Učeći o pisanju, koje sam uvijek volio, učim i o sebi. O nama i našem svijetu. Skupa sa svima vama. Kao neki pismeni reality show na kotačima

 

Odakle početi nakon dva tjedna pauze? Što, niste ni primijetili da me toliko nema? Krasno, baš ohrabrujuće. U vašu obranu, ni ja ne bih sam sebi falio da čitam što pišem. Opraštam vam.

Neobično je na odmoru. Mislio sam da će nakon prve stanke u gotovo godinu dana svakodnevnog pisanja biti puno teže nastaviti kada mozak ode nekoliko brzina niže. Srećom, istina je puno bliže onom sretnom očekivanju za koje ne vjeruješ da će se dogoditi, nego lošem koje ne želiš, ali u njega više vjeruješ. Baterije su donekle napunjene, kao i zaliha novih tema i novih pogleda na stare teme. Valjda jesu. Vrijeme će pokazati.

Postoje dvije stvari zbog kojih sam uvjeren da se, na neki način, vratio odmorni, stari ja. Prva je moj najdraži i jedini urednik. Predugo ga nisam spominjao, a kolumne su mi bez njega nekako puste. Osim toga, i njemu je sigurno drago kada se nađe s ove strane virtualnog papira. Lik koji nije lik, ali nije ni autor. Zanimljiva i zbunjujuća situacija. Svojevrsni paradoks.

Uglavnom, ono što on ne zna, ili barem nije znao, ali je s vremenom shvatio, je činjenica da ova kolumna nikada nije trebala biti kolumna o osobama s invaliditetom. Barem ne samo to. Nisam to možda ni ja znao, ali ova kolumna je, na neki način, uz to što je priča o osobama s invaliditetom, također i moj putopis kroz svijet autorstva i novinarstva. Dnevnik ovog dijela mog života, kroz koji i ja, pišući, cementiram svoj stav o invaliditetu. Učeći o pisanju, koje sam uvijek volio, učim i o sebi. O nama i našem svijetu. Skupa sa svima vama. Kao neki pismeni reality show na kotačima.

Druga stvar zbog koje sam uvjeren da se s odmora vratio stari ja, a koja nas ipak usmjerava u domenu tema zbog kojih mi je uopće dopušteno trabunjanje u javnom prostoru, je oštrina koje mi je u zadnje vrijeme ponestajalo. Da, opet ću kritizirati osobe s invaliditetom. Moram.

Zašto opet to? Zato što sam se nedavno, djelomično i samoinicijativno, priključio jednom hvalevrijednom projektu. Uloga koja bi u projektu mogla biti moja, budem li odabran, također očekuje još četiri nezaposlene osobe s invaliditetom. Znate u čemu je problem? Udruga, koja projektom želi osposobiti i zaposliti osobe s invaliditetom, već mjesec dana bezuspješno traži pet sretnika. Ne pomaže ni burza, ni Facebook, ni druge udruge. Nitko. U Hrvatskoj ne postoji pet nezaposlenih osoba s invaliditetom koje žele učiti. I raditi.

Netko je ovdje lud. Ja sam sigurno, ali očito nisam jedini.

Svi žele stranku osoba s invaliditetom. Krenemo ju osnivati, jer svi to žele – nitko se neće učlaniti. Iz drugog se pokušaja osnujemo, uglavnom uz pomoć drugih, srodnih društvenih skupina. Platforma i prilika za političko djelovanje osoba s invaliditetom je tu. Ali nema osoba s invaliditetom.

Hoćemo prosvjed, povorku osoba s invaliditetom. Grupama od po nekoliko tisuća ljudi kruže ankete, već godinama. Od silnih tisuća internet vojnika skupi se jedva stotinu dobrovoljaca. Od njih, na prosvjed bi došlo možda deset. Znamo, probali smo.

Želimo noćne vožnje, no malo tko ih koristi. Hoćemo poslove. Nitko neće raditi.

Bio sam u zadnje vrijeme jako kritičan prema udrugama. Jasno, ima onih koje zaslužuju sve te kritike, no možda i ne zaslužujemo bolje. Možda su udruge koje su prema tim nekim, više ili manje objektivnim kriterijima loše, baš ono što nam treba. Da nam ne odgovara status quo, i tu bi mogućnost promjene ovisila isključivo o našim željama.

Na kraju krajeva, iz gore navedenog primjera je razvidno koliko je uopće osobama s invaliditetom stalo do toga da udruge rade ono što se od njih traži. Zašto onda kritizirati udruge? Polazište svakog problema smo mi sami. Ne isključivo, ali prvenstveno.

Na ovom novom početku, za sam ću kraj biti krajnje oštar.

Mislim da mnogi od nas imaju prevelika prava. I volio bih da nam ih umanje.

Ako ne zato da se naučimo pameti, onda zbog svih onih kojima uistinu nije lagan život, a nemaju zbog nas kojima je i predobro.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 14.08.2017