Intervju, Branimir Šutalo: Osobe s invaliditetom u znatno su težem položaju nego što to javnost zna

Bivši novinar In Portala, kvizoman i filmski kritičar, otkako je izabran za Višeg stručnog savjetnika zagrebačkog gradonačelnika za osobe s invaliditetom ima bolji uvid u položaj OSI populacije. To je iskustvo podijelio s našim čitateljima

 

Gospodine Šutalo, koncem prošle godine imenovani ste za višeg stručnog savjetnika zagrebačkog gradonačelnika za osobe s invaliditetom. Kakvo ste zatekli stanje kada je riječ o položaju i pravima osoba s invaliditetom? Može li se Grad Zagreb uistinu pohvaliti da je jedna od najprilagođenijih europskih metropola za OSI populaciju?

- Već je prošlo pola godine od kada sam imenovan za Višeg stručnog savjetnika gradonačelnika za osobe s invaliditetom i za to vrijeme uspio sam dobiti potpuniju sliku o tome kako stvar stoji s pravima i položajem Zagrepčana s invaliditetom. Po mnogim stvarima se Grad Zagreb uistinu može pohvaliti i to u europskim okvirima, a sama gradska uprava tome svjedoči svojim primjerom jer sustavno povećava broj osoba s invaliditetom koje rade u njezinom sustavu. No, koliko god imali razloga pohvaliti Grad Zagreb koji već godinama, na čelu s gradonačelnikom Bandićem, pokazuje da ima sluha za probleme osoba s invaliditetom, ostaje još mnogo problema na svim razinama s kojima se OSI populacija svakodnevno suočava. Nažalost, mnogi od tih problema uvjetovani su duboko usađenim predrasudama koje je teško iskorijeniti, ali pomaci se vide i, kako bi se reklo, tendencija je prisutna.

Što je s pravom slijepih i slabovidnih osoba na vizualne kulturne sadržaje? Je li u tom pravcu bilo nekih značajnih pomaka ili je tek bila riječ o kozmetičkim promjenama?

- To je područje na kojem sam bio posebno aktivan, ne samo zbog osobnog afiniteta, već zato što smatram da je sustavna prilagodba kulturnih sadržaja, ne samo slijepima i slabovidnima, već i svim osobama s invaliditetom, od iznimne važnosti za njihovu istinsku inkluziju u društveni život jednog grada. Uvijek postoji bojazan da će neki ambiciozni projekti završiti kao "prvi mačići“, ali izgleda da se u ovom slučaju "po jutru dan poznaje“. Nakon što su inicijative i aktivnosti na prilagodbi kulturnih sadržaja do sada isključivo provodile udruge, početkom ove godine Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport oformio je radnu grupu koja ima cilj sustavnu prilagodbu gradskih kulturnih sadržaja. Za početak, naglasak je stavljen na gradska kazališta koja bi uskoro trebala imati u svojoj stalnoj ponudi predstave prilagođene gluhima i nagluhima te slijepim i slabovidnim osobama. Time bi Zagreb stao uz bok Londonu, Parizu i drugim metropolama. Poslije kazališta na red dolaze kina i muzeji. Svakako da je potrebno ukloniti i fizičke barijere koje su prisutne u većini naših kulturnih prostora, ali to je širi problem, a ne samo problem kulturne politike prema osobama s invaliditetom.

S kakvim Vam se problemima najčešće obraćaju osobe s invaliditetom? Redakciji In Portala, primjerice, Osi populacija se u najvećoj mjeri javlja zbog sveprisutne diskriminacije...

- Čitava je lepeza problema s kojim mi se javljaju Zagrepčani s invaliditetom. No, kad se povuče crta, trenutno je najveći problem u socijalno-ekonomskom položaju osoba s invaliditetom. Često se kaže da OSI dijele sudbinu čitavog hrvatskog društva koje već ne znam ni sam koliko dugo živi ekonomsku krizu, ali to nije istina. Osobe s invaliditetom su najveće žrtve i krizu trpe mnogo više od prosječnog građanina. Često mi se čini da je kriza samo izgovor da se zanemare OSI kao pojedinci bez posla, ali i kao čitava populacija u smislu kresanja financijskih sredstava. Osobe s invaliditetom su zbog svog karaktera naučili trpjeti i to trpljenje nešto je na što je društvo naučilo. Nisam siguran koliko će OSI moći još trpjeti, jer su razmjeri njihovih socijalnih problema puno veći nego što je to prisutno u javnosti. Nas osoba s invaliditetom ima jako puno i većina živi na rubu egzistencije. Možda nije loša ideja da osobe s invaliditetom organiziraju svojevrsni Disability Pride. Neka vide da nas ima, ma koliko bi neki htjeli da smo "nevidljivi“ i zatvoreni u svojim domovima.

Što je s primjenom UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom? Je li ona i dalje tek mrtvo slovo na papiru ili je doista postala obvezujućim dokumentom za državne i gradske institucije?

- Konvencija ima više proklamativnu i simboličku snagu, ali ne treba zanemariti i njezin konkretni učinak. Pitanje je da li bi, recimo, bez Konvencije novi Zakon o rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i pozitivne novine koje je donio bio usvojen. Nažalost, poput Konvencije i Zakonu prijeti da u nekim svojim aspektima bude "mrtvo slovo na papiru“. Zakon je prepun odredbi koje znatno poboljšavaju položaj OSI na tržištu rada, ali provedba onog dijela koji se odnosi na uključivanje osoba s invaliditetom na otvoreno tržište i samozapošljavanje ide najteže, a upravo taj dio je najprogresivniji. Nadam se da će uskoro sve pozitivne ideje novog Zakona biti u potpunosti provedive i da će sve veći broj OSI naći posao na otvorenom tržištu, a posebna bi stvar bila kad bi vidjeli sve više osoba s invaliditetom kako kreću u svoje samostalne poduzetničke pothvate, jer iz svog iskustva znam da odličnih ideja imaju.

Nedostaje li Vam posao na In Portalu? Kao urednik moram priznati da mi fale Vaši novinarski radovi, pogotovu filmske kritike...

- Hahaha, jasno da mi nedostaje! Zadovoljstvo mi je bilo biti dio URIHO-ve radne zajednice, a naročito se to odnosi na moj rad u redakciji In Portala. Bila je privilegija raditi s kolegama i prijateljima Božicom i Markom, a ni glavni urednik nije bio za baciti. Radna atmosfera i okruženje na In Portalu je nešto što se rijetko sreće i čega ću se uvijek rado sjetiti. Osim ljudi, uz In Portal me veže i pisanje koje će mi nedostajati, a ponajviše filmske kritike. No, ekskluzivno mogu reći da ću nastaviti s redovnim objavljivanjem filmskih kritika na In Portalu. Previše to volim da ne bih našao vremena za to.

Razgovarao: Mladen Kristić

 

Povezane vijesti