Pogled iz kolica Ante Raosa: Ako živim izazov invalidnosti nisam zbog toga drugačiji

Različitost znači prihvaćanje i poštivanje, razumijevanje kako je svaki pojedinac jedno veliko bogatstvo u svojoj drugačijosti

 

Razlikujemo se, a opet smo isti. Boja kože, vjera, izgled, brzina, inteligencija... eto u čemu se sve razlikujemo. Opet, to je samo jedan mali dio nas koje nas čin drugačijim, ali svi smo mi jedno, svi smo mi pripadnici ljudskog roda.

Pitanje je samo kako tu našu različitost gledamo: kao vrijednost ili kao nedostatak. Biti drugačiji, isticati se, sjati nekim posebnim sjajem, znači činiti zajednicu bogatijom, ugodnijom, ljepšom, znači poštivati svakoga bez obzira na njegovo stanje, zvanje, mogućnost, izgled, izbor. Svijet je ljepši ako u njemu miriše različito cvijeće, ako u njemu zori različito voće, ako u njemu pjevaju različite ptice. Ipak, živjeti u zemlji u kojoj mjerilo nije čak ni uspješnost, već pripadnost i opredijeljenost, biti drugačiji znači biti obilježen, manje vrijedan.

Prvo što nas čini različitima svakako je izgled. Biti osoba s invaliditetom i kretati se pomoću invalidskih kolica ili štaka, svakoga asocira na manje sposoban, manje vrijedan. Kada netko nosi naočale opet je obilježen kako netko tko ne zaslužuje mjesto u prvom redu. Debljina je svakako jedna od situacija koja osobu izlaže raznim vrstama izrugivanja. Ako ste privrženi učenju i knjigama onda ste štreber ili štreberica. U svakom slučaju, izgled za sobom povlači razne stresne situacije za sve one koji nemaju dovoljno samopouzdanja. Dijete s autizmom u autobusu ponekad zna biti glasno, a putniku je to dovoljno da ga okarakterizira kao nekulturnog i neodgojenog.

Ovo su samo neka od razmišljanja koja su dio naše svakodnevice, koja nas nagrizaju, koja nam uporno pokušavaju ukazati na vrijednosti svakoga od nas. Znam za mnoge stresne trenutke koje uzrokuje podrugljiv odnos prema pojedincu. Izrugivanjem i maltretiranjem onih koji nemaju dovoljno samopouzdanja činimo ovaj svijet manje lijepim i ugodnim.

Različitost znači prihvaćanje i poštivanje, razumijevanje kako je svaki pojedinac jedno veliko bogatstvo u svojoj drugačijosti.

Osobe s invaliditetom kao populacija koja često puta bude ignorirana, maltretirana, izrugivana, i ono najgore - izolirana u zajednici, mora bezbroj puta tijekom života dokazivati svoje vrijednosti. Hrvatska, koja se predstavlja kao država socijalne demokracije, definitivno nije u mogućnosti dobiti priznanje kao zemlja različitosti, kao zemlja koja poštuje načela jednakosti. Uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice, uklanjanje svih negativnih faktora koji ih sputavaju u njihovoj samostalnosti, omogućavanje osobama s invaliditetom izbor i odlučivanje, put je koji nas vodi u zemlju u kojoj se priznaju sve različitosti.

Znam kako sam možda pristran, kako ne spominjem neke druge ugrožene skupine, poput beskućnika i Roma, znam kako svojom sebičnošću možda i sam pripadam onima koji ne prihvaća različitost, ali mislim da imam pravo postaviti pitanje koliko je nama stalo do različitosti. Ako živim određeni izazov invalidnosti nisam zbog toga drugačiji, nisam zbog toga poseban, ja sam samo svoj i, neovisno o drugim promišljanjima, dajem ono najbolje od sebe za ono u što vjerujem, za ono što živim. Skandalozno je da zemlja koja se predstavlja slobodnom nije u stanju omogućiti svakom pojedincu jednako korištenje svih institucija, a još veća žalost je kada se upozori na takvo nešto - ona to jednostavno ignorira. Nije ni čudo da se to događa u zemlji u kojoj jedan pas, kućni ljubimac, ima bolje uvjete života nego tamo neka osoba s invaliditetom. Kako je rekao netko davno prije mene, nije problem u tom što smo mi osobe s invaliditetom različiti, problem je u tome što različiti ne poštuju našu različitost.

Kao osoba koja vjeruje u dva svijeta - jedan je onaj u kojem živim, a drugi prepuštam vama - samo želim istaknuti: ništa, ma baš ništa, neće umanjiti vrijednosti moje različitosti bez obzira na sva maltretiranja, ignoriranja, izoliranja. Ja ću uvijek biti svoj i sjati svojim sjajem, sjajem koji mi je povjeren. Ja ću uvijek biti pripadnik ljudskog roda, različit ali svoj.

Piše: Ante Raos

 

Povezane vijesti