Valerija je izrazito nježna, sve proživljava u sebi, ne govori o bolovima. Kad plače nitko to ne čuje, vidimo samo njezine suze. Polazak u školu bio je neugodno iskustvo, prvo su joj se rugali. Srećom s vremenom su je djeca prihvatila i danas joj cijeli razred pomaže

Roditelji Marijana i Franjo žive s Karolinom(15), Valerijom (13) i najmlađim Marinom (11) u Fuki blizu Gradeca. Karolini je skolioza otkrivena u jedanaestoj godini i tada su joj ugrađene dvije šipke koje fiksiraju kralježnicu te je zaustavljeno napredovanje bolesti. Jedanaestogodišnji Marino je počeo nositi steznik u prvom razredu osnovne škole čime se ispravila njegova kralježnica. I danas je strah od budućnosti i skolioze prisutan obzirom da je kritičan period od jedanaeste do trinaeste godine. Valerijino je stanje krajnje ozbiljno jer skolioza ubrzano napreduje i operacija u Njemačkoj jedina je nada za normalan život.

Među liječnicima ne postoji konsenzus oko nastanka skolioze. Neki govore o genetskoj predodređenosti, ali do danas još nije utvrđen točan mehanizam prenošenja ove bolesti na potomke. Skolioza se javlja za vrijeme rasta, dakle u dječjoj ili adolescentskoj dobi. Kod djevojčica je progresivna skolioza sedam puta češća nego u dječaka, a vjerojatnost da će djevojčici biti potreban medicinski tretman je 9:1 u usporedbi s dječacima. Premda je skolioza teško i kompleksno oboljenje, a njeno liječenje dugotrajno i mukotrpno i često rizično, mogućnosti suvremenog neoperativnog liječenja blažih oblika skoliotične devijacije sve su učinkovitije. Uobičajena je podjela na funkcionalne (nestrukturalne) i strukturalne skolioze. Prvi znakovi skolioze koje možete zamijetiti vidljivi su ponajprije u stojećem stavu. U oči upada nejednaka visina ramena te bokova, asimetrija dojki u djevojaka, nejednako razvijena muskulatura oko kralježnice, rebrana grba te nejednak prostor između ruku. Operativni tretman rezerviran je za najteže skolioze. Idealno vrijeme za operaciju je između 12 i 16 godina, kada rast kralješnice polako prestaje, a skoliotični zavoji su još dovoljno elastični da bi ih se moglo i korigirati. U određenim slučajevima operacija je potrebna i prije, posebice kada je prisutno jako brzo pogoršanje skolioze. U odrasloj dobi operacija su obavlja u slučaju estetskih i statičkih problema, problema s bolovima, respiratornom insuficijencijom ili kompresijom na leđnu moždinu ili živce.

 
Kod Valerije roditelji su u petoj godina života na lopatici uočili izbočinu i odmah s njom otišli na KBC Zagreb - Šalata. Stanje je bilo alarmantno te je nakon dijagnosticirane skolioze zadržana mjesec dana na istezanju kralježnice. Zatim joj je stavljen gips koji je nosila dva mjeseca. Uslijedilo je cjelodnevno nošenje ortoze, no kako je skolioza brzo napredovala 2010. odlazi na prvu operaciju. Ugrađena joj je jedna šipka i spajalice s nadom da će se zaustaviti daljnji razvoj skolioze. Nakon godinu dana obzirom da raste uslijedila je i drugu operaciju kojom su joj produžene šipke koje fiksiraju kralježnicu. Nakon što je majka uočila da je šipka na vratu jako napeta i iz straha da ne probije kožu obratila se liječniku. Dogovorena je treća operacija kojom se trebala korigirati prvotno ugrađena šipka.  Vjerovalo se da će to biti i posljednji zahvat, no nakon što su liječnici vidjeli da ugrađena šipka nema učinka, ona je izvađena. Obzirom da u Hrvatskoj ne postoje uvjeti i liječnički tim potreban za operativan zahvat kojim bi se Valeriji pomoglo predložena je operacija u Njemačkoj.

Imamo još dvoje djece koja su operirana i čija skolioza je zaustavljena. Prvo vrijeme bilo nam je jako teško. O skoliozi se malo znalo, sve nam je bilo novo i nepoznato i učili smo zajedno s djecom  – govori nam Marijana Bačan. Cijena operativnog zahvata i boravka u bolnici za Valeriju iznosi 54 tisuće eura. Ovih dana čekamo odobrenje HZZO-a za troškove operacije i boravka u trajanju od 21 dana za Valeriju i jednu pratnju. Suprug je zaposlen, ja sam na burzi rada i nemamo financijskih sredstava da budemo uz Valeriju u Njemačkoj. Njezin boravak može potrajati i duže obzirom da se prvo planira stavljanje holotrakcije u trajanju 2 do 3 tjedna i zatim operativan zahvat.

Valerija je izrazito nježna, sve proživljava u sebi, ne govori o bolovima. Kad plače nitko to ne čuje, vidimo samo njezine suze. Polazak u školu bio je neugodno iskustvo, prvo su joj se rugali. Srećom s vremenom su je djeca prihvatila i danas joj cijeli razred pomaže. Boravke u bolnici prihvatila je kao prirodno stanje. Najbolnije je što smo svjesni da joj trebamo u Njemačkoj, a uistinu ne znamo kako doći do potrebnog novca i zato smo prisiljeni tražiti pomoć.

Valerija nikada nije pitala koliko će trajati svaka operacija i boravak izvan obitelji, nije tražila ništa do danas kada kaže: "Molim vas da moji roditelji budu sa mnom. Oni nemaju novaca za dolazak i smještaj, a bojim se biti bez njih kad mi bude najteže."

Molim vas u skladu s mogućnostima omogućite Valeriji da prebrodi tešku operaciju i boravak u bolnici zajedno s roditeljima uplatom na broj računa: Privredna banka Zagreb

IBAN:HR78 2340 0093 2191 29677; SWIFT:PBZGHR2X

 

Tekst i foto: Božica Ravlić

 

Objavljeno: 09.01.2015