OSIce – Hrvatski savez udruga djece s teškoćama u razvoju, osoba s invaliditetom i njihovih obitelji - okuplja Udrugu Baranjski leptirići (Beli Manastir), Udrugu Korak dalje (Daruvar), Udruga Kolibrići (Zagreb), UOSI SMŽ (Petrinja), UOSI Prijatelj (Metković) i Udrugu Mogu (Split). Više o razlozima osnivanja OSIca i planovima za budućnost rekla nam je Vesela Bakotić, izvršna direktorica Saveza.

 

Vesela, recite nam kako je došlo do osnivanja Saveza OSIce?

- Predsjednici udruga koje su osnivačice saveza redom su roditelji ili osobe s invaliditetom koji su i svoje udruge osnivali kako bi u svojim sredinama imali barem minimum skrbi i usluga koje su potrebne. Godine života u civilnom društvu dovele su nas do spoznaje kako su sadašnji savezi sami sebi svrha, jer dok se udruge na terenu doslovno lome za osiguranje osnovnih prava korisnicima, oni u ime svojih članova i često prenapuhanih brojki korisnika šute. Mi nikada nismo čuli da su savezi rekli 'dosta' za bilo koju od dugogodišnjih diskriminacija, a imaju priliku budući da sjede u gotovo svim povjerenstvima, odborima i inim tijelima u svim ministarstvima i tako iznova u svim vladama. Osobne asistente ne može dobiti svatko i o tom šute, dok istodobno naplaćuju edukaciju asistentima. Jedinstveno tijelo vještačenja ne radi dobro, a savezi na sastanku to potvrde i ne podignu glas. Neće gristi ruku koja ih hrani. Konačno želimo jedan savez koji će javno progovarati o svim problemima koje naša populacija ima, u ime svih korisnika, neovisno o dijagnozi i području stanovanja. Budući da od niti jednog saveza nikada nismo vidjeli takav rad i tako postavljene prioritete, odlučili smo se za osnivanje svoga.

Koje ciljeve ste postavili kao prioritetne i kako teče njihova realizacija?

- Naš savez je jako mlad no pojedinci koje okupljamo djeluju već neko vrijeme i prioritete postavljamo prema svemu onome što do nas u svakodnevnom životu dolazi, odnosno prema trenutno gorećim problemima budući da je problematika iznimno široka. Osnovni cilj, prioritetni i jedini važan, život je dostojan čovjeka od rođenja do smrti. Zvuči jako jednostavno no običnom čovjeku je teško objasniti koliko pravilnika, zakona, ministarstava, edukacija, osvješćivanja i sastanaka to zapravo iziskuje. Onaj dio bitan za dobru strukturu saveza teče odlično. Budući da nas udruge poznaju, novi članovi se javljaju svaki tjedan, savez polako formira svoje konture, umrežavamo naše korisnike i svi su jedni drugima na ispomoći. Prioritetni cilj osiguravanja životnih uvjeta našoj populaciji nije samo u našim rukama i zato bi bila laž reći da taj dio uopće teče. Nije i pomaci u tom dijelu su stravično spori no mi vjerujemo kako će vrlo brzo naša zalaganja, planovi i prijedlozi naići na plodno tlo.

Zastupate populaciju koja se najčešće gleda kroz prizmu socijalnih slučajeva i nevidljivih građana. Kako mijenjati tu sliku i uključiti ih u društvo, odnosno osigurati im provođenje prava na koja se država obvezala?

- Smeta nas i smatramo u potpunosti iskrivljenim što naša populacija s prvom ostvarenom pomoći upada pod socijalna davanja te se od početka tretira kao populacija koja iziskuje samo financijsku pomoć i na teret je građanima, čime se o nama stvara ružna slika proračunskih pijavica i često nas je sram ostvariti naša minimalna prava. Paralelno nitko ne želi konačno uvidjeti kako nama ne treba socijalna pomoć nego stvaranje prilika, počevši od osiguravanja rane intervencije do zakonski jasnih odredbi, čak i naredbi, za uključivanje naše djece, odraslih i roditelja u društvo.

