Zabrinjavajuća studija: Majke djece s teškoćama u razvoju pod stresom su kao vojnici na ratištu

Uz to što provode značajno više vremena sa svojim mališanima s teškoćama u razvoju, također je dva puta vjerojatnije da će biti umornije i tri puta vjerojatnije da su imale stresni događaj u danu nego majke djece koja nemaju razvojni poremećaj

 

Nova istraživanja pokazuju da se iskustva majki adolescenata s teškoćama u razvoju i odrasle djece s autizmom mogu usporediti sa kroničnim stresom premorenih vojnika.

Znanstvenici su pratili grupu majki adolescenata i djece s teškoćama u razvoju osam dana za redom i također došli do zaključka da ove majke provode značajno više vremena brinući se za svoje mališane nego majke djece bez teškoća.

Majke su intervjuirane na kraju svakog dana o svojim iskustvima, te im je četvrtog i osmog dana mjerena razina hormona kako bi se procjenila količina stresa. Dokazana je ekstremno visoka razina stresa, ravna onoj koju iskuse ljudi kojima je život na neki način ugožen, kao što su vojnici na ratištu. Izvješća su to istraživača u jednoj od dviju studija objavljenih u časopisima Journal of Autism i Developmental Disorders.

Majke djece s visokim razinama problema u ponašanju su najizraženiji fiziološki profil kroničnog stresa, ali dugoročni učinak na njihovo tjelesno zdravlje još se ne zna. Takva razina hormona je povezana s kroničnim zdravstvenim problemima, a može utjecati na regulaciju glukoze, imunološko funkcioniranje i mentalnu aktivnost, kažu znanstvenici.

U usporednoj studiji s majkama djece bez teškoća, prateći njihovu razinu umora te aktivnosti u slobodno vrijeme, zaključeno je da majke djece s teškoćama u razvoju provedu najmanje dva sata više vodeći brigu o svojim potomcima. Također je dva puta vjerojatnije da će biti umorne i tri puta vjerojatnije da su imale stresni događaj u danu. Unatoč tome, pojedine majke djece s teškoćama u razvoju imaju jednaku vjerojatnost da dožive i pozitivna iskustva svaki dan, kao i podršku okoline te onih roditeljačija djeca nemaju razvojni poremećaj.

Zaključeno je da bi im od najveće pomoći bilo kada bi poslodavci bili fleksibilniji i izlazili im u susret koliko god je to moguće. Usto, te bi majke svakodnevno trebale odvojiti vrijeme samo za sebe. Jedan od zaključaka bio je i da je još jako dug put koji traži angažman i resornih vladinih tijela kako bi se poboljšale životne prilike za majke i njihovu djecu s teškoćama.

Božica Ravlić

 

Povezane vijesti