Dok majke djece s teškoćama u razvoju primaju 2.500 kuna mjesečno za cjelodnevnu skrb za svoje mališane, svako malo javi se neki dušebrižnik koji misli da je i to previše te ih još napada da zarađuju na vlastitoj djeci

 

Hrvatski Jadran savršeno mjesto za odmor. Tako ćemo uskoro počinjati priče iz davnine svojoj djeci. Nama koji imamo sjećanja, ako dozvolimo, taj će raj nestati brzinom kojom su nestale hrvatske tvornice, banke, egzistencija, samopoštovanje. Hoće li travanj biti novo proljeće? Vrijeme kad ćemo izgubiti put do mjesta uz koja nas vežu uspomene na one divne izlaske sunca, miris soli i bistro hrvatsko more.

Travanj u kojem će natjecatelji predati obvezujuće ponude za još uvijek naše auto ceste, a zatim im se dati rok da u tri mjeseca zatvore financijsku konstrukciju i uplate jednokratnu koncesijsku naknadu u državni proračun. Razumijete, zar ne? Vlast nam ne zna što je glad. Treba namaknuti sredstva da nastave svoje perverzne igre. Travanj u kojem oni koje ste izabrali planiraju potpisivanje ugovora o davanju koncesije za istraživanje hrvatskog Jadrana. Javna rasparava se dogodila, a koliko građana je upoznata s tim?

Pet godina naftne kompanije će istraživati polja koja se nalaze minimalno deset kilometara udaljena od kopna i šest kilometara od otoka. Zaštita Jadrana ne postoji, nemamo niti jedan brod opremljen za skupljanje nafte dogodi li se ekološki incident, koji je realna mogućnost.

Ne znam koja luda vjeruje riječima ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka: "Hrvatska je pokazala da može biti jedna od najuspješnijih zemalja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika u svijetu." Po meni, i prva u svijetu po prodaji magle vlastitom stanovništvu koje će, nastavi li se s ovako uspješnim poslovima, ostati i bez pitke vode, a i zrak ćemo vjerojatno plaćati obzirom da ništa u ovoj zemlji nije besplatno za nas koji smo tretirani kao niža vrsta. Stoga. planirate li vidjeti čisto tirkizno plavo more, neke od sedam tisuća vrsta flore i faune koje žive u njemu, požurite dok još možete.

Dok se mi okupljamo, dijelimo na lijeve i desne, mrzimo i pljujemo, državni vrh prodaje ono što je preostalo. Uistinu je u vrijeme dok se socijalne samoposluge otvaraju kao nekada kineski dućani glavni problem ove države čiji šator će stajati, a čiji se rušiti. Kontrola medija koji svaku kišu i snijeg predviđaju kao smak svijeta i plaše već totalno izluđen narod ove džungle u kojoj preživljavamo. Prijeti nam izumiranje, postajemo egzotična vrsta - Hrvati naivci kojima manipulira šačica lopova i sve pod zaštitom vlasti koja daje svoj blagoslov. Skrenuti pozornost s manipulacija, povez koji je davno otkriven kao najdjelotvorniji. Podijeli pa vladaj.

Glad je postala normalna kao što je prirodno da bivši predsjednik nastavlja primati 23.000 kuna sljedećih šest mjeseci. Pa, istina, teško je bez posla, posebno kad iznos njegove mjesečne plaće odgovara polugodišnjim primanjima četveročlane obitelji koja gladuje, isključena im je struja, čija djeca znaju što je siromaštvo, čija djevojčica uči uz svijeću i postiže odličan uspjeh. Dok majke djece s teškoćama u razvoju primaju 2.500 kuna mjesečno i 24 sata dnevno brinu za vlastito dijete. Istovremeno se svako malo javi neki dušebrižnik koji misli da je i to previše, te ih još napada da zarađuju na vlastitoj djeci. Tih 23.000 kuna je prosječno sedam mirovina osobe s invaliditetom. No mi smrtnici znamo živjeti kao Ivica i Marica. Šećemo i skupljamo mrvice.

Dosta mi je više međunarodnih dana ovog i onog, okupljanja i govora o potrebama i mogućnostima, a šutnje o stvarnosti. Hoću vidjeti ljude koji idu na posao, ne kopaju po smeću, ne traže socijalnu pomoć. Nismo li izgubili previše? Ostali smo bez života, može li se više od toga? A zašto? Za državu koja vrtoglavo juri prema kataklizmi, ovu pametnu mladost koja napušta gnijezda i odlazi s vjerom da će stvoriti dom u svijetu koji će poštivati njihov rad, platiti ga i dati im mogućnost koju ovdje definitivno nemaju bez zaleđa neke sitne duše na položaju.

Kada smo odustali od toga da budemo ljudi i postali zvijeri koje se grizu dok se hijene smiju?

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno: 03.03.2015