Ključne komponente za uspješan život su volja, trud, želja, vjera u sebe i u Boga. Na tebi je red da odrediš smjer kretanja. Ne brini se ako fulaš. Zabrini se ako ne shvatiš da si fulao, kaže Mario, poznati motivacijski govornik s invaliditetom

 

Mario Bebek rođen je 28. listopada 1991. godine u Zagrebu s rijetkom bolešću Arthrogryposis  multiplex congenita. U prijevodu, to je ograničenje u pokretima.

Ta bolest obuhvaća gornje i donje ekstremitete. U rijetkim slučajevima samo gornje ekstremitete, pa i Mario ima problema samo s rukama. Pri rođenju mu je dijagnosticirana gastroshiza i dolazi do komplikacija. Prognoza liječnika bila je da neće preživjeti pa je drugi dan kršten.  U inkubatoru je proveo tri mjeseca. S tri godine  otišao je u  Ameriku na pregled i dobio preporuku za fizikalnu terapiju i operacije.

- Po povratku su mi roditelji omogućili fizikalnu terapiju, koju sam dobivao pet puta tjedno. Krenuo sam u vrtić i tamo sam se dobro prilagodio s ostalom djecom, te su mi tete koje su me čuvale zadale vježbe za  ruke. To mi je dosta pomoglo i osjećao sam se prihvaćeno. Uz fizikalnu terapiju u kući, mama je svaki dan više puta vježbala sa mnom.  Stalno sam išao na preglede i liječenje - priča Mario o prvim godinama života.

Prvi susret s uvredama je Maria učinio jačim.

- U osnovnu školu sam krenuo po redovnom programu iako su se moji roditelji namučili da budem upisan po redovnom programu. Tu sam se prvi puta susretao s uvredama,  ali kasnije sam se navikao da sam 'drugačiji ' i da će toga uvijek biti. Tijekom osnovne škole počeo sam se baviti plivanjem u natjecateljskom programu. To je bio klub samo za osobe s invaliditetom. Nastupio sam na brojnim natjecanjima.  Puno mi je pomoglo da se osamostalim i razvijem. To je bila još jedna dodatna terapija za mene. Zapravo od tada sam bio skroz zauzet s obvezama. Ujutro škola, fizikalna terapija, plivanje, opet vježbanje s mamom. Nisam imao  slobodnoga vremena za sebe. Roditelji i brat bili su mi velika podrška da to sve prebrodim. Jako sam im zahvalan na tome. Na prvome mjestu roditeljima koji su se borili za svoje dijete. Svaki moj uspijem je i njihov, pa tako i pad. Muka i borba cijelo vrijeme, no volja, trud, želja, vjera u sebe i u Boga zajedno sa pozitivnim stavom daju cilj. To je moj recept opstajanja. Pokušavam minus pretvoriti u plus. Zaista se sve može kada se hoće. Ne smijem zaboraviti prijatelje koji su tu uvijek bili uz mene i pomagali mi kada je to trebalo - kaže Mario koji danas drži motivacijska predavanja i izvan granica Lijepe naše.

- U srednjoj školi je bilo puno lakše što se tiče prihvaćanja mene samoga i dosta razumijevanja na moju posebnost. Završio sam za sanitarnog tehničara i uz pomoć profesora i kolega svladao prepreke u laboratoriju. Nakon toga upisao sam Zdravstveno veleučilište za sanitarnog inženjera, na Učiteljskom fakultetu sam završio psihološko pedagoško obrazovanje za predavača, a trenutno sam na Specijalističkom studiju za diplomiranog sanitarnog inženjera. Jako sam zadovoljan odnosom kolega i profesora prema meni - kaže Bebek koji je svojevremeno slušao komentare tipa: 'Bog te kaznio što imaš takve ruke',  'kako te nije sram hodati s takvim rukama',  'kako tvoju mamu nije sram što te takvog rodila?'

