Osvrt Božice Ravlić: Kristina Vlahović, 'majka hrabrost' blizanaca s cerebralnom paralizom
Anonimni prijavitelji Kristini su prizvali socijalne radnike i policiju jer je "stalno našminkana i počešljana", što dokazuje da su djeca gladna, a usto i plaču pa ih sigurno i fizički kažnjava. O, gluposti ljudska, nema ti granica!
Teško me više iznenaditi glupošću, no neki ljudi nemaju granicu. Kakve se to mračne misli i nagoni skrivaju u ljudima da podnose anonimnu prijavu protiv Kristine Vlahović, majke dvoje djece s cerebralnom paralizom. Centru za socijalnu skrb i policiji navedeno je da Kristina prvenstveno brine za sebe, uvijek je počešljana i našminkana, što dokazuje da su djeca sigurno gladna, a usto i plaču, pa su zaključili da ih vjerojatno i fizički kažnjava. Djeca koja ne mogu sama apsolutno ništa, a anonimni prijavitelj smatra da ih treba smjestiti u dom i oduzeti majci čija je ljubav i briga bezuvjetna.
Nakon druženja s Kristinom i njezinom djecom jasniji mi je izvor njezine snage. Tek sada razumijem zašto roditelji djece s teškoćama ističu vrijednost dječjeg osmijeha. Ta njihova energija, trenutak plača kada ne znate kako ih smiriti, a onda vam oni vam upute osmijeh i smire vas. Tu vezu s djetetom koje govori samo pogledom nemoguće je opisati, treba to doživjeti.
Kristina živi sama s devetogodišnjim blizancima Rudolfom i Marijom. Dugo željena djeca rođena s cerebralnom paralizom koje je otac napustio. Ona ni u jednom trenutku ne prihvaća prijedloge osoba kojima je nerazumno što je zadržala djecu i ne želi ih smjestiti u neku ustanovu.
Umorna je psihički i fizički, ali svjesna da mora biti dobro jer svoje raspoloženje prenosi na djecu.
"Žena sam, imam PMS kao i druge žene, boli me kralježnica, zubobolja me smeta već godinu dana a odgađam odlazak zubaru. Ali njihove potrebe, odlazak u vrtić i liječniku, nisam nikada preskočila, bez obzira koliko se loše osjećala. Nemam vremena biti u depresiji. Ljudi misle da sam povlaštena s 2.500 kuna koje primam kao majka njegovateljica za jedno dijete. Poželim da se zamijene sa mnom samo na 24 sata i kažu žele li moj život. I ovaj istup u javnost neki će ljudi protumačiti kao da opet nešto tražim. Da, tražim jer moja djeca rastu i želim im osigurati ono što im je neophodno", kaže mi Kristina.
Dom u kojem je sve je podređeno potrebama djece. Spava s njima u sobi, ako se to može nazvati snom. Istodobno dok razgovara sa mnom, djeci pjeva i priča priču, dok je oni gledaju i plačem izražavaju nezadovoljstvo čim se malo odmakne od njih. Nevjerojatna je to snaga u ženi čije misli su uvijek uz blizance i dok juri rješavajući stalne zahtjeve institucija kojima uvijek iznova mora dokazivati stanje svoje djece..
Svakodnevica joj počinje ustajanjem u 6 sati i pripremom obroka za Mariju i Rudija. Koje će prvo nahraniti? Svaki obrok jednog djeteta traje 40 do 60 minuta, i tako pet puta dnevno. Jedno jutro probudila se na podu kuhinje u panici shvativši da je kolabirala. Od toga dana radi sve kao i ranije, ali počela je brinuti i o sebi. Shvatila je da mora redovno jesti, ostati zdrava zbog djece koja imaju samo majku.
