"Kad mi je dijagnosticirana multipla skleroza pomislila sam: zašto meni tijelo ovo radi? Osjećala sam se da me izdaje kad ga najviše trebam. A zapravo je bilo baš suprotno: ja nisam bila dobra prema sebi i izlizala sam svoje zdravlje", kaže pjevačica, spisateljica i, možda najbitnije - majka

 

Jako mladi postali ste poznati, bili ste druga pratilja u izboru za Miss Hrvatske davne 1998. godine. Koliko Vam je ta titula kasnije pomogla, a možda i odmogla u karijeri?

- Otišla sam na izbor za miss jer sam imala bend a nitko nije htio potpisati s nama ugovor jer sam "manekenka koja će se udati za nogometaša, u nju se ne isplati ulagati"... Na to mi je moja modna mama Tihana Harapin rekla: "Ne budi blesava dušo, u ovoj zemlji se zna za misice i nogometaše." Naravno da smo odmah dobili izdavača, tako da je meni to puno pomoglo.

Nakon svih nezavidnih trenutaka koje ste iskusili tijekom razvoda, je li Vam žao vremena i truda kojeg ste uložili u odnos s bivšim suprugom?

- Ne plačem za prolivenim mlijekom ni za lanjskim snijegom. Zapravo, kako je on odmah krenuo u napad na mene, nisam uopće razmišljala o tome što je nekada bilo već sam s gađenjem spašavala živu glavu.

Ipak, iz tog odnosa izašli ste bogatiji iskustvom majke i žene. Osjećate li se snažnije kao roditelj i je li Vam majčinstvo olakšava borbu s tegobama koje život nosi?

- Sigurno je da nas takve stvari promijene, jer što te ne ubije to te ojača, zar ne? Moj tjelesni kolaps desio se kada sam mislila da je već kraj. Sjećam se da sam jednom plakala mami: mislila sam da je ovaj sud najgore što mi se dešava, a onda ovo?! Ali bolest je uvijek znak da nešto nije dobro u našem životu, i uvijek je glasnik promjena na bolje. Možda sada jesam 'spigana' i hodam kao da sam popila šest čaša previše, ali samoj se sebi više sviđam kao osoba i mama.

Nažalost, zbog svih stresova vezanih uz razvod, stradalo je vaše zdravlje. Kada ste saznali da bolujete od multiple skleroze? Kako ste se osjećali i što vam je prvo palo na pamet?

- Kao i svi pomislila sam: zašto meni tijelo ovo radi? Osjećala sam se da me izdaje kad ga najviše trebam. A zapravo je bilo baš obratno: ja nisam bila dobra prema sebi i izlizala sam svoje zdravlje. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. A ja sam se igrala s granicama svoje izdržljivosti i bila gruba prema sebi. Zadnja sam išla u krevet, prva ustajala, nisam pila vodu, mrzila sam se kada bi nešto pošlo po krivom i tako...

Kakav je bio osjećaj kada ste prvi put sjeli u invalidska kolica? Jeste li se sažalijevali ili ste se odmah sabrali i odlučili boriti s opakom bolešću? Što Vam je bio poticaj za oporavak?

- Možda najviše inat. Nije bilo strašno sjesti u kolica jer sam autocinična i volim se šaliti na svoj račun. Volim zgražati ljude crnim humorom na svoj račun, pa je sve to bilo prilično smiješno/tužno. Ali kada sam hodala 15 minuta da prijeđem 400 metara, često sam gubila strpljenje, ljutila se na svoje tijelo koje mi je otkazalo poslušnost. Ali i to je bila lekcija. Sada sam super ljubazna prema sebi, pozdravim se kad se vidim u ogledalu i pohvalim za svaki mali uspjeh. Ide mi sve bolje, sretnija sam.

Prije nego Vam je dijagnosticirana multipla skleroza, jeste li imali u Vašoj blizini osobu s invaliditetom? Kako ste doživljavali osobe s invaliditetom prije vlastitog iskustva u invalidskim kolicima?

- Ja se nisam kretala u kolicima, samo sam nekoliko puta sjela kada su me vodili s odjela na odjel. Ali jednom sam bila potpuno nepokretna, možda pola sata sam ležala na podu u kuhinji gdje se to desilo i razmišljala o tome da se desilo ono čega sam se najviše u životu bojala i da uopće nije tako strašno jer me ništa ne boli. Moj dragi prijatelj je paraplegičar, upoznala sam ga kao 16-godišnjaka u Centru Dubrava i postali smo prijatelji. Sada se nismo dugo vidjeli, ali vjerujem da ćemo ubrzo popiti kavu.

