Intervju, Anka Slonjšak: Zabrinuta sam zbog nezainteresiranosti saborskih zastupnika za osobe s invaliditetom
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u svom izvješću o radu za 2014. godinu saborske je zastupnike upozorila na brojne probleme djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. No, Izvješće je podnijela pred gotovo praznim saborskim klubama. Izvješće o radu Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom dostupno je na stranici www.posi.hr
Navedite nam što je obilježilo rad ureda pravobraniteljice za OSI u 2014. godini?
- Obzirom na kompleksnost i brojnost područja našeg djelovanja, teško bih izdvojila nešto posebno u nekoliko rečenica. Možda bih samo spomenula da je broj pritužbi u 2014. u odnosu na prethodnu godinu porastao za 22 posto, a osobito bilježimo porast pritužbi na diskriminaciju i to za 89 posto. Također bih istaknula značajan angažman u području zakonodavstva gdje je od ukupnog broja naših prijedloga, djelomično ili u potpunosti prihvaćeno 38 posto prijedloga. Podnijeli smo i dva posebna izvješća: Izvješće o zaštiti prava osoba s autizmom i poremećajima iz autističnog spektra te Alternativno izvješće o primjeni Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Predlažem, da se svi koji imaju interesa mogu upoznati s detaljnijim prikazom izvješća o radu za 2014. koje je dostupno na mrežnim stranicama Ureda: www. posi.hr
Saborski zastupnici jednoglasno su pohvalili vaše Izvješće, no što bi rekli na broj (četrnaest!) zastupnika koji su sjedili u dvorani na početku zasjedanja?
- Razaočarana sam pa i zabrinuta tom slikom koja se ponavlja od prethodnih godina u kojoj vidim većinu praznih saborskih klupa i ne mogu se oteti dojmu da je to izraz nezainteresiranosti za položaj osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u RH. Žalosti me to što svrha podnošenja našeg izvješća nije samo prikaz stanja i problema s kojima se susrećemo u svim područjima života, nego i opravdana očekivanja da će izvješće biti temelj za važne političke odluke i zakone čije izglasavanje je upravo u nadležnosti Sabora. Smatram da oni saborski zastupnici koji nisu slušali naše izvješće nisu svjesni svoje odgovornosti za lošu poruku koju na taj način šalju, ne samo onima na koje se izvješće odnosi nego i cjelokupnoj javnosti.
Vidite li pomak u osvješćivanju samih OSI po pitanju njihova života u svim segmentima društvene zajednice? Isto tako, je li problem samo u nezainteresiranosti i neprepoznavanju osoba s invaliditetom kao ravnopravnih građana od strane države ili i same OSI trebaju mijenjati sebe sukladno mogućnostima?
- Ne smijemo zaboraviti da su osobe s invaliditetom vrlo heterogena skupina građana, različiti po dobi, vrstama i stupnjevima invaliditeta. Primarno država mora izgraditi sustav u kojemu će prepoznati te različitosti kako bi na odgovarajući način odgovorila na njihove kompleksne potrebe. Pitanje osvješćivanja polazište je za uključivanje. Važno je da same osobe s invaliditetom budu svjesne jednakih prava i ravnopravnosti, ali i obveze vlastitog sudjelovanja u svakoj promjeni koja se na njih odnosi.
Pomaka ima i to na osobnoj razini i na razini udruga, ali mišljenja sam da treba intenzivirati rad na razvoju vlastitih vrijednosti i potencijala jer imam dojam da još uvijek kod samih osoba s invaliditetom ne postoji dovoljna samosvijest o tome da su dio zajednice u kojoj trebaju sudjelovati prema svojim mogućnostima. Međutim, ako ne postoji podrška okoline, svi potencijali osoba s invaliditetom, njihova prava na sudjelovanje i samosvijest postaju nedostižni.
Sve više sam uvjerena, a to mi potvrđuje ne samo vlastito iskustvo nego i iskustva brojnih osoba s invaliditetom, da promjena mora krenuti od nas samih i smatram da primarno mi sami moramo biti usmjereniji u smislu oblikovanja konkretnih prijedloga, promišljanja cjelovitih rješenja koja moramo uporno nametati donositeljima odluka i zakona.
Slažete li se s izjavom zastupnika Branka Vukšića: "Izvješće je dokaz da je funkcija države u potpunosti promašena"?
- Ne bih se u potpunosti složila s ovom izjavom, a pogotovo ne znam na koje se točno područje odnosila ova izjava. Ovo izvješće je prikaz kako problema u određenim područjima na koje moramo reagirati i početi ih rješavati, ali i prikaz određenih pomaka i promjena. Konačno, izvješće sadrži i one prijedloge zakona, inicijative i preporuke koje su nadležna tijela i institucije prihvatile.
Potvrdili ste primitak prijedloga izmjene Zakona o dječjem doplatku iz Ministarstva socijalne politike i mladih kojim bi se prekinula diskriminacija oko 1100 osoba s invaliditetom. Vaše mišljenje o tom postupku?
- Podsjećam da mi godinama u svojim godišnjim izvješćima ukazujemo da se sada važećim Zakonom o dječjem doplatku osobe s teškim invaliditetom koje navrše 27 godina stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na sve one koje su pravo na dječji doplatak ostvarile prije 1. siječnja 2002. godine, budući da one ovo pravo ostvaruju sve do danas na temelju prijelaznih i završnih odredbi koje su po svom karakteru privremene. Nedopustivo je da ta 'privremenost' traje 13 godina unutar kojih je Vlada morala donijeti propis kojim bi riješila ovaj problem, a na koji se obvezala. Drago nam je da ovih dana upućen prijedlog izmjena spomenutog zakona. Nažalost, godinama podržavana nejednakost počinila je štetu jednoj kataegoriji osoba koja će biti teško nadoknadiva.
Koja su vaša saznanja o Zakonu o inkluzivnom dodatku, hoće li i kako, ako bude donesen, utjecati na položaj osoba s invaliditetom?
- Prema našim saznanjima, Zakon o inkluzivnom dodatku bi trebao biti donesen do kraja ove godine. Smatramo da je važno učiniti kvalitetne analize i pripreme teksta ovog Zakona kako bi doista poboljšao položaj osoba s invaliditetom. Mišljenja smo da se pravo na inkluzivni dodatak ne smije vezivati uz imovinske, odnosno dohodovne cenzuse. Svrha inkluzivnog dodatka mora biti podmirivanje troškova invaliditeta, izjednačavanje mogućnosti na jednakoj osnovi s drugima, veći doprinos unapređenju kvalitete života i uključivanju u zajednicu.
Razgovarala: Božica Ravlić
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Objavljeno: 26.06.2015