"Kakva je to država u kojoj se građani svakog dana plaše što će im se dogoditi ujutro?!", pita se bivši laburist a danas nezavisni saborski zastupnik Branko Vukšić

 

Kakva šteta, ako građani više nemaju šanse izvući žive glave iz njezinih ropskih okova!? Dok su živi, i valjda dok im potomci budu disali! Strane se banke već godinama ponašaju kao financijski haračlije. Beskrupulozno zelenaše. HNB, Hrvatski sabor i sve vlade redom kao ona tri japanska majmuna (Mizaru, Iwazaru i Kikazaru). Sramotno pokrivenih očiju, ušiju i usta! Dok, eto, nije eksplodirao švicarski franak, pa se deseci tisuća mahom mlađih obitelji našlo u bezizlaznoj gabuli.

Tiha agonija prezaduženih dolazi na naplatu! Eutanazija zdravog razuma, elementarne ljudskosti i imperijalne grabeži masovnih razmjera.

"Zašto Ustavni sud RH već četiri godine šuti o valutnoj klauzuli u potrošačkom kreditiranju građana!?" - retorički je upitao nezavisni zastupnik Branko Vukšić na početku saborske rasprava o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o potrošačkim kreditima. "Tvrdim, a govorio sam to i prije četiri godine, da su bivši i sadašnji guverner HNB-a, Željko Rohatinski i Boris Vujčić, upravo štetnom politikom nanijeli građanima više štete nego Domovinski rat, nego agresija na Hrvatsku. Kakva je to država u kojoj se građani svakog dana plaše što će im se dogoditi ujutro!?"

Večer uoči polemičkog rusvaja u saborskim klupama, guverner se HNB-a Boris Vujčić oglasio u TV-vijestima - u mlakom stilu: ni vrit ni mimo! - o Vladinoj nakani da na godinu dana zakonom zamrzne tečaj švicarskog franka na 6,39 kuna. No, neočekivano se iritantno ustobočio u obranu debelih profita strani banaka, a ne u životnom interesu opljačkanih vlastitih građana, koji mu omogućuju basnoslovna beriva i povlastice iz snova. "Ne mogu banke snositi rizik tečajnih razlika, jer bi im to umanjilo zaradu za najmanje 400 milijuna eura", bubnuo je i ostao živ.

Pa, neka im umanji! Što onda!? Bolje je i da banka ode na bubanj, nego deseci i stotine tisuća ionako materijalno iscijeđenih i u pojam ubijenih obitelji. Gdje je bio HNB kad su strane banke prije šest godina masovno hipnotizirale javnost "povoljnim" kreditima u švicarcima i svjesno navukle ljude na tanak led? Nigdje. Smišljena prijevara - da prijevara, neviđena pljačka i reketarenje! - počela se iskazivati u svoj prljavštini kad je tečaj franka odjednom podivljao, kreditni su se obroci počeli umnožavati brže od rasta najsvježijeg kvasca, a neke plaće više nisu bile dostatne za urednu otplatu mjesečne obveze. I što sada!?

"Osam godina otplaćujem stambeni kredit u 'švicarcima'", plače u TV-kameru nesretnik iz Splita, "a danas sam još dužan više od iznosa kredita u trenutku kada sam ga uzeo! Je li to normalno? Tko je zamračio toliku razliku? Počelo je ratom od 1950 kuna, a danas je dvostruko veća i svakog mjeseca raste!"

Premijer Zoran Milanović ustvrdio je da je Vlada dužna hitno intervenirati u korist građana i zaštititi dužnike od propasti. Rano se sjetio, svaka čast! Tri godine je trebalo da mu u glavu dopuzi spoznaja o tome koliko je HDZ (s koalicijskim/klijentelističkim uhljebima) duboko usosio "Hrvatice i Hrvate" dužničkim ropstvom. Ne bi li svršavali zbog "partnerskog" tapšanja po hrvatskim "državničkim" ramenima, ali uredno otplaćivali kunama devizni keš, koji zapravo nisu ni vidjeli. I trpjeli sve više zbog političke infantilnosti svojih vođa, koji se tako rado prešetavaju po bjelosvjetskim salonima. Uzdignuta nosa do stropa, kao da su jako važni i kao da ih "partneri" uopće uzimaju ozbiljno.

Boris Vujčić: "Ne mogu banke snositi rizik tečajnih razlika, jer bi im to umanjilo zaradu za najmanje 400 milijuna eura." 

