvalna skupina za manipulaciju. Kako objasniti Zakon o doplatku za djecu koji je propisivao da dijete s težim oštećenjima, nesposobno za samostalan život i rad, ima pravo na uvećani dječji doplatak bez obzira na životnu dob. Oni koji su pravo na uvećani doplatak ostvarile zaključno s 31. prosincem 2001. dobivaju i dalje 831,50 kuna mjesečno, neovisno o godinama, dok registrirani nakon 1. siječnja 2002. ostaju bez doplatka kad navrše 27 godina. Njihov status je trebao regulirati Zakon o inkluzivnom dodatku koji nije donesen uz obrazloženje: "Nema novaca." Ne vidim smisao postojanja udruga koje šute i po tom pitanju.

Ministrica Opačić mogla bi učiniti jedan potez i konačno zaslužiti poštovanje onih zbog kojih sjedi u ključnoj fotelji institucije čije ime nije opravdala. Ministrica Opačić, naime, trebala bi samo na trenutak ostati nepokretna, biti ovisna o tuđoj pomoći za obavljanje fizioloških potreba, primiti žlicu juhe od ruke koja te hrani. A onda se opet vratiti u ministarsku fotelju. Vjerujem da bi nakon toga Dajana Čotić, supruga teško oboljelog Tončija s početka ove priče, bez ikakvih problema dobila status njegovateljice.

Pa i dijete kad 'ugugla' što definira pojam socijalne politike može pročitati: "Socijalna politika označava politiku koja ima za cilj poticanje mjera za poboljšanje gospodarskog i socijalnog stanja, posebno ranjivih skupina u pučanstvu. Opći cilj politike je integracija socijalno ugroženih skupina stanovništva u društvo kako bi im se stabilizrao društveni poredak."

Pametnome dosta, birokratu i previše!

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno: 25.03.2015