Nadam se da ćemo svi zajedno biti aktivniji kada je riječ o ukazivanju na probleme i nuđenju rješenja za iste, te se nadam da će društvo smoći snage nadići predrasude koje i danas kruže o osobama s invaliditetom. No, da bi to sve uspjeli mi moramo biti aktivniji, složniji i svi zajedno težiti postignuću one krilatice: 'O nama s nama', kaže Ivan

 

Ivan Tokić rođen je 11. svibnja 1983. godine i već tada kreću njegovi problemi s vidom. Boluje od bolesti retinitis pigmentoze i kao takav nije bio potpuno slijep, štoviše, netko tko nije znao njegovu životnu priču nije  mogao primijetiti da ima određenih teškoća s vidom. Ipak, kroz  školovanje, a posebno kroz gimnazijske dane u splitskoj IV. Gimnaziji, problemi s vidom otežavali su mu svakodnevicu i zbog njih se nije mogao dalje obrazovati u smjeru u kojem je to htio. No i dalje je živio život kao i svaka mlada osoba: izlazio je, putovao, živio je život punim plućima.

- Prekretnica u mom životu je 2013. godina kada sam shvatio da je ipak potrebno učlaniti se u Županijsku udrugu slijepih Split i pokušati si dodatno obogatiti svakodnevicu koja je, htio-ne htio počela patiti zbog činjenice da je vid počeo opadati. U to vrijeme sam dobio i prvo dijete tako da sam imao dodatnu motivaciju krenuti dalje te nastaviti s prijašnjim tempom samo s malo izmijenjenim mogućnostima. Iako sam u udruzi uvijek bio aktivan, i već od 2014. sam bio član skupštine, moja puna aktivacija u udruzi događa se u proljeće 2019. kada ulazim u Upravni odbor udruge, postajem njenim potpredsjednikom, a u jesen iste godine postajem i predsjednikom udruge okupljajući oko sebe tim koji će mi moći pomoći da udrugu moderniziramo i tom vitalnom sedamdesetogodišnjaku­ damo novu mladost. Kako sve te aktivnosti zahtijevaju puno odricanja sve to ne bih mogao bez pomoći svoje obitelji, ali i mog psa vodiča Voicea, koji mi je uz suprugu i djecu najveća snaga u teškim trenutcima. Naime, naša udruga je osnovana 1951. godine s ciljem pomoći i podrške slijepim osobama. Broj članova je s godinama varirao, a danas se taj broj kreće oko 420 članova. U udruzi djeluju sekcije žena, pikadista i šahista, sekcija roditelja, uskoro kreće obnova informatičke sekcije, te nastavak kreativnih radionica u kojima sudjeluje sekcija žena i ostalo zainteresirano članstvo, uz asistenciju volontera - priča nam Ivan.

 

 - Udruga trenutno ima dvije videće pratiteljice koje pomažu našim članovima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Udruga prati natječaje jedinica lokalne i područne/­regionalne samouprave, prijavljuje se na njihove projekte, kao i na projekte  resornog ministarstava i Nacionalne zaklade. Voljeli bi da možemo prijavljivati i više projekata. no zbog činjenice da smo limitirani i ljudstvom, i sredstvima, i prisiljeni se boriti za financiranje 'hladnog pogona' moramo se zadovoljiti s trenutnim stanjem. Birokracija je 'rak rana' našeg društva i, koliko nam god smetala, ne ističemo ju kao naš temeljni problem jer je ona u svim porama i otežava svima podjednako - kaže Tokić i pohvaljuje suradnju s Gradom Splitom, županijom Splitsko-dalmatinskom, kao i s velikom većinom gradova i općina s toga područja.

- Nastojimo iznaći rješenja da gradovi i općine u suradnji sa županijom preuzmu na sebe financiranje našeg 'hladnog pogona' što bi nam uvelike olakšalo daljnje aktivnosti. Ipak, koliko je god suradnja dobra mogla bi biti još i bolja. Tako recimo konstantno apeliramo na grad Split da što više semafora dobije zvučnu signalizaciju, da grad bude premrežen trakama vodiljama, da javni gradski prijevoz dobije zvučnu najavu stanica. Kada je riječ o državi naš najveći problem jest obrazovanje učenika na Brailleovom pismu, odnosno distribucija udžbenika na istom - ističe predsjednik Tokić. Podsjetimo, nedavno smo objavili otvoreno pismo kojim se ova udruga obratila javnosti zbog problema s udžbenicima sa slijepe i slabovidne učenike i nadamo se da će po tom pitanju biti rezultata, zaista se nadamo jer smo u 2020. godini i osnovnoškolsko obrazovanje je  obavezno, svima mora biti jednako dostupno.

- Imamo učenika koji ima pomoćnika u nastavi i to funkcionira sasvim solidno, no, ono što ne funkcionira i što još nije uvedeno jest tzv. Inkluzivni dodatak kojeg nam se obećava, još uvijek bez ikakvih rezultata. Bit ćemo strpljivi i nadati se da će se i to ove godine riješiti, na zadovoljstvo svih, bez obzira na imovinski ili dohodovni cenzus. Sve ovo iziskuje puno truda i odricanja ali ne mislimo stati, iduće godine udruga obilježava 70 obljetnicu i to moramo dostojno proslaviti. Aplicirali smo određene projekte i nadamo se pozitivnom ishodu, i dalje ćemo ulagati u naše najmlađe članove, održavati radionice po školama na temu kako slijepe osobe uče, žive i rade, te ćemo pratiti sva društvena zbivanja u gradu Splitu i uključivati se na njih jer slijepe osobe ne moraju samo biti primatelji pomoći, mogu je adekvatno i pružati - optimistično i kategorično će Ivan, a tome kako osobe s invaliditetom također mogu i trebaju dati svoj doprinos ovom društvu, najbolji je  primjer  Klub dobrovoljnih darivatelja krvi  koji djeluje u sklopu udruge i koji je jedan od rijetkih takve vrste na ovim prostorima.

- I na kraju želim zahvaliti svima koji na bilo koji način potpomažu rad udruge, svim stručnjacima koji rade s i za osobe s invaliditetom, nadam se da ćemo svi zajedno biti aktivniji kada je riječ o ukazivanju na probleme i nuđenju rješenja za iste, te se nadam da će društvo smoći snage nadići predrasude koje i danas kruže o osobama s invaliditetom. No da bi to sve uspjeli mi moramo biti aktivniji, složniji i svi zajedno težiti postignuću one krilatice: O nama s nama - zaključuje Ivan Tokić.

Anita Blažinović

Objavljeno: 30.01.2020