Kvalitetnim radom s korisnicima naše su udruge pokazale kako odrasle osobe s invaliditetom mogu raditi, doprinositi i svoju invalidninu vraćati gotovo trostruko u proračun. Takvi modeli nisu došli preko noći i to ne očekujemo. No, svaki dobar primjer došao je prvo promjenom načina razmišljanja kako poslodavca tako i same osobe s invaliditetom. Naša uloga jest raditi i aktivno promovirati promjenu razmišljanja, kako svih razina vlasti koje moraju biti primjer poštovanja, tako i građana i samih osoba s invaliditetom stalno prokazujući modele inkluzije prihvatljive svima, modele s kojima se zaista najveći dio osoba s invaliditetom može u potpunosti integrirati u društvo.

Iako preferiramo i uvijek ćemo se truditi svaku traženu reformu popratiti konstruktivnim prijedlogom i rješenjem problema na kojem se radi, nećemo se libiti maksimalno pomoći svakom našem korisniku podignuti tužbu protiv koga god treba a najčešće države, kako bismo dokazali da je zaista i jeftinije i na kraju krajeva da je ljudski prestati vršiti diskriminaciju i marginalizaciju.

Jeste li prepoznati i zadovoljni komunikacijom s nadležnim državnim tijelima?

- Zaista, tek sada kada smo se i formalno osnovali kao udruženje, uviđamo koliko smo i do sada kao pojedinci svojim drukčijim, probitačnijim i direktnijim načinima rada i razmišljanja zapravo već poznati i priznati u nadležnim ministarstvima. Mi nikada nismo samo tražili i zahtijevali, uvijek smo i tako ćemo nastaviti, nudili rješenja i komunikaciju. No, ne komunikaciju u smislu da nam se uvijek objasni kako, eto, to osnovno ljudsko pravo ne može biti ostvareno jer nema novca nego, eto, baš to ljudsko pravo mora biti ostvareno, a mi ćemo pokazati kako se isto može napraviti sa znatno manje novca. Ministarstva prečesto imaju nametnuto i uvriježeno mišljenje kako je sve preskupo jer su dosadašnji navodni predstavnici naše populacije to tako prezentirali, a mi sada tu sliku mijenjamo i zbog toga imamo uvažavanje.

Moramo priznati kako nam vjetar u leđa daje i činjenica da se ne sviđamo ovom sadašnjem nepotističkom i centralističkom sustavu saveza, što znači da grebemo na pravim mjestima i na dobrom smo putu.

Dugoročni planovi i poruka za roditelje djece s teškoćama, te osobe s invaliditetom koji vam se žele pridružiti?

- Naši dugoročni planovi su brojni. Decentralizacija i širenje količine i raznolikosti usluga, jednostavna ostvarivanja prava korisnika, podizanje svijesti o obavezama naše populacije, umrežavanja i stabilizacija udruga do priznavanja statusa državnog pružatelja usluga, konačne zakonske kvalitetne regulative, gradnja društvenog reda i ravnopravnosti... Sve su to dugoročni planovi od kojih nikako ne odustajemo.

Svi ciljevi koje smo si postavili zahtijevaju, prije svega, spoznaju da mi to možemo, da su to naša osnovna prava a ne moljakanja i da samo jačajući i mijenjajući sebe možemo mijenjati i sve ove probleme koji nas guše. To je ujedno i jedna od naših osnovnih poruka svima jer nije istina da pojedinac ništa ne može. Svi mi, od osnivača saveza do članova naše inicijative, svi smo jednom bili pojedinac. Sada nas je više od tisuću i više nismo pojedinac, sada smo jedan val s istim ciljem.

Roditelji i osobe s invaliditetom koji nisu članovi udruga a žele se priključiti Savezu isto mogu učiniti učlanjujući se u Inicijativu OSIce te će njihov glas, problem i aktivnosti biti jednako priznate kao i glasovi naših udruga. Udruge koje se žele priključiti Savezu mogu isto napraviti šaljući mail na hsu.osice@gmail.com.

Razgovarala: Božica Ravlić

Objavljeno: 02.12.2015