Socijalno svjesna i demokratski zrela vlast ne bi čekala tri godine novčanog potopa najvećeg dijela građana ne bi li se sjetila iskemijati "oprost dugova" za 60 tisuća najsiromašnijih obitelji. Ne bi se natezala s izvjesnim "Čehom" neliberalne bankarske svijesti, koji nije svjestan zemlje u kojoj zarađuje kruh ni građana, kojima ne bi za volju svojih poslodavaca smio pritezati španjolsku čizmu tržišta i profita. Svaka iole ozbiljna država obavezna je obraniti svoje građane i od svake novčarske agresije na životni standard. Nije novac vredniji od čovjeka. To o novcu i čovjeku ne želi znati ni Božo Prka, vječni direktor Privredne banke Zagreb (PBZ), kćeri velike talijanske skupine Intesa Sanpaolo, kad Vladino zamrzavanje švicarskog franka smatra protuustavnim jer, navodno, znači "eksproprijaciju privatnog vlasništva". Veću se nebuloza skoro nije moglo čuti!

Državni blagajnik Boris Lalovac priznao je novinarima da je i sam bio žrtvom ujdurme sa "švicarcima": kazali su mu da je kreditno nesposoban za pozajmicu u eurima, ali u francima - može! Kune? Kakva je to moneta? Legalno sredstvo plaćanja u "financijski visokorizičnoj" Bijednoj Našoj? Je li!? Valutnom je klauzulom moguće unosnije/uvjerljivije muljati neukim građanima. Zašto bi se njemačka, austrijska, talijanska… banka-majka uopće gombala s tamo nekim plavim starčevićima, zelenim marulićima ili nedajbože crvenimleticama, pardon jelačićima, umjetno napumpane vrijednosti!?

Vlada je nedavno smanjila kamatne stope i zericu, u prvi mah, dala malo zraka prezaduženim građanima. Administrativnim zamrzavanjem švicarskog franka na 6,39 kuna do kraja godine sada je naoko pomogla kreditnim dužnicima, ali je i prebacila teret vlastite odgovornosti sljedećoj vladi. Što će biti s kamatnom razlikom, ako ju ne plate banke? Hoće li se otopiti devizna pričuva HNB-a? Hoće li jednogodišnji predah, kao što u nas biva, još skuplje platiti dužnici plus porezni obveznici, a nova će vlast ogorčeno spominjati prethodnicima najbližu rodbinu?

"Stvar se, kao što smo vidjeli, dodatno zakomplicirala", prenosi Vladin službeni portal riječi premijera Milanovića. "Radi se o višoj sili i o izvanrednoj situaciji, u kojoj država, dakle Vlada i Sabor prije svega, moraju djelovati. Teret odgovornosti moraju preuzeti i banke, koje su prošle godine imale dobit veću nego u prethodnom razdoblju, što pokazuje da prostora za prilagodbu i dalje ima. Ovo je situacija u kojoj država mora djelovati." Kako? Vatrogasno!?

Stanje je "pet poslije dvanaest" i vrag je odnio šalu. Više nema dvojbe o demokratskoj i socijalnoj nekompetentnosti i odgovornosti svih vladajućih političara HDZ-a i SDP-a (s klijentelističkim prišipetljama) otkad su 2002. godine stranim bankama širom otvorena vrata RH.

"Hrvatski domoljubi" od najvećeg HDZ-ovog i povjerenja "vrhovnika" Franje Tuđmana, s njegovim znanjem i blagoslovom, već su u praskozorje 1990-ih godina počeli temeljito pljačkati domaće banke kojekakvim ratnim izlikama, a potom su za bagatelu prodane strancima. Odličan posao! Umjesto da odgovorni doživotno čame u Lepoglavi zbog veleizdaje, HDZ-ova je vlast dopustila novčanim dojdekima guliti kožu našim građanima. Po zakonu! Naživo! Ne samo kamatama na kredite, višestruko višim nego u matičnim zemljama tih banaka, nego i nizom izmišljenih naknada, provizija "za obradu" ovoga i onoga, rafiniranim lihvarenjem svake lipe ucijenjenih klijenata.

