Pejo Blažević, korisnik Doma za odrasle osobe Cedar u Koprivnici, prošao je trnovit i vijugav put do diplomiranog psihologa na irskom Sveučilištu Alison, a njegova priča može biti inspiracija svima onima koji zbog invaliditeta žele odustati od traženja sreće u životu

 

- Kad dotaknem dno, to isto dno služi da se odgurnem prema površini - rekao je Pejo Blažević (33) iz Slavonskog Broda, korisnik Doma za odrasle osobe Cedar u Koprivnici, koji je nedavno diplomirao psihologiju na Irskom online sveučilištu 'Alison'.

Kako je nedavno završio online studij, zamolili smo ga da nam opiše svoje iskustvo, no i da nam u kratkim crtama ispriča svoj životni put,

- Bio sam žrtva nesređenih obiteljskih odnosa. Osnovnu školu uspio sam završiti s odličnim, no u pubertetu obiteljske okolnosti su se odrazile na moje psihičko stanje i u Slavonskome Brodu sam uspio jedva završiti dva razreda srednje škole. Iziritiran čestim obiteljskim svađama i pritiskom okoline, sa 18 godina sam počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva. Nisam dugo bio u zatvoru, i pravosuđe, vidjevši o čemu se radilo, ubrzo me poslalo u zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Pružili su mi sve uvjete dostojne pacijenta i zatvorenika i ponudili mi priliku da bez pritiska okoline u miru završim srednju školu. Upisao sam 1. Tehničku školu u Zagrebu – Tesla, u Klaićevoj ulici, i s vrlo dobrim završio za elektromontera, sve za vrijeme boravka u zatvorskoj bolnici, gdje nisam bio dugo. Pustili su me na slobodu nakon završene srednje škole i svih testiranja. Vratio sam se u biološku obitelj.

Na pitanje o čemu se radilo prilikom navedenog kaznenog djela pokušaja ubojstva, rekao je:

- O tome ne bih govorio. Mogu samo reći da je sve što sam prolazio bilo previše za mene.

Nesređeni obiteljski odnosi su se nastavili, pri čemu su mu narušavani mir i zdravlje. Stoga je često tražio pomoć psihijatara, koji su mu pružali adekvatno liječenje i davali, po njemu, dobra mišljenja.

- Znajući što prolazim, a kako nisam htio podnijeti kaznenu prijavu MUP-u, pripremali su me za bolji smještaj – rekao je.

Životna situacija ga je 2009. godine prisilila da 'zbog sitnice' odleži godinu dana u Remetincu, kako bi dobio vremena da pronađe smještaj u udomiteljstvu.

- Tadašnjem Ministarstvu socijalne politike i mladih je prekipjelo što sve prolazim i uzeli su me pod svoju zaštitu i zbrinjavanje, koje uživam i danas. Kako udomiteljstva vode jedva kvalificirane osobe, i ima svakakvih nepravilnosti i nepoštivanja zakona, promijenio sam ih nekoliko, a koja su nakon toga bila zatvorena i dobio sam naposljetku smještaj u Domu za odrasle osobe Cedar. Ovdje su mi pružili istinsku obiteljsku ljubav i toplinu, podršku, hrana je vrhunska, visoka higijena, sve najbolje – objasnio je.

Blažević je svoj smještaj u navedenom Domu iskoristio da tijekom posljednje tri godine preko Irskog online sveučilišta 'Alison' studira psihologiju, na kojem je krajem 2018. godine i diplomirao.

- Za isti sam doznao tražeći alternativne načine školovanja. Tražio sam znanje i diplomu da mogu od tamo gdje sam smješten učiti i polagati ispite. Inače se komunicira elektroničkim putem, budući se radi o elektroničkom automatiziranom sustavu učenja na engleskom jeziku. Odmalena sam zavolio engleski i to mi nije predstavljalo prepreku. Uz to dovoljan je laptop, tablet ili smartphone. Navedeni online studij bih preporučio drugima jer, mada njihova diploma nije značajna kao od fizičkog sveučilišta, uči se isto, a time se otvara mogućnost puno lakšeg završavanja fizičkog sveučilišta. Diplomu o završenom studiju, gdje službeno piše DIPLOMA IN PSYCHOLOGY - REVISED 2017, upisao sam u radnu knjižicu.

Potom je iznio svoje iskustvo iz Doma Cedar:

- Koliko god da se volimo ovdje u Domu, nikoga ne drže na silu i otvorena mi je mogućnost nastavka samostalnoga života u budućnosti, što sam i pokrenuo. Uz najbolja mišljenja Zagreba, pogotovo Bolnice Vrapče, bez ijedne kaznene ili prekršajne prijave već devet godina, pa čak i za prijelaz preko ceste, radim na samostalnom budućem životu.

Na pitanje tko mu je pružio najveću podršku u životu, rekao je:

- Ministarstvo socijalne politike i mladih, točnije Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. I kad su me svi otpisali oni su bili tu za mene, malog sitnog građanina, jednog glasača, koji je imao vjere i polagao nadu u njih i sebe.

U slobodno vrijeme inače crta i piše zabavne i ljubavne pjesme.

Zaljubljenik u psihologiju, priznao je naposljetku da nije bilo lako završiti studij uz sve što je prošao. Prolazio je faze bezvoljnosti, depresije, ali da napokon sve završi poticaj mu je dala zaručnica.

S obzirom da u Domu moraju poštivati pravila, nemaju se pravo vjenčati i zajednički živjeti, tako da mu je to bio podstrek da se potrudi i što prije svojoj dragoj izrekne 'sudbonosno da'. Jer udomiteljstvo se još i može dobiti, kako i sam priznaje, ali teško je izaći van. Mora se čovjek potruditi i dokazati da je sposoban samostalno živjeti. Inače, po njemu, institucionalni smještaj je dobar za promjene u životu, ali ovisi o tome tko se koliko angažira.

- Kod nas u Domu Cedar parovi imaju pravo na privatnost nakon par mjeseci provedenih u vezi. Nakon zaruka planiram i vjenčanje sa zaručnicom, čim dobije dozvolu skrbnice. Još ćemo se neko vrijeme morati strpiti. Ako budem mogao birati, volio bih živjeti u Koprivnici. U životu želim osnovati obitelj i brinuti se za nju – rekao je, priznavši da sa svojom biološkom obitelji nema baš puno kontakata.

Blažević je na dobrom putu da pronađe svoj životni put i ostvari snove. Unatoč svim zavrzlamama, bori se da se izvuče i postane samostalan član ovog društva. Naposljetku je ponosan što je uspio završiti online studij jer s diplomom pružaju mu se veće šanse za zaposlenje i dostojanstveniji život.

- Online studij planiram koristiti kako je i navedeno u elektroničkoj radnoj knjižici, kao dodatno školovanje, a to i primijeniti u praksi. Inače, na sve životne izazove ne postoji jednostavan odgovor, ali trud i dobra volja daju odgovore u rezultatima- zaključio je za kraj.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 13.03.2019