PITANJE: O.J (35) Gluha sam od 12 godine i to me čini nesretnom i nesigurnom. Prije godinu dana upoznala sam muškarca mojih godina i počeli smo se dopisivati preko interneta, razmjenjivati SMS poruke

To traje intenzivno zadnjih par mjeseci, ali rijetko se viđamo i bolje komuniciramo preko pisanja, što je jednostavnije i stoga što on živi u drugom gradu. Ponekad mi se čini to nema smisla, on ne govori otvoreno o osjećajima, ali daje mi nadu, nježan je kada se vidimo, šalje mi poljupce preko poruka. Poljubili smo se nekoliko puta, ali ja bih htjela da mi konačno kaže što stvarno osjeća. Bojim se postaviti konkretno pitanje. Mislite li da je bolje čekati i biti strpljiv?
ODGOVOR: Poštovana, dijelom ste već sami dali odgovor na svoje pitanje u prvoj rečenici gdje pored svog nedostatka odmah navodite da ste zbog toga nesretna i nesigurna.
Moje mišljenje je da biste trebali poraditi na tome da se riješite osjećaja manje vrijednosti, (ako ne sami onda uz nečiju pomoć). Pišete da ste našli muškarca svojih godina koji je zdrav. Gluhoća sama po sebi nije bolest već stanje, (mogla je biti posljedica neke bolesti), te ako nemate neku organsku bolest Vi ste zdrava osoba i tako se trebate i postaviti. Kako ćete Vi sebe gledati i doživljavati tako će Vas i Vaš muškarac prihvaćati, kao i okolina. Rijetki su oni koji bi se dublje vezali uz nesretnu i nesigurnu osobu jer većina ljudi želi kraj sebe imati nekoga  tko se  cijeni i poštuje , a Vi  nemate razlog da sene cijenite i ne poštujete , jer svako živo biće ima neka područja na kojima je „slabo“ a vjerujem da su se kod Vas razvile neke druge vještine koje oni, kako Vi kažete „zdravi“ nemaju. Vaša (ne)vrijednost ne proizlazi iz činjenice što ste gluha osoba. 

Pokušajte na papir staviti Vaše jake strane i Vaše slabe strane. Nemojte puno razmišljati, pišite što Vam tog trenutka padne na pamet, jer će te misli biti one prave, neprerađene, ( kad sve napišete možete ih razvrstati na jake i slabe). Iznenadit ćete se kako je to teško napisati, ali kad jednom vidite Vašu listu, uvjerena sam da će biti podugačka popis  onih prvih. One druge bit će Vam podsjetnik na čemu trebate kod sebe poraditi da steknete samopouzdanje.
Nadam se da imate dobru prijateljicu, a ako nemate, odmah je potražite. Svakoj ženi treba druženje sa ženama. U tim druženjima ona pronalazi izgubljeni dio sebe, ona se osjeća među svojima.
Možda bi bilo dobro na neko vrijeme nenajavljeno prekinuti dopisivanje ili bilo koji drugi kontakt iz dva razloga: jedan je da vidite kako će se u toj situaciji postaviti čovjek do kojeg Vam je stalo, a drugi da si dadete vremena i posložite sve na svoje mjesto, da se okrenete možda sadržajima koji Vas vesele a možda ste ih zanemarili, opterećujući se vezom za koju niste ni sigurni  je li to ona doista je. Počnite se baviti stvarima koje Vas vesele, educirajte se, čitajte dobre knjige, (iz njih se dade puno naučiti o životu), idite u šetnju, otiđite u prirodu, jednostavno živite, ne čekajući hoće li čovjek do kojeg Vam je stalo poslati SMS ili Vam odgovoriti na mail. Dok čekate Vi ste stalno u čekaonici života a isti prolazi pored Vas, (iako mi se, dok ovo pišem,  nameće odgovor da  nekoliko mjeseci intenzivnog dopisivanja nije predugo razdoblje da bi se netko trebao očitovati o svojim osjećajima kad možda još ni sam sa sobom nije na čistu što osjeća).
Sutra je novi dan! Postavite si neki kraći cilj koji ćete željeti ostvariti baš taj dan. I tako svaki dan. Možete i zapisivati što ste željeli a što ostvarili, ( pošto Vam je medij pisanje, nadam se da Vam to neće biti teško). Iznenadit ćete se kako to dobro funkcionira. Tako ćete svakim danom nešto novo postići a to će Vam razviti samopoštovanje koje Vam nedostaje. Kad se počnete cijeniti i vrednovati na pozitivan način, možda će se čovjek Vaših snova očitovati što stvarno osjeća.
Mislim da ne bi bilo dobro da ga pitate što osjeća prema Vama, jer se bojim da nećete dobiti iskreni odgovor.
Želim Vam sretan početak novog puta uzimanja života u svoje ruke!
Anđelka Bunić, prof. def.

Objavljeno: 25.07.2013