Radioklub slijepih ‘Louis Braille’: Održano 23. otvoreno pojedinačno prvenstvo Zagreba i Utrka štafeta slijepih u ‘lovu na lisicu’

Članovi Radiokluba slijepih ‘Louis Braille’, 9A1CBT, iz Zagreba, Draškovićeva 80/III, koji je prošle godine obilježio 30 godina svog osnivanja i rada, održali su 23. otvoreno pojedinačno prvenstvo Zagreba i drugu po redu Utrku štafeta u amaterskoj radiogoniometriji za slijepe

U subotu, 20. svibnja 2017., u razdoblju od 10 do 12 sati, u Športsko-rekreacionom centru Jarun, teren sjeverno od regatne staze između ulica Hrgovići i Hrvatskog sokola, pokraj ulaza Hrgovići.

“Natjecatelji su bili vrlo zadovoljni. Bilo ih je sveukupno 21, iz Koprivnice. Petrinje, Siska, Ogulina, Otočca, Rijeke i Zagreba. Vrijeme nas je poslužilo, prošli smo bez kiše. Glavni sudac natjecanja je bio prof. Ante Čuzela Piljac, s kojim surađujemo već 15 godina, kao i kolegica Tatjana Trošt Bobić, također doktorica znanosti. Njih dvoje nam pomažu kao glavni suci na stazi od 2003. godine. Uz njih je došlo i deset studenata s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje je dovela prof. Dubravka Ciliga, koja s nama surađuje već 20 godina i koja je poznata po svom nesebičnom radu, razumijevanju i radu prema svim invalidima, a prema nama slijepima posebno”, rekao je Savo Golić, predsjednik Radiokluba slijepih ‘Louis Braille’, 9A2GS, a ujedno i organizator natjecanja.

Natjecanje je bilo u kategorijama žena, juniora, seniora i veterana. Ekipe su se sastojale od dva do tri člana u pojedinoj kategoriji, a računao se rezultat dvoje bolje plasiranih natjecatelja.

Najmlađi natjecatelj imao je devet, a najstariji 70 godina.

Po drugi put u našoj zemlji i svijetu održala se jedinstvena Utrka štafeta slijepih natjecatelja u "lovu na lisicu". Ekipa kluba ili udruge brojala je četiri člana: junior, žena, senior i veteran. Tražila su se četiri odašiljača, s time što je prvi natjecatelj tražio prvi odašiljač, drugi natjecatelj išao je do drugog odašiljača i tako do cilja. Vremena su se zbrajala. Vrijedilo je pravilo da ukoliko ekipa nema juniora da ga je mogao zamijeniti neki drugi natjecatelj, ali ekipa dobiva jednu minutu kazne u vremenu. Ekipe su mogle biti i kombinirane iz raličitih klubova i udruga.

“Studenti su bili suci na odašiljačima - oni ga uključuju i isključuju, kao i suci na stazi koji prate natjecatelja. Natjecatelj sa slušalicama na ušima i prijemnikom u ruci traži tri do pet odašiljača, ovaj puta pet. Cilj je da u što kraćem vremenu otkrije odašiljače. Nitko se u ovih 23 godine nije povrijedio, tako da je i ovo natjecanje prošlo potpuno u redu na zadovoljstvo svih natjecatelja”, objasnio je Golić.

U generalnom plasmanu najbrža tri natjecatelja dobivaju pehare, a u svakoj kategoriji medalje za prva tri mjesta. U Utrci štafeta mješovita udruga dobila je pehar za prva tri mjesta, a sva četiri natjecatelja medalje.

“Cilj natjecanja je taj da slijepi još bolje provjere svoju koordinaciju sluha, tjelesne aktivnosti, izdržljivosti i sposobnosti, orijentaciju u prostoru, a to im omogućava danas sutra kad se kreću gradom ili mjestom gdje žive da mogu jednostavnije i slobodnije se kretati uz pomoć bijeloga štapa. Naravno, svako natjecanje, kao i tribina, zapravo je izgovor za druženje jer bez toga i međusobne komunikacije nema ničega. Sve bi ovo bio potpuni promašaj”, rekao je Golić.

Nakon završenog natjecanja izvršena je podjela priznanja na zajedničkom ručku u Pizzerii Dalmatino, na kojem su svi natjecatelji i pratioci bili gosti Radiokluba slijepih "Louis Braille", 9A1CBT, uz proglašenje pobjednika.

U generalnom plasmanu pojedinačno prvi je Nedeljko Popović, senior iz Ogulina, zatim drugi je Davor Bunić, senior iz Siska, a treći Miroslav Brakus, senior iz Otočca.

U kategoriji štafeta prva je Koprivnica, zatim Sisak pa Rijeka.

Kod žena prva je Vesna Babić iz Koprivnice, druga Tea Turković iz Zagreba, a treća Ana Tkalčec, također iz Koprivnice.

Kod mladih prvi je Saša Obradović, drugi Vito Štimec, a treći Neven Štimec.

Kod veterana prvi je Marijan Černeli iz Koprivnice, drugi Marijan Smokrović iz Rijeke, a treći Zlatan Tukara iz Petrinje.

 

Tekst i fotografije: Klaudija Klanjčić