Epilog: majku je troje policijskih službenika primjenom fizičke sile uspjelo smiriti, nakon čega je odvedena u Neuropsihijatrijsku bolnicu Popovača. Danas djevojčica dva puta tjedno odlazi kod psihijatra i psihologa. Otac traži sudsku zabranu viđanja djeteta s majkom

 

Pojam smrt i dijete su dva teško poveziva pojma, jer djecu doživljavamo kao oličenje života i radosti. Upravo stoga zabrinjava odnos odgovornih prema djeci, a tu se ubrajamo svi mi odrasli. Možemo se pozivati na institucije koji su često sudionici uništenih djetinjstva svojim nedjelovanjem i hladnim pristupom, no mi novinari uz ostalo postojimo kako bi ukazivali na greške i tražili promjene.

Događaj koji je mogao imati katastrofalne posljedice opisao nam je otac djevojčice koja će ove jeseni krenuti u prvi razred i sigurno često čuti pitanje što je uzrok ožiljka na vratu dužine osam centimetara. Nakon rastave otac je dobio skrbništvo, majka se složila da viđa djevojčicu svaki četvtak od 16 do 20 sati, svaki drugi vikend te ljetne i zimske praznike. Prestali su živjeti zajedno 2010. kad je majka napustila supruga i dijete, a formalno su se rastali godinu kasnije. Majka je već tada počela s psihijatrijskim liječenjem i posjeti kao i viđanja sa kćerkom su se prorijedila, jer je ona sve češće boravila u Neuropsihijatriskoj bolnici Popovača.

Suprug, koji je bio upoznat sa njezinim zdravstvenim stanjem tražio je od Centra za socijalnu skrb u Zagrebu, na području gdje on živi s kćerkom, te od Centra za socijalnu skrb Virovitica, gdje je boravište majke, da se ukinu viđanja djevojčice bez nadzora obzirom da se znalo za njezino psihičko zdravlje i dijagnozu shizofenije.

Shizofrenija je složeni poremećaj funkcije mozga koji oboljeloj osobi otežava, iskrivljuje ili sasvim priječi razlikovanje stvarnih od nestvarnih doživljaja. Susreti i druženja su pravo djeteta, a sud određuje način i vrijeme njihova odvijanja.

Tko je dijete u priči koju iznosim? Lutka, čiji život ovisi o trenutnom stanju majke i služi psihički bolesnoj osobi kao terapija? Koja je uloga Centra za socijalnu skrb i njezinih djelatnika? Kada se dogodi tragedija traži se krivac, no on ne može vratiti izgubljen život. Djetinjstvo djevojčice koja je povod ovog osvrta obilježit će cijeli njezin život, a budućnost će pokazati u kojoj mjeri. No, da odgovorni rade svoj posao do njega ne bi ni došlo. Jesu li se liječnici, upoznati sa stanjem majke, zapitali smije li se njoj s dijagnozom shizofrenija dozvoliti susrete bez nadzora sa djevojčicom u vrijeme kada ne kontrolira vlastite postupke? Socijalni radnici koji su također upoznati sa cjelokupnom situacijom ipak nemoćno dijete prepuštaju ženi koju ne smijemo osuđivati, jer ona ima medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje da nije odgovorna za posljedice svojih djela.

Božica Ravlić: Je li išta vrijedno samo jedne suze djeteta?

"Mi nakon razvoda nismo imali komunikaciju osim dogovora kada dolazi po kćer i kada će je vratiti. Bojao sam se za dijete, no iz CZSS su uporno forsirali da moram poštovati odluku suda donesenu nakon razvoda, bez obzira na okolnosti koje su se promijenile i dati malu svaku put majci prema navedenom rasporedu", rekao mi je otac djevojčice.

Majka, psihički bolesnik, nekoliko dana prije događaja puštena je iz Neuropsihijatrijske bolnice Popovača. Kako je kasnije izjavila, neki unutarnji glas joj je rekao da mora ubiti svoje dijete. Uzela je djevojčicu, rekavši da je ide istuširati i stavila ju je u kadu. Vrištanje djeteta privuklo je ujaka i baku koji su bili u kući kada je majka žiletom krenula ispuniti svoj cilj. Dolaskom u bolnicu liječnik je izjavio da je djevojčica imala sreću, milimetar niže zarezan vrat dijelio ju je od smrti.

Možete zaključiti da je strašno što pišemo o ovoj tragediji, no kao i otac ove djevojčice želimo da odgovorni u institucijama koji svakodnevno ističu brigu o pravima djeteta, socijalni radnici koji ne reagiraju na ukazivanje roditelja na očiti problem, shvate odgovornost profesije koju nisu trebali odabrati ako je ne poštuju. Epilog: majku je troje policijskih službenika primjenom fizičke sile uspjelo smiriti, nakon čega je odvedena u Neuropsihijatrijsku bolnicu Popovača. Danas djevojčica dva puta tjedno odlazi kod psihijatra i psihologa. Otac traži sudsku zabranu viđanja djeteta s majkom.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 40.000 osoba oboljelih od shizofrenije, iako ih je registrirana tek polovica. Koliko je psihičkog i emocionalnog nasilja nad djecom koje će ostaviti trajne posljedice ne možemo znati. Djeca ga često neće prepoznati, a mi odrasli? Koji je broj nas koji smo pasivni promatrači i ostavljamo nadležnima da rješavaju obiteljske zavrzlame? Gledajući na taj način, veće smo zvijeri od nasilnika/ce, kao i socijalnih službi koje zataškavaju ovaj i tko zna koliko još slučajeva.

"Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta", napisao je davno Dostojevski, ali ga hrvatske institucije očito nisu dobro pročitale.

Piše: Božica Ravlić

 

Objavljeno: 18.07.2014