Naslušala se Marineta prognoza o raspadu braka i priča o muškarcima koji ne mogu prihvatiti da im sin jedinac ima teškoće u razvoju. Davno su se prestali obazirati na to, jer njihovo dijete je njihovo blago, a suprug Marko čvrst temelj obitelji

 

"Pogledaj me u oči, pruži mi ruku i pokazat ću ti neki novi svijet", tako Marineta Pavlović opisuje svog sina Doriana.

Nakon godina liječenja od steriliteta Marineta i Marko dobili su za Božić 2009. godine silno željenu bebu. Dječak bistrih plavih očiju, lica na kojem uvijek titra osmijeh.

"Godinama sam se liječila od steriliteta i konačno zatrudnjevši cijelu trudnoću provela pod nadzorom" kaže Marineta.

"Težak porod carskim rezom bio je ostvarenje naših nada. Dobili smo divnu bebu. Dorian je rijetko plakao i od rođenja bio veseo mali pozitivac kao danas sa dijagnozom visokofuncionalni autizam i žarišno fokalna epilepsija.

Sa deset mjeseci već smo uživali slušajući kako nas zove mama i tata. Prohodao je sa šesnaest mjeseci i bilo je, slobodno rečeno, savršeno do njegove druge godine. Tada je primio cjepivo 3in1. Dorian je prestao govoriti, počeo hodati na prstima i vrtiti se u krug. Bliski ljudi su nas tješili da mu nije ništa, ali kao mama počela sam potragu za odgovorom. Pretražujući forume, društvene mreže i gledajući njega i njegovo ponašanje sve se svodilo na autizam. Tješili smo se da možda ipak nije, ali razum nam je govorio to je istina.

Otišli smo odmah liječniku koji nas je pokušao razuvjeriti tvrdeći da on ima dvije godine i samo malo zaostaje za vršnjacima, a mi smo umišljamo autizam. Upoznala sam brojne roditelje preko interneta i tada mi jedna mama predlažila odlazak na obradu u Zagreb na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Potvrdili su nam da ima poremećaj iz autističnog spektra. Vraćajući se u Osijek osjećaji su se ispreplitali, ne znaš da li je lakše ili teže nastaviti s potvrđenim strahom i dijagnozom. Dorian je imao tri godine, a njegov osmijeh i lice govori više od svakog jezika što nam je pomoglo da prihvatimo. Prošle godine je dobio dijagnozu epilepsije, ali ne uzima nikakav lijek, na promatranju je te čekamo novo EEG snimanje u dogovoru s liječnicom", govori Marineta.

Djeca vole bake i djedove, a Dorian ima samo svoga ujaka koji podržava ovu malu ali veselu obitelj. Naučili su se nositi s radoznalim pogledima i prestali reagirati na ljude koji šapuću, a ne žele prići i upitati što se događa njihovom sinu.

Naslušala se Marineta prognoza o raspadu braka i priča o muškarcima koji ne mogu prihvatiti da im sin jedinac ima teškoće u razvoju. Davno su se prestali obazirati na to, jer njihovo dijete je njihovo blago, a suprug Marko čvrst temelj obitelji.

Odmah nakon dobivene dijagnoze počeli su s terapijama kod logopeda, defektologa, radnog terapeuta. Uz sve to stalno rade s njim i kod kuće, ponosni što se uklopio u vrtić gdje provodi tri sata dnevno bez asistenta, zahvaljujući i tetama koje su prihvatile i razumiju njegove potrebe. Centar za socijalnu skrb u Osijeku mjesto je koje, ne samo da im nije dalo potrebne informacije o pravima, traži stalna dokazivanja o stanju sina.

"Ubrzo po dobivenoj dijagnozi otišli smo u Centar za homeopatiju i energoterapiju u Zagrebu", nastavlja Marineta.

"Mnogi misle da je to bacanje novca, ali samo treba biti uporan i vjerovati u takav način liječenja!. Napominjem, Centar surađuje s klasičnom medicinom i nakon dvije godine liječenja s homeopatijom, bioenergiju, individualnim dijetama, zvukoterapijom Dorian je počeo više pričati, koristi maštu, ima pogled u oči i razumije ranije nepoznate stvari. Danas je mnogo lažnih stručnjaka koje zarađuju na našim nadama u ozdravljenje djece, stoga roditelji moraju provjeriti kome poklanjaju povjerenje, pitati i kontaktirati svjedoke kojima tvrde da su pomogli. Strašno je da neki roditelji nasjedaju reklamama i preko interneta kupuju lijekove ni ne znajući što daju djetetu", čudi se Marineta

Homeopatsko liječenje uobičajeno je u zapadnim zemljama, primjerice u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, gdje je ravnopravno uključeno u zdravstveni sustav. U Francuskoj gotovo polovica liječnika primarne zdravstvene zaštite istodobno prakticira klasičnu i homeopatsku medicinu, a u Njemačkoj to čini svaki peti liječnik. To je razlog čestog korištenja homeopatije u liječenju, osobito djece. I Majka Tereza je slala sestre iz svojih redova na homeopatski studij da bi liječili brojne siromašne homeopatijom. Kod nas je takav sustav liječenja još u začetku. Bolesnici i liječnici o homeopatiji znaju vrlo malo i uglavnom je ne koriste. Prednost homeopatskog liječenja može se svesti u nekoliko bitnih činjenica.
Nema nuspojava, interakcija s drugim lijekovima niti kontraindikacija. Jedno od temeljnih načela u homeopatiji je primjena jednog lijeka, tj. minimalnom količinom lijekova riješiti većinu bolesnikovih tegoba. Kod primjene klasičnih (alopatskih) lijekova situacija posve drukčija. Moglo bi se reći da liječeći neku bolest alopatski lijek izaziva druge tegobe koje mogu bolesnika više ometati no temeljna bolest.
Primjena homeopatskih lijekova je individualizirana, prilagođena svakom bolesniku, za razliku od klasične medicine, gdje se različitim bolesnicima s istom bolešću daju uglavnom isti lijekovi. Cilj homeopatskog tretmana je jačanje obrambenog sustava i vraćanje harmonije. Za potpunu ravnotežu na fizičkoj razini potrebna je emocionalna i mentalna ravnoteža.

"Za sada smo izuzetno zadovoljni i ponosni što koristimo pravo na vlastiti izbor liječenja", priča nam mama Marineta.

"Učlanila sam nas u udrugu Dar i upoznala brojne roditelje s kojima na radionicama kroz druženje dijelimo dobre i loše dane. Želim biti podrška trima hrabrim mamama koje su izašle u javnost sa zajedničkim ciljem otvaranja Centra za autizam Osijek.

Dorian je još mali i kad razmišljam o budućnosti ne vidim da će mi dolaziti s veselih izlazaka ili tražiti da prespava kod prijatelja, ali tomu se nadam jednog dana. Ne očekujemo čudotvorno izliječenje niti se to može dogoditi preko noći, no ulažemo maksimalno sa željom da Doriana osamostalimo za život. A najveći cilj nam je da jednog dana kad nas roditelja ne bude da Dorian bude kvalitetno zbrinut i da ne pati, da mogu mirno umrijeti.

Pogled na život promijeni vam se kad postanete roditelj djeteta s teškoćama u razvoju. Imate potrebu osvijestiti sve oko sebe da su naša djeca ovdje s razlogom i zadatkom. Samo ih pogledajte i pružite im priliku, pokazat će vam novi svijet", zaključuje Marineta.

Piše: Božica Ravlić

Objavljeno: 18.08.2015