Udruge su važan, možda i ključan dio društva, ali ne kada su samo na papiru neprofitne. Ne kada su obrtničko društvo. Ne kada se previše našeg novca troši na stvari koje nisu ono za što su novci dani

 

Tema stvarno ima puno, a posebno je sjajno kada mi ljudi sugeriraju o čemu bih mogao pisati, o čemu žele čitati. I, uistinu, ako čitate, onda mi i pišite, nije do mene teško doći. Tajnica će mi prenijeti većinu vaših želja. Ozbiljno.

Ipak, zadržavam pravo monopola na ove retke i teme o kojima pišem (jesi čuo, uredniče?), pa tako neće i ne može sve odmah doći na red – nekada čak to neće biti ni vrlo brzo. Ali sve hoće doći na red, sasvim sigurno.

Ovo kažem zato što, iako imam već nekoliko vaših glazbenih želja, jedna tema mi se čini jako važna i o njoj ću danas pisati. Iako sam je već više puta razvlačio po kolumnama, jedan novi moment mi daje za pravo ponovno to učiniti. Probat ću ovaj put što je više moguće biti objektivan i sistematičan. Pa da vidimo kamo će nas to odvesti.

Vjerojatno ste i sami čuli da neke udruge traže da se, nepuna dva mjeseca nakon uvođenja, ponovno ukine noćni prijevoz ZET-ovim kombijima. Ako niste čuli, da, dobro ste pročitali – takva inicijativa dolazi od nekih udruga osoba s invaliditetom. No, prije nego krenemo s osuđivanjem, idemo raščlaniti cijelu stvar. Nije jednostavna, a ni jednostrana, pa valja biti korektan.

Prvi kraj ovog gordijskog čvora su oni koji će na kraju odlučiti o sudbini noćnog prijevoza. Njihova računica je jednostavna jer je upravo to – samo računica. Noćni rad, kako god ga proveli i organizirali, dodatni je trošak. Siguran sam da je to sasvim prihvatljivo jer se takav trošak, ako ne vodi u gubitak, lako može opravdati zadovoljstvom korisnika, koje je, na kraju krajeva, i glavni cilj ulaganja.

Drugi kraj čvora, usko povezan s prvim, operativni je dio cijele priče. Vozači i dispečeri. Iz njihove je perspektive računica također poprilično jasna – moraju raditi noću, ali za to su, nadam se, korektno i po zakonu plaćeni. Nekome noćna smjena iz financijskih razloga vjerojatno i odgovara, no gotovo sam siguran da većina ljudi noću ipak preferira toplinu i udobnost svog kreveta, obiteljsku atmosferu svoga doma.

Treći su, ovaj put i nalvažniji dio čvora, udruge. Ovdje to zapravo iz običnog, zamršenog čvora, i postaje strašni, gordijski čvor. Mogli bismo odmah krenuti s upiranjem prsta, ali nećemo. Pošteno je priču sagledati iz svih mogućih perspektiva, saslušati svačiju verziju problema. Iz perspektive udruga, stvar, dakle, izgleda ovako – zbog noćnih vožnji ZET je počeo češće odbijati dnevne vožnje. Kako udruge svoje aktivnosti uglavnom obavljaju danju, logično je da zahtijevaju povratak prioriteta dnevnim vožnjama, s tim se nedvojbeno možemo složiti. Nije, međutim, nevažna činjenica da mnoge udruge imaju svoje kombije. Kombije koji prečesto stoje parkirani, dok ZET dobiva zahtjeve za prijevoz. Treba reći da definitivno ima iznimki, udruga kojima se kombiji već raspadaju zbog pretjerane uporabe. Ali ima i onih drugih, udruga u kojima su nepokretni kombiji samo jedan od primjera nebrige za članove.

Udruge su važan, možda i ključan dio društva. Ali ne kada su samo na papiru neprofitne.

Ne kada su obrtničko društvo.

Ne kada se previše našeg novca troši na stvari koje nisu ono za što su novci dani.

Prije nego završim, želim biti konstruktivan. Jer problem je lako rješiv. ZET, ako je uistinu smanjio broj dnevnih vožnji, kako tvrde udruge, učinio je to zbog toga što su, iako je satnica očito povećana, oni ostali na jednakom broju vozača. Ako zapošljavanje dodatnih vozača nije prihvatljivo rješenje, a ne vidim zašto ne bi bilo, mogu se organizirati drugačiji sustavi dežurstava, pa makar noćne vožnje ostale samo vikend luksuz. Dodatna fleksibilnost sustava je moguća i zbog činjenice da će sada svi niskopodni tramvaji i autobusi biti potpuno prilagođeni. Međutim, to ne može ostati jedino rješenje, jer još uvijek nisu sva vozila u prometu niskopodna, posebno ne noću.

Za kraj, moram spomenuti i posljednji, četvrti kraj čvora. Nas, osobe s invaliditetom. Može li se dodatni trošak opravdati ako ne vodi zadovoljstvu korisnika? Hoće li noćni rad biti financijski prihvatljiv i ako je isprazan? Treba li bakica danas ostati bez vožnje zato što se večeras nitko neće voziti?

Ukidanje noćnih vožnji se ne smije dogoditi, ali mi bez obzira na sve moramo pokazati da postojimo.

Ne samo zbog noćnih vožnji.

Nego i zato što moramo udruge podsjetiti zbog koga su osnovane.

Piše: Damir Fatušić

Objavljeno: 08.05.2017