Jesu li vaša okolina i poznanici promijenili ponašanje prema Vama zbog bolesti?

- Jesu, ali i mnogi ljudi su otpali jer ljudi ne vole probleme i žalost, a ja sam bila kraljica čemera predugo. Ali dobri prijatelji su još uvijek tu, a upoznala sam i mnoge nove.

Brojne osobe koje imaju multiplu sklerozu osobnim iskustvima svjedoče o učinkovitosti kanabisa. Jesti li i Vi sličnog mišljenja? Treba li država legalizirati konzumiranje marihuane za oboljele od multiple skleroze i sličnih bolesti?

- Konoplju treba legalizirati i točka, ali to se neće desiti jer je prekorisna biljka i njezin bi slobodni uzgoj ugrozio farmaceutsku, naftnu, građevinsku industriju, a i mnoge druge. Znate li da ljudsko tijelo ima endokanabinoidne receptore u mozgu, imunitetu i probavnom sistemu? To je lijek 21. stoljeća, biljka koju ljudi koriste više od 5.000 godina, a sada je odjednom zabranjena?! Logično, jer kad bi je mogli slobodno uzgajati, ne bi nam trebalo toliko lijekova. Mora vam biti jasno da farmaceutske kompanije koje drže zapadnu medicinu u šaci, nemaju korist od toga da su ljudi zdravi, jer onda nema zarade. Zato, svi pacijenti kojima konoplja koristi, ne bi trebali strahovati od toga da je ilegalna, već se fokusirati na to da im pomaže. Ja si stalno mislim: tko će mi zabraniti uzimanje mog lijeka?

Prije pola godine izašao je vaš prvi dječji roman "Afra“, pripovijest o minijaturnom stvorenju čupave narančaste kose. Što ste tom knjigom željeli poručiti djeci?

- "Afra" je knjiga o samopouzdanju i slavljenju različitosti. Ponekad nam se čini da zavidimo nekome a možda ta osoba zbog nečega zavidi nama. Afra mijenjajući uloge sa glavnim likom Đurđicom, daje Đurđici jedinstvenu priliku da se vidi iz tuđe perspektive i pogleda sebe tuđim očima, što je ugodno iznenadi.

Namjeravate li se i dalje baviti pisanjem dječjih romana na način da generacijski proširujete svoju čitateljsku publiku?

- Da, pisanje za djecu je moj novi, novootkriveni način izražavanja. Djeca su, po mom mišljenju, najveće prirodno bogatstvo koje jedna zemlja može imati. Odgojimo li djecu da budu snažna, samosvjesna, a empatična i mudra, vrlo brzo ćemo živjeti u divnom svijetu. A i puno lakše je nego popravljati slomljene odrasle.

Ponovno ste se vratili glazbi s novim singlom "Mala pauza". Što za Vas predstavlja glazba koju stvarate?

- Glazba je moj lijek i hrana za dušu. Prije godinu dana sam prijatelju, koji me nagovarao da se vratim glazbi, osorno rekla kako mi to uopće može predlagati, pa zar ne vidi u kakvom sam stanju?! Neki dan sam pričala s njim i rekao mi je da je jako ponosan na mene, a i ja sam.

Što Vam je zahtjevnije i izazovnije u stvaralaštvu - pjesma ili knjiga? Kakve su reakcije Vama dragih osoba na glazbeni povratak?

- Oboje mi ide dosta prirodno, jer za mene je sve to igra koja me jako zabavlja. A reakcije na ovu pjesmu su zaista lijepe, pogotovo jer nisam ništa očekivala.

Kako ste uspjeli zadržati vedrinu i pozitivan duh nakon svega što Vam se dogodilo? Što vas je u teškim trenucima veselilo i vratilo Vam osmijeh na lice?

- Kažu da nas humor uzdiže k Bogu i s njim je sve lakše. Imam dva izbora: da budem ogorčena, kraljica čemera – a vjerujte mi probala sam i to i sve je puno gore i tužnije, a svemir vam samo daje još razloga da budete čemerni, a kada ste nasmijani i radosni, dešava se baš suprotno, dobivate samo još dodatnih razloga za sreću i osmijeh. Uostalom, nisi veliki čovjek po tome što nikada ne padneš, nego po tome iz kolike si se rupetine uspio izvući.

Razgovarao: Marko Damjanović

Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

Link za novu Anđinu pjesmu:

https://www.youtube.com/watch?v=HDTXoH2i4wI

Objavljeno: 23.12.2014