Leke Sokolaj zajednici osoba s invaliditetom poznat je kao dugogodišnji pravni stručnjak u Hrvatskom savezu udruga invalida rada, usto i kao pouzdani borac za prava svekolike OSI populacije. No, nedavno je Sokolaj napravio iskorak u karijeri: odlučio se za politički angažman i kandidirao za parlamentarne izbore na listi Bandić Milan 365, u VII. izbornoj jedinici.

 

Gospodine Sokolaj, budete li izabrani u Sabor RH, kako mislite zastupati interese osoba s invaliditetom?

- Moj politički angažman na izbornoj listi Bandić Milan 365 stranka rada i solidarnosti u VII. izbornoj jedinici na 12. mjestu, izazvan je neispunjavanjem zahtjeva Pokreta osoba s invaliditetom od strane svih dosadašnjih političkih struktura, za potpuno rješavanje osnovnih potreba, interesa i prava osoba s invaliditetom, ujedno ostvarivanje operativnih instrumenata i mogućnosti za neposredno iniciranje izmjena i dopuna postojećih zakona, pravilnika i drugih podzakonskih akata i ispunjenja sedam osnovnih ciljeva:

- Izjednačavanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom u Zagrebu (prava i povlastice, besplatan gradski prijevoz, besplatno parkiranje, socijalne naknade i davanja, stambeno zbrinjavanje osoba s invaliditetom, riješen problem poslovnih prostora udruga osoba s invaliditetom, Grad Zagreb je 2012. godine osvojio zlatnu nagradu Mobility Award za pristupačnost) s ostalim sredinama, općinama, gradovima i županijama;

- Usvajanje Zakona o udrugama osoba s invaliditetom od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, (sustavno financiranje osnovne djelatnosti udruga osoba s invaliditetom iz državnog proračuna);

- Donošenje i usvajanje Zakona o inkluzivnom dodatku, (kompenzacija povećanih troškova života uzrokovanih invaliditetom, neovisno o dohotku kojeg ostvaruje sama osoba s invaliditetom, u svrhu ravnopravne inkluzije u društveni život);

- Donošenje i usvajanje Zakona ili Pravilnika o osobnim asistentima, (trajno rješenje osiguranja osobne asistencije za osobe s najtežim invaliditetom, asistenti u nastavi, tumača znakovnog jezika, vodiča za slijepe osobe, radnog asistenta...);

- Donošenje i usvajanje Zakon o socijalnom stanovanju, (Socijalno stanovanje jeste stanovanje odgovarajućeg standarda koje se osigurava uz podršku države, osobama koja iz socijalnih, ekonomskih i drugih razloga nisu u mogućnosti riješiti svoje stambeno pitanje kupovinom stana po tržišnim uvjetima osobama s invaliditetom, mladim bračnim parovima s jednim ili više djece – ovo je učinkovita pronatalitetna mjera - samohranim roditeljima, mladima, djeci bez roditeljske skrbi...);

- Razvoj i provedba Protokola u ranoj intervenciji, (rana identifikacija i intervencija, psihosocijalna rehabilitacija djece s razvojnim rizikom i teškoćama u razvoju).

- Lobiranje kod zastupnika Sabora, članova Vlade, županijskih tijela, gradskih tijela, političkih stranaka, sindikata, za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom.

Nažalost moram konstatirati da velike političke stranke nisu smatrale potrebnim staviti na izborne liste osobe s invaliditetom unatoč činjenici da predstavljamo jednu od najbrojnijih društvenih skupina, prema zadnjim podacima 508.000 osoba s invaliditetom evidentiranih u Registru za osobe s invaliditetom u RH.

Već dugi niz godina, kao pravni stručnjak, prisutni ste u Hrvatskom savezu udruga invalida rada. Kao saborski zastupnik, što namjeravate poduzeti za bolji položaj invalida rada u Lijepoj našoj?

- U svom radu kao pravni savjetnik upoznat sam s problemima s kojima se svakodnevno susreću invalidi rada i ostale osobe s invaliditetom, zakonskim inicijativama izmjena i dopuna Zakona prepoznat sam u Pokretu osoba s invaliditetom kao svojevrsni zaštitnik prava i inicijator pozitivnih promjena i afirmacije položaja invalida rada i osoba s invaliditetom, ovom prilikom navesti ću samo neke od zadnjih aktivnosti:

- Prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o mirovinskom osiguranju;

- Izmjene i dopune čl.4 i čl.41 Zakona o radu;

- Izmjene i dopune čl.3 t 13. Zakona o zaštiti na radu.

Bez obzira na rezultate parlamentarnih izbora, moja misija je i nadalje savjetovanje i pružanje pravne pomoći, aktivnosti na ispravljanju svih oblika diskriminacije po osnovi invaliditeta (posebno pojavnih oblika normativne diskriminacije), provedba Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, mjera izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, unaprjeđenja i zaštite dostojanstva osoba s invaliditetom u društvu.

Invalidi rada i osobe s invaliditetom često se žale na neravnopravan položaj u svojim tvrtkama, a nisu rijetki ni slučajevi mobbinga od strane poslodavaca. Zašto nadležne institucije još uvijek nemaju kvalitetan odgovor na ovu nepravde?

