PITANJE: M. O. (31) Poštovani, znam da je moje pitanje malo neobično, ali ne znam kome da se obratim za savjet. Socijalnom radu ne mogu zbog srama, ali i zbog osjećaja krivice.

 

Moj problem je odnos s majkom mog supruga, s kojom živimo u njezinu stanu. Donedavno smo bili podstanari i više nismo imali novca za stanarinu pa smo se preselili kod nje.

Nemam prošlost s kojom se mogu pohvaliti. Bila sam ovisnica o teškim drogama, to razdoblje mog života kratko je trajalo, ali ipak ostavilo duboki ožiljak na mojoj psihi. Izliječila sam se zahvaljujući sjajnom psihoterapeutu kod kojeg i danas idem, a pronašla sam se i u vjeri u Boga.

U mom se životu sve promijenilo otkako sam upoznala mog supruga koji je bio upoznat s mojom ovisničkom prošlošću, a i njegova je majka znala za to. Naš je brak blagoslovljen rođenjem kćerkice s blažim oblikom invaliditeta. Beba je pri porodu nakratko ostala bez kisika i sada je neuro-rizična, ali svakodnevnim, napornim vježbama pokušavam to dovesti u red. Imam bezuvjetnu podršku supruga koji radi po cijeli dane i često ga nema doma.

Kad je suprug na poslu njegova majka prema meni ispaljuje salve uvreda. Govori mi da je moja ovisnost o drogama kriva za djetetove razvojne teškoće, da sam grozna i neodgovorna kao roditelj, i tome slično. Pred suprugom je druga priča, svekrva je krotka i ljubazna.

Za mene je ta situacija postala nepodnošljiva. Imam prekrasnu kćerkicu i supruga, a opet se osjećam kao Pale sam na svijetu. Pokušala sam više puta sa svekrvom ljudski razgovarati, ali bi se ti razgovori završavali svekrvinim komentarima tipa – nemam ja što raspravljati s jednom narkomankom. Ne možemo se iseliti iz njezinog stana jer živimo od jedne plaće, a opet ne mogu ni ostati sa svekrvom pod istim krovom.

Što da radim? Trebam li se nekome obratiti za pomoć ili uporno pokušavati problem riješiti sa svekrvom?

ODGOVOR: Poštovana, svatko od nas ima pravo pogriješiti i pasti, pa tako i Vi. Zbog svoje prošlosti, ne biste trebali osjećati sram, niti se osjećati krivom, već biti ponosni na to što ste iz takovog stanja uspjeli izaći. To je bio Vaš izbor kojeg je trebalo svijesno učiniti i Vi ste ga učinili, a potom i izdržali sve što je trebalo izdržati. Zauzeli ste se za sebe, stali na svoju stranu.
To je takav zaokret u Vašem životu, da nikakva poveznica s onom osobom koja ste prije bili, više ne postoji i zato nema razloga da zbog nje osjećate sram.

Vaš suprug očigledno tako sagledava stvari, vidi Vas onakvu kakva ste i tko ste sada i takva mu se sviđate.
Zašto Vas njegova majka ne može takvom vidjeti?
Možda ona spada u onaj posesivan tip majki koje svoga sina žele samo za sebe. Takvim majkama, vjerujte, ni jedna žena nije dovoljno dobra za njihovog sina. Dakle, to nema veze s Vama i time što ste ranije bili. To joj, samoj pred sobom, dobro dolazi kao argument da njezin sin zaslužuje bolje.

Kad bi ona bila majka kojoj je zaista stalo do sina, onda bi gledala je li njezin sin sretan s Vama i sa svojom obitelji. Bila bi sretna zato što je on sretan.
A to je upravo ono što Vama treba biti najvažnije: Što Vaš suprug misli o Vama, poštuje li Vas?

Imate kćerkicu koja vas oboje treba, kojoj se treba posvetiti, s kojom treba uporno vježbati, da bi na kraju sve bilo dobro.

Što je moj savjet? Pokušajte ne obazirati se na svekrvine komentare. Znam da je to lakše reći, nego učiniti, no ono što nikako ne smijete, a čini mi se da se kod Vas radi upravo o tome, jest to da negdje u nutrini mislite kako ona ipak ima pravo, da ne vrijedite.

Držite se onoga što Vaš suprug misli o Vama i kakvom Vas on vidi. To ste Vi, sada. Vjerujte u tu osobu, jer ona je stvarna!
Kao što sam rekla, osoba koju i dalje vidi Vaša svekrva, više ne postoji. Zašto ju ona i dalje vidi, njezin je problem.

Vaše trenutačno stanje prisilnog života s njom, pokušajte sagledati kao jednu prolaznu fazu u Vašem životu, koja neće trajati zauvijek. A to što su se okolnosti tako posložile, također ima neko značenje, te upravo u toj i takvoj situaciji vjerojatno imate još nešto naučiti, prvenstveno o sebi.

Draga M., ono što svatko dobronamjeran prema Vama može osjetiti jest divljenje, najviše zbog toga što ste, pobjedivši ovisnost, uspjeli pobijediti sebe. Mnogima to ne uspije čitav život (a svatko od nas ima svoje područje gdje je to potrebno).
Svojim ponašanjem, Vaša svekrva pokazuje da to nije uspjelo ni njoj. Zato ste Vi u prednosti pred njom. Iskoristite tu svoju snagu i ne dajte da njezina zlonamjernost pustoši Vašu nutrinu.
Pustite neka uvrede prođu mimo Vas, rasplinu se u prostoru.
Imajte na umu kako Vaša svekrva svojom zloćom najviše uništava samu sebe. Vas jedino ako joj to sami dopustite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vesna Hari, dipl. soc. rad., Zadruga 'Martinov plašt'

 

Objavljeno: 30.01.2015