Jedan sam od onih koji je sudjelovao u nizu humanitarnih događanja, zahvaljujući dobroti nekih sjajnih ljudi proslijedio sam mnoge pomoći, bilo u novcu, opremi, hrani ili usluzi, ali nekako jedan dio mene uvijek je osjećao kako sam nepravedan, kako sam prema nekima bio nehuman

 

Vrijeme je darivanja. Svakodnevno smo svjedoci raznih humanitarnih događanja za pomoć ovome ili onome, ovima ili onima. Ta radost pomaganja neupitna je kod naših sunarodnjaka, naših sugrađana, ali ja opet ne osjećam onu toplinu i radost koju svi osjetimo kada nam se događa davanje, kada pokušavamo pojedincima olakšati njihovu svakodnevicu. Nažalost kada pomažemo nekome, kada smo humani prema pojedincu ili grupi u isto vrijeme smo jednako tako i nehumani prema onima koji su daleko od svjetala pozornice, koji su daleko od očiju javnosti, koji nisu članovi neke udruge.

Jedan sam od onih koji je sudjelovao u nizu humanitarnih događanja, zahvaljujući dobroti nekih sjajnih ljudi proslijedio sam mnoge pomoći, bilo u novcu, opremi, hrani ili usluzi, ali nekako jedan dio mene uvijek je osjećao kako sam nepravedan, kako sam prema nekima bio nehuman. Na kraju krajeva, tko sam ja da kažem nekome treba pomoći, a drugome ne, samo zato jer ja ne znam za njega, jer on nije član neke od udruga. Često se postavlja pitanje kome je teže, kome treba više, tko je potrebitiji u ovome trenutku, ali samo jedno pitanje daje pravi odgovor: tko smo mi da odlučujemo o tome.

Dobrota ne postavlja uvjete, dobrota nema ograničenja, dobrota se ne reklamira, dobrota se jednostavno živi i poštuje sve zakonitosti života, ali ih ne dijeli i ne sortira. Meni je lako reći kako činim dobro djelo, kako dobrotu koja mi je povjerena uvijek nastojim proslijediti onima koji su najpotrebitiji, ali uvijek molim za oproštaj od svih onih koji su jednako ili možda više potrebiti od ovih kojima se pomaže, a za njih ne znam. U svim aktivnostima u kojima se promovira dobrota nastojimo, uz suglasnost donatora, pomoći onima kojima je najpotrebitije, ali isto tako uvijek naglašavamo kako je najvažnije graditi i stvarati human sustav, koji će tijekom čitave godine transparentno i sustavno zadovoljavati potrebe svih onih koji su u situaciji da im je pomoć potrebna. Isto tako, obavezni smo stvarati sustav koji će u svakome trenutku omogućiti svakom pojedincu samostalnost i vlastitu slobodu po svi osnovama kako bi se svakoj osobi omogućila integracija sukladno njihovim mogućnostima i talentima.

Stoga danas, u ovo vrijeme darivanja, upitajmo se po čemu smo to samo u ovo vrijeme obavezni darivati, po čemu nam je samo ovo vrijeme, vrijeme dobrih djela, po čemu smo to samo u ovo vrijeme obavezni misliti na potrebite? Pitam se tko je taj koji nam nameće dobrotu na nekoliko dana. Zar je to put, zar smo to mi? Dobrota nije obaveza, dobrota je izbor! Ako to razumijemo onda je naš izbor živjeti dobrotu svaki dan, 24 sata dnevno, 365 dana u godini. I ne zbog drugih već zbog sebe, zbog našeg odnosa prema životu, zbog našeg odnosa prema čovjeku.

Znam kako je danas u modi "društvena odgovornost“, ali prema kome, prema čemu? Kada ćemo imati hrabrosti početi razmišljati kako je čovjek i sredstvo i cilj, kada ćemo shvatiti kako je čovjek taj koji je odgovoran i obavezan živjeti, ne zbog sebe, već zbog povjerenja koje mu je dano. Kada ćemo shvatiti kako dobrota nije čin dobre volje, već naša volja koja nas izgrađuje u bolju osobu.

Stoga u ovo vrijeme, koje nazivamo vrijeme darivanja, pokušajmo razumjeti sebe, pokušajmo živjeti naše izbore i budimo humani i dobri 365 dana u godini i neka to bude naš izbor, a ne naša obveza. Neka to bude naša kap za slap koji će sjati za sve nas.

Piše: Ante Raos

Objavljeno: 17.12.2015