- Nažalost, danas smo svjedoci da veliki broj djelatnika ne želi upoznati svoje poslodavce da su invalidi rada odnosno osobe s invaliditetom u strahu od mogućeg otkaza ugovora o radu. Uvođenjem očevidnika za zaposlene osobe s invaliditetom (kvotni sustav zapošljavanja) često se događala bizarna situacija da kada poslodavac sazna za činjenicu da ima zaposlenu osobu s invaliditetom, iako je do toga trenutka izvrsno izvršavala svoje poslove i zadatke kroz duži vremenski period, upućuje na zdravstveni pregled kod specijalista medicine rada radi utvrđivanje radne funkcionalnosti, što dovodi do stanja stresa (strah od otkaza) i predstavlja jedan vid uznemiravanja - mobbinga.

Posebno smatram potrebitim istaknuti da ulaskom u EU automatski smo postali potpisnici Direktive 2000/78 EZ o obvezi poslodavaca i drugih adresata na poduzimanje mjera razumne prilagodbe radnog mjesta, prostora, opreme, rasporeda radnog vremena, organizacije rada, osobama s invaliditetom. Nažalost, do današnjeg dana u radno zakonodavstvo nije ugrađena definicija i odgovornost poslodavca za propust razumne prilagodbe. Preporučujemo nadležnim tijelima i poslodavcima da izmjene radno zakonodavstvo i usklade ga s antidiskriminacijskim zakonodavstvom.

Potrebno je osigurati veću zaštitu prava na radnom mjestu onih osoba koje skrbe o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom kako bi se na taj način spriječilo pogoršanje njihovog zdravlja i prevenirala institucionalizacija.

Kako ste zadovoljni provedbom Zakona o suzbijanju diskriminacije? Na papiru izgleda uistinu sjajno, ali u praksi...

- Provedba navedenog Zakona uvjetovana je znanjem kako prepoznati oblike diskriminacije po osnovi invaliditeta, nadalje dosadašnja sudska praksa (mali broj presuđenih predmeta) i neprijavljivanje slučajeva ne doprinosi primjeni zakona. Dugotrajnost sudskih postupaka, sekundarna viktimizacija žrtve te javno iskazivanje neprihvatljivih stavova upravo onih dionika koji su ključni za zaštitu žrtava samo su neki od faktora koji utječu na stvaranje trenda nedostatnog prijavljivanja diskriminacije. Nedostatno korištenje mogućnosti "Udružene tužbe" - uloga udruga osoba s invaliditetom, instituta "Umješaća" u postupku - uloga pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, poznavanje prakse Europskog suda pravde koji osim lake i teške diskriminacije po osnovi invaliditeta, uveo i oblik prenesene (asocijativne diskriminacije) za osobe koji su u obiteljskim ili drugim odnosima s osobom s invaliditetom: u predmetu Coleman, majka je tvrdila da se s njom nepovoljno postupalo na poslu radi invaliditeta njezina sina. Zbog njegova je invaliditeta majka kasnila na posao te je tražila godišnji odmor u skladu sa sinovljevim potrebama. Njezini su zahtjevi odbijeni te joj je zaprijećeno otkazom, a to je popraćeno uvredljivim komentarima na račun sinovljeva stanja. Europski sud pravde prihvatio je kao usporednike njene kolege s djecom na sličnim radnim mjestima, zaključivši da im je, kad su to tražili, bilo omogućena fleksibilnost radnog vremena. Sud je također prihvatio da se u ovom slučaju radilo o diskriminaciji i uznemiravanju po osnovi invaliditeta iako je majka "zdrava osoba".

Je li Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom ispunio svoju svrhu? Mogu li osobe s invaliditetom, barem u tom segmentu, osjećati pravnu sigurnost?

- Prema dostupnim službenim podacima HZZ za devet mjeseci ove godine zaposleno je ukupno 2.078 osoba s invaliditetom, od toga 2.000 temeljem radnog odnosa, dok je 78 zaposlenih osoba s invaliditetom putem drugih oblika zapošljavanja(stručno osposobljavanje, oblici samozapošljavanja – trgovačko društvo,obrt, ugovor o djelu i dr.).

Navedene činjenice idu u prilog tome da je zakon ispunio svoju svrhu, međutim podatak da je 70 posto od ukupnog broja, zaposleno putem javnih radova ne ispunjava nas potpunim zadovoljstvom. Nadalje smatram da je u Zakonu propisano previše zamjenskih kvota za obveznike poslodavce koji zapošljavaju više od 20 djelatnika. Neadekvatna obrazovna struktura 80 posto SSS, obrazovanje za zvanja koja nisu atraktivna na tržištu rada, dugotrajna nezaposlenost, nedostatno radno iskustvo i predrasude, predstavljaju glavne prepreke za povećanje zapošljivosti osoba s invaliditetom.

Koristim priliku navesti da je nakon Drugog svjetskog rata u državi koja je danas najbogatija članica i industrijska sila EU, dakle Njemačka, kroz duži vremenski period na pet zaposlenih imala zaposlene četiri osobe s invaliditetom. Toliko o predrasudama!

Zadatak Pokreta osoba s invaliditetom informirati poslodavce o specifičnostima i potrebama osoba s invaliditetom kao i njihovim mogućnostima i sposobnostima, posebno o obvezi razumne prilagodbe.

Razgovarao: Mladen Kristić

Objavljeno: 04.11.2015