Banke navodno raspolažu fondom od 20 000 stanova koje su ovršile dužnicima, jer ih više nisu mogli otplaćivati. Kamete na minuse na tekućim računima gejziri su nepresušnih zarada, vrijednih stotina milijuna kuna. Stranim je vlasnicima kapitala u trajnom interesu držati u dužničkom ropstvu i RH (javni dug 80 posto BDP-a, do konca godine 90 posto!) i njezine građane (dug blizu 30 milijardi kuna). Glavnica stoji, a roblje plaća li plaća - samo kamate! Strašna mantra neoliberalnog kapitalizma za koji smo se, lažu nam, odlučili referendumskim raskidom s "komunističkom Jugoslavijom": dugovi se moraju vraćati. Ne moraju, ako su nastali prijevarom, ucjenama i iskorištavanjem nečije nevolje!

A nevolje je u trknutoj zemlji do neba, i svakim je danom veća. Recimo, banke dopuštaju nevoljnicima dvostruko ili trostruko prekoračenje iznosa redovnog mjesečnog primanja (1,2 milijuna umirovljenika, nešto manje od 1,4 milijuna zaposlenika…) i na minus ubiru kamatu 9,48-12 posto, a pozitivan saldo nagrađuju s tek 0,10 posto, i to godišnje! Koja razlika, ha! Eto, PBZ će dopustiti minus od 18 000 kuna na plaću/mirovinu od 5500 kuna. Zalomi li se urednom klijentu desetak dana minusa od 14.865,91 do 16.051,46 kuna platit će banci 100,35 kuna kamata (EKS 9,48 posto godišnje) po dopuštenom prekoračenju, 3,50 kuna naknade za vođenje računa i 10 kuna članarine za PBZ 365 usluge. Ukupno 113,85 kuna. Sljedećih 5500 kuna redovnih primanja podmirit će samo trećinu duga. Dvije trećine ostatka siguran je rasadnik profita, jer će banka nastaviti uredno obračunavati svoj kruh bez motike i znoja.

Od preostalih 10 000 kuna, koje klijent možda nikad neće biti u stanju vratiti i od njih neće imati koristi sve vrijeme otplate duga, na dobiti je - isključivo banka. Na tzv. revolving karticama, s mogućnošću mjesečne otplate samo pet posto učinjenog troška (neukima iznimno privlačno!), otplata glavnice plus 12 posto kamata traje čak tri i pol godine i konačna je svota nekoliko puta viša od prvotnog zaduženja. Ako je istinit podatak da samo PBZ vodi oko 300 tisuća tekućih računa građana, može se pretpostaviti koliko na njima zarađuje. Istu poslovnu politiku prema građanima vode i ostale banke u RH. Svojedobno je financijski stručnjak Željko Ivanković objavio podatak u Večernjem listu i specijaliziranom časopisu Banka da je profit bankovnog sektora u nas iznosio 36 milijardi kuna u razdoblju 2002.-2013., od čega se 12 milijardi odlilo u inozemstvo, na imedividende.

Strane su banke u RH samo u prvih šest mjeseci lani, navodno, zaradile 2,14 milijardi kuna. Unatoč nesnosnoj krizi u zemlji, njihovi su profiti zajamčeni. Zato građanima nije zajamčen ni obrok u pučkoj kuhinji, a kamoli jedini kakav-takav krov nad glavom. Za ropski položaj dužnika izravno su krivi HNB kao najvažniji novčarski regulator, HDZ-SDP-ove vlade i same banke. Bankama jest u naravi zarađivanje na obrtanju novca, što je u redu, ali nije u redu lihvarstvo, reket što je sada eksplodirao na kreditima u švicarskim francima i otvorio Pandorinu kutiju...

Država ne smije abolirati banke od krivnje za novčarsku represiju, nego ih obvezati da odgovorno snose rizik za posljedice svog poslovanja. Po cijenu da im se drastično smanje profiti ili čak da propadnu. Još su drevne civilizacije - od Mezopotamije do Egipta, Sparte, Atene i momačke dobi Rimskog Carstva - otpisivale dugove kad su narasli preko svake granice izdržljivosti. I startalo se ispočetka, s čistom računicom. Mogu sada bankari, njihovi fiškali i gazde na Zapadu prijetiti čime god žele, ali vlast odgovara svojim građanima. Ne strancu.

I, da direktoru PBZ-a Prki na debeloj stranoj plaći bude srce na mjestu, Ustav RH nije Sveto pismo. Ako je prijeka potreba, može se učas promijeniti! U interesu građana i njihove zemlje. I Sveto pismo, zatreba li! U čemu je problem!?

Piše: Marijan Vogrinec

Izvor: h-alter.org

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Objavljeno: 24.01.2015