Gluha sam djevojka, a on je iz ljubavi prema meni naučio znakovni jezik

PITANJE: J. Č. (25) Poštovani, imam 25 godina i u vezi sam oko pola godine. On je dvije godine stariji od mene i imam samo riječi hvale za njega i naš odnos.

Prije sam u vezama većinom bila zanemarivana i ponižavana, a on je prvi s kojim bih se usudila reći da želim nešto ozbiljnije i da ne vidim rok trajanja našoj vezi.
On je imao samo jednu curu, veza mu je trajala više od sedam godina, bili su i pred zarukama ali su prekinuli, navodno zadnjih godinu dana u vezi je nestalo ljubavi.
Ja sam mu u život došla relativno kratko nakon nje, mislim da je prošlo oko pola godine. Veza nam je predivno počela, i u startu je sve bilo drukčije nego što sam ikada prije osjetila. Ispočetka sam bila malo suzdržana zbog negativnih iskustava ali sam se sada emocionalno otvorila kao nikad prije. Vjerojatno i zato što njega nije smetalo što sam gluha osoba, već je iz ljubavi prema meni naučio znakovni jezik.
Tu dolazimo do problema. Ja sam jako emotivna osoba i otvorena. Uvijek kažem ono što mislim i osjećam, bez okolišanja, mogu slobodno reći da cijelu sebe dajem u naš odnos. On je također prema meni dobar kao što sam već rekla, ali imam osjećaj da postoji nekakva kočnica kod njega.
Kada sam se počela zaljubljivati rekla sam mu to, i od njega sam dobila hladan tuš, samo se nasmijao i promijenio temu, kad je vidio moju reakciju pokazao bi: "I ja u tebe", ali je bilo očito da je to rekao da mi udovolji. U zadnje vrijeme se to često događa. Ja njemu otvorim srce ali nemam povratnu reakciju. Iako i on meni govori lijepe stvari, primijetila sam da nikada nisu vezane uz osjećaje. Reći će mi da sam najljepša, najzgodnija, ali nikada "ti si meni posebna“, "osjećam se predivno s tobom“, bilo što slično tome.
Ja od njega ne tražim da mi izjavljuje ljubav nakon pola godine ali bi bilo lijepo da bar ima pozitivniju reakciju kada mu pokažem koliko mi znači.
To je kod mene počelo izazivati nesigurnost, osjećam da sam se lagano počela zatvarati od straha da ne budem povrijeđena. Strah me da sam njegovo dobro ponašanje prema meni protumačila kao osjećaje koji kod njega ne postoje ili nisu toliko izraženi.

Također me strah da nismo prerano ušli u vezu, pa da on i dalje smatra da je njegova bivša (s kojom je ipak proveo cijelu mladost) ta koja je posebna, a ne ja. Ovo "posebna" spominjem jer sam mu baš nedavno rekla da je poseban za mene, on je mirno pokazao "Super".
Kako da se postavim? Da se malo ohladim od njega ili da pokušam razgovarati? Na koji način?

ODGOVOR: Draga J., Vaši ljubavni jadi proizlaze iz nekoliko važnih, prirodnih činjenica. Prva od njih je razlika između muškog i ženskog roda.

Oduvijek je tako da su muškarci uglavnom zatvoreniji kad su osjećaji i njihovo iskazivanje u pitanju. Također, osobne i intimne teme nisu baš na visokom mjestu njihovih top tema.
Za razliku od njih, mi bismo o tome do preksutra i još nam ne bi bilo dosta. To je ono općenito.
Uz to, dolaze i individualne razlike između muških jedinki, te će neki od njih (oni malo otvoreniji) ipak malo više moći i htjeti govoriti o osjećajima, dok će drugi po tom pitanju biti skroz zatvoreni. Tako nam najčešće preostaje izvlačiti iz njih ono što nam je potrebno čuti, no tada, pak, nismo sigurne je li to što smo na taj način dobile van istina ili je rečeno samo da nam udovolje. Komplicirano, jel da? No, tako je od pamtivijeka.

Nevolja je još veća kad jedna strana, kao Vi, u vašoj vezi, nesputano iskazuje svoje osjećaje, očekujući zauzvrat isto (čak na točno određeni način).
Tako se Vi pitate: Zašto mi je rekao ovo, a ne ono drugo? (što ste Vi željeli čuti). Zato što svatko ima potrebu izraziti se na svoj način (ako se već izražava). Pristup kao Vaš, drugoj strani stvara veliki pritisak, oduzima slobodu, jer se od nje očekuje da naklonost izražava u određeno vrijeme (kad druga strana to želi) i na način kako je to druga strana zamislila. Tada to nije spontano, te zbog toga ne djeluje vjerodostojno i od srca.

U našim odnosima uvijek moramo imati na umu, da ono što je nama posve jednostavno i samo po sebi razumljivo, s čim nemamo ama baš nikakvog problema, drugoj strani može biti veliki problem.
Tu moramo biti pažljivi i strpljivi, jer forsiranjem ništa ne dobivamo, nego kod druge osobe stvaramo unutarnju frustraciju.

Osim toga, nije uvijek potrebno sve reći, verbalno izraziti.
Jedan pogled ili neka naklona gesta, znak pažnje, mogu reći više nego tisuću izgovorenih riječi. Muškarci često upravo na takav način izražavaju svoju naklonost. Djelima, a ne riječima. E, kad bi spojili jedno i drugo!

U svom pismu kažete kako Vas je strah da ste njegovo dobro ponašanje prema Vama protumačili kao osjećaje koji kod njega ne postoje ili nisu toliko izraženi.

Zaljubljivanje i razvijanje osjećaja u nekoj vezi, također je vrlo individualno. Od veze do veze, od osobe, do osobe.
Ima puno načina na koji veze nastaju. Jedan od njih je zaljubljivanje "na prvi pogled“, kad se dvije osobe susretnu, "kliknu“ i odmah znaju da je "to to“. Ima, pak, veza koje nastanu iz prijateljstva koje u jednom trenutku preraste "u nešto više“. One treće nastanu osnovnom privlačnošću dviju osoba od kojih svaka od njih ipak ima svoj tempo razvijanja naklonosti do nekog svog maksimuma. Vrijeme dosezanja razine emocionalnog maksimuma, za svaku osobu je drugačije. To trebamo uvažavati, te ako smo mi već "ludi“ za tom osobom, a ona je, po našem sudu još previše suzdržana, ne smijemo je forsirati.
Razumijem da je teško biti strpljiv i obuzdavati osjećaje, njihovo iskazivanje i verbaliziranje, dok nam je to u naravi, dok sve u nama "vrije“, ali, ne želimo li učiniti više štete, nego koristi, upravo tako se treba ponašati.
Što se tiče bivše veze i djevojke, mislim da Vam odatle ne prijeti nikakva opasnost, te si u vezi toga, nemojte dozvoliti nesigurnost.
Kod tako dugotrajnih veza, naročito onih koje su započele dok par još nije bio potpuno zreo, veoma je važno da, uz osobno, individualno sazrijevanje, sazrijeva i njihova veza.
Često se dogodi da par ne uspije to postići, te veza „puca“.
No, što je Vama činiti? Mislim da se ne morate, kako kažete, "malo ohladiti od njega“, nego se "ohladite“ od svog dosadašnjeg načina, ponašanja.
Dajte svom dečku više prostora i inicijative, pa ćete, uz to što ćete ga bolje upoznati, prije doći i do odgovora je li kod njega u pitanju samo "dobro ponašanje prema Vama“ ili je u pitanju ipak nešto više?
Držim Vam 'fige' za ovo drugo.