- Obavljao sam i pripravnički staž u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i super sam se snašao. Volio bih u budućnosti raditi na istom. Želja mi je raditi na promicanju zdravlja i baviti se  bioetikom. Također mi je želja osvijestiti ljude o načelu supsidijarnosti. Princip supsidijarnosti u prvom je redu pravilo za utvrđivanje nadležnosti pri ostvarivanju zajedničkog dobra. Ono što može pojedinac sam izvršiti vlastitom snagom, to mu društvo ne smije oduzeti ili što može manja zajednica obaviti , to joj veće društvo ne smije uskratiti. Supsidijarnost ili pripomoć. Društvo mora pružati potporu. Pojedinac se maksimalno treba zalagati unutar granica svojih mogućnosti. Nova definicija Bioetike nam govori da je to ljubav prema životu.Trenutno se bavim motivacijskim predavanjima. Senzibiliziram javnost o životu osoba s invaliditetom. Pričam svoju životnu priču i pokušavam motivirati ljude , da ne misle da je njihov problem najteži i da ne podcjenjuju svoje sposobnosti. Život je slagalica koju čovjek slaže godinama - kaže Mario.

Za kraj Mario je napisao nekoliko motivacijskih redaka našim čitateljima:

Ključne komponente za uspješan život su volja, trud, želja, vjera u sebe i u Boga. Čini se da je jedan pravac, jedan put, jedan smjer, jedna staza, jedna dijagonala, no samo je jedan život s bezbroj pravaca, putova, smjerova, staza. Na tebi je red da odrediš smjer kretanja. Ne brini se ako fulaš. Zabrini se ako ne shvatiš da si fulao. I najbolji pogriješe. Prati svoje srce, ali sto puta se preispitaj kada nešto namjeravaš. Budi mudar, a ne trči pred rudo. To bi te moglo koštati. Samo zapamti, život je kratak da stalno lutaš.

Probudi se iz sna, jer spavat ćeš kada umreš. Sada ti je vrijeme da otvoriš oči i odabereš put. Pažljivo biraj svoj put. Za sve uvijek imam rješenje. Kada me diraju i pričaju samo okrenem glavu i nasmiješim se i krenem dalje u nove pobjede. Ondje gdje mi srce želi. Prepreka će biti uvijek, neke su lakše, neke teže no bitno da je svladaš. Ako postoji problem, postoji i rješenje. A kad ti se na putu nađu puno prepreka to znači da vrijediš i da samo tako jačaš. Kasnije kada ojačaš bit će dovoljan samo smiješak na licu za pobjedu u nekim stvarima.

Zapamti, poslije kiše uvijek dođe sunce, no za to sunce se trebaš potruditi da možeš uživati. Čak i sunce trebaš zaslužiti. Vjeruj poslije ćeš sam sebi zahvaljivati. Život čine i dobre i loše stvari, a te loše nas upozoravaju da smo skrenuli s puta. Život je borba s vjetrenjačama, život je labirint iz kojega pobjeđuju samo uporni. Svaki problem je problem, mislimo da ga se ne možemo riješiti. Ako tako mislimo onda nikako ne ćemo naći rješenje. Moramo prvo sebi priznati da imam taj i taj problem i moramo naći rješenje. Moramo znati da uvijek postoji veći problem. Da nema problema ne bih ništa funkcioniralo. Ti problemi su nam na neki način putokazi i smjernice život. Da stanemo na loptu i da ne zalutamo skroz. Od živciranja nema ništa, osim što ti može biti gore. Bog nam je dao mozak da razmišljamo, tako da trebamo razmisliti o tom problemu i pokušati naći rješenje. Život je jedan labirint s puno slijepih ulica, trebamo naći izlaz. Te slijepe ulice su i problemi. Svatko od nas zaluta u slijepu ulicu života, no ne treba odmah odustati nego treba naći izlaz na glavnu cestu i odabrati pravi put! Budi gospodar svojoj volji, a sluga svojoj savjesti! Uvijek postoji izlaz.

Dok pišeš knjigu svog života…. ne dozvoli da ti neko drugi drži olovku. Niti jedan susret s niti jednom osobom nije slučajan. Svaka osoba ima neku poruku koju nosi. Ta poruka je ili njegov izgled, ponašanje... Kad te nešto muči, uzmi si slobodu i mir da razmisliš o svemu, skupiš snage i kreneš dalje. Jer život je kao krug. Sve se vrti u krug, ali ne smiješ ispasti iz tog kruga. Jedino rješenje za to je samo jaka vjera - poručuje Bebek.

Anita Blažinović

Objavljeno: 05.04.2019