Dosad je u redakciju In Portala pristiglo oko tisuću potpisa podrške za inicijativu da se osobama s invaliditetom vrate povlastice pri kupnji vozila, no to nije dovoljno da izvršimo pritisak na Ministarstvo financija

 

Redovito se govori o pravima nacionalnih, seksualnih i drugih manjina u Lijepoj našoj, no osobama s invaliditetom su se u posljednja dva desetljeća kontinuirano rezala prava, podmuklo i u tišini.

O nama se nije govorilo, jedini su izuzeci bili nekakve humanitarne akcije za liječenje ili nabavku ortopedskih pomagala. Rijetko je tko podigao glas u našu obranu. Ustanovljene su razne komisije, eh, samo da utvrde jesu li nam potrebne gume za invalidska kolica i slične gluposti (uzgred, cijena kompleta guma za prednje i stražnje kotače kreće se oko 600 kuna). Osobe koje odlučuju o navedenim gumama nose kudikamo skuplje cipele od tih guma za kotače, koje nabavljamo preko doznake ako nam ih djelatnik u komisiji odobri.

Tko više mari za naše temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na mobilnosti?! Odlukom vlastodržaca povlastica pri kupnji automobila za osobe s invaliditetom je ukinuta, a iznimka je učinjena tek za ratne vojne invalide kojima je nadležno ministarstvo svakih sedam godina nabavljalo vozilo do 170.000 kuna vrijednosti. Takvu su povlasticu uživale osobe s tjelesnim oštećenjem od najmanje 80 posto na donje ekstremitete.

To je pravo ukinuto 1998. godine pod izgovorom "nepravilnosti u Pravilniku”, ali nitko se nije upitao tko je napisao taj Pravilnik. Tadašnja je Vlada RH - kojoj je premijer bio Zlatko Mateša, a ministar financija Borislav Škegro - ukinula povlastice na uvoz automobila bez carine i poreza, uz obrazloženje da je nemoguće trošiti 34 milijuna kuna na tu stavku, premda je, realno, povlastica za osobe s invaliditetom pri kupnji automobila državni proračun koštala četverostruko manje, dakle osam milijuna kuna godišnje.

Javio mi se nedavno mladić koji je više od 25 godina u kolicima, njegov invaliditet je posljedica prometne nezgode koju je doživio još kao petogodišnjak. Tužan je i razočaran, a živi u manjem mjestu u Dalmaciji. Do prije koju godinu njegovi su roditelji imali automobil, no zbog brojnih kvarova više nije u voznom stanju. Zbog tog je razloga mladić primoran na boravak u svojem mjestu, osjeća se kao u zatvoru. Kada su ga kupili prije 19 godina, bili su oslobođeni plaćanja poreza i carine jer se automobil koristio kao ortopedsko pomagalo. Tada su jedvice otplaćivali visoke rate kredita, a da su još morali platiti carinu i porez na uvezeni automobil, n za njih bi to bila nemoguća misija. Mladić s invaliditetom prava je slika očaja: nema sreću da živi u Zagrebu, nego životari u brdovitom zaselku, izoliran od ostatka svijeta. Molio me da ustrajemo s prikupljanjem potpisa za vraćanje prava na povlastice pri kupnji automobila za osobe s invaliditetom.

Dosad je u redakciju In Portala pristiglo oko tisuću potpisa podrške koje su prikupile udruge, no to nije dovoljno da izvršimo pritisak na Ministarstvo financija. Zbog zainteresiranosti naših čitatelja, odlučili smo akciju prikupljanja produžiti do rujna ove godine. Nakon navedenog datuma redakcija IN Portala će u Ministarstvo financija predati zahtjev za vraćanjem prava za nabavku automobila s povlasticom za osobe s invaliditetom. Ako želite da se to pravo ponovno vrati osobama s invaliditetom, šaljite mi slobodno vašu potporu na e-mail adresu: damjanovicmarko82@gmail.com.

Samo zajedništvom i dobrim argumentima možemo se izboriti za pomagala koja su nam potrebna. Tužna situacija mladića iz Dalmacije tek je jedna od u moru sličnih. Vrijeme je da pravo na mobilnost postane stvarnost, dosta je prodavanja magle o ravnopravnosti svih građana Hrvatske!

Piše: Marko Damjanović

Objavljeno: 10.06.2015