Najveća snaga leži u nama samima. Često nas okolina zbog predrasuda obeshrabri i uspori u namjerama. Mislim da za svakog od nas postoji put za ostvarenje ideja. Kada se skupi dovoljno hrabrosti i zanemari se mišljenje okoline, tek tada se može uspjeti, poručuje Mario

 

Mario Šoštarić rođen je u lipnju 1975. godine u Koprivnici, kao osoba s invaliditetom

- Vrtić sam pohađao u selu Virje pored Koprivnice, u vrtiću sam od vršnjaka prihvaćen odlično, bez ikakvih teškoća - priča Mario, ali kaže kako je u nižim razredima osnovne škole bio loše prihvaćen od okoline.

- U osnovnoj školi imao sam neugodna iskustva s učiteljima. posebno u nižim razredima, a nakon toga je bilo donekle podnošljivo. I od vršnjaka sam doživljavao neugodnosti vezane za moj invaliditet, od pojedinaca, ne generalno - priča Šoštarić.

Od srednje je škole odustao upravo zbog neprihvaćanja

Srednju školu, nažalost, nisam završio, odustao sam od daljnje naobrazbe već u prvom razredu jer sam bio izložen učestalim neugodnostima od strane školskih kolega. Kad ste svakodnevno na nečijoj  meti, jednostavno izgubite volju - svjedoči Mario.

I put do zaposlenja bio je posut trnjem.

- Radio sam samo na crno. Nikada nisam dobio stalni posao, a na HZZ-u sam bio kratko vrijeme. Nakon što sam dobio osobnu invalidninu, izbrisan sam iz evidencije kao nesposobna osoba za rad. Tako mi je barem službenica rekla - prepričava Šoštarić, ali nije odustao od posla, ima dobar plan.

- Za sada planiram otvoriti OPG. Ako se ukaže neka povoljnija opcija za poslovanje, moglo bi to postati i  obrt, možda poduzeće ili nešto slično.  Bavit ću se uzgojem kokoši hrvatica, starom vrstom autohtone vrste koja je i zaštićena s namjerom da proizvodim konzumna jaja. Kasnije planiram proširiti djelatnost  i s nekim drugim životinjama, poput svinja mangulica, posavske kukmaste kokoši, domaće pure. Uglavnom, interesira me sve vezano za uzgoj rijetkih životinja koje su autohtonog porijekla. Namjera mi je prilagođavati se potrebama tržišta. Ideja se rodila iz potrebe i nemogućnosti da nađem posao. Hvala prijatelju Branimiru koji me poticao i ohrabrivao, velika mi je podrška u pronalaženju tržišta za moje proizvode - priča Mario.

 

- Nadam se da ću uspjeti ostvariti poticaje. Predat ću zahtjeve na sve relevantne institucije koje direktno ili indirektno skrbe za osobe s invaliditetom, a to su sredstva za samozapošljavanje u HZZ-u u mjestu mog prebivališta. Razgovarao sam u i Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje OSI. Vjerujem da ću uspjeti  prijaviti se i ostvariti sredstva iz nekih EU natječaja - optimistično će Mario.

I za kraj, poruka osobama s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti:

Najveća snaga leži u nama samima, često nas okolina zbog predrasuda obeshrabri i uspori u namjerama. Mislim da za svakog od nas postoji put za ostvarenje ideja. Kada se skupi dovoljno hrabrosti i zanemari se mišljenje okoline, tada se može uspjeti, zaključuje Mario.

Anita Blažinović

Objavljeno: 18.03.2019