Kako se osjećala skidajući svoju djecu pred socijalnim radnicama kako bi dokazala da osim ožiljaka od operacija nema znakova fizičkog nasilja? Sve bi ona to prihvatila da je iz dobrih namjera, ali ženi čiji je cijeli život fokusiran na djecu pokazivati takav vid brige?! Posjetili su je i policijski djelatnici kojima je otvorila vrata svoje zbilje. Ne čudi me da su svi otišli posramljeni, iako nisu oni krivci. Samo su odradili svoj posao.
More je nepravilnosti i nepravde prema majci dvoje djece s teškoćama u razvoju. Do njihove treće godine išli su na Goljak, a tada su ih potpuno otpisali. Djeca nemaju pravo na logopeda, govor im je nerazvijen. Kristina plaća logopeda i dodatnu fizikalnu terapiju, jer jedan dan nevježbanja uzrokuje im jače spazme i kočenje. Marija je narasla i Kristina je tražila veće pelene za nju. Obzirom da je najveće dječje stežu i uzrokuju crvenilo na koži dobiva najmanje za odrasle, no 60 komada manje. Još jedna stavka u ionako premalim primanjima, bez obzira što je i obitelj financijski pomaže kako bi pokrili neophodne mjesečne troškove.
Trenutno je Kristini prioritet kako doći do novih auto-sjedalica s potporama za pozicioniranje. Predračun za jednu iznosi 21.100 kuna. Hvata je panika jer već predugo koristi sjedalice koje skida iz invalidskih kolica. Marija je već prerasla tu sjedalicu i mora se spriječiti skolioza koja može dovesti do operacije. Ne može više improvizirati, a kako bez novaca? Vjeruje da će joj se javiti ljudi koji će joj pomoći, ali nemoguće je dvoje djece s teškoćama staviti u njezin automobil. Mislite da traži previše? Možemo prozivati institucije koje joj ne osiguravaju pomoć asistenta, jer je majka njegovateljica, ili one koji ne žele mijenjati zakon i misle da to što ima dvoje djece s teškoćama ne povlači i veće troškove.
V,i koji odlučujete o pravima 'majke hrabrosti', ne želim vam da ikada dođete u situaciju da sami donosite odluke kao ona, jer ste prevelike kukavice, egoisti i slabići koji to ne bi bili u stanju.
Gorko smo se nasmijale pravu na godišnji odmor majke njegovateljice. Zakone kao da piše netko iz paralelnog svijeta. Kako bi to Kristina otišla na odmor i ostavila dvoje djece u nekoj ustanovi? Dok se tušira ne zatvara vrata, pjeva i zabavlja ih svojim glasom jer ne mogu ni trenutak bez nje. Povremeno je prisiljena platiti ženu koja odlazi s njom u vrtić ili do liječnika. Neizvedivo je da to obavi sama s dvoje djece. Pokušavam razumijeti gdje nalazi snage i kako uspijeva tako iz dana u dan.
No, kaže Kristina: "To je život. Po nekima, moja djeca su meni kazna. A ja znam da su oni najbolje što mi se dogodilo u životu. Njihov osmijeh i zadovoljstvo su neprocjenjivi. Zašto sam ja izabrana za njihovu majku, ne znam. Molim se samo da izdržim što duže. Emotivan kontakt, naša povezanost i ljubav daje mi snagu svaki novi dan."
Kroz život sve raste i širi se. Vi ne bi voljeli da ste ostali dijete koje netko drugi oblači, hrani i čini sve za vas. Rudolf i Marija ne mogu drugačije. Njihova mala, nježna tijela rastu, razvijaju se no zauvijek će biti ovisni o majci. Ne pružimo li joj potporu, ove dvije male duše puknut će od tuge kao grana koja se odupire vjetru koji je zahvati svom silinom. Kristina je njihovo čvrsto stablo. Državni aparat je taj zlokoban vjetar koji ih šamara nelogičnostima. Država je spremna platiti smještaj djece u ustanovu koji će koštati mnogostruko više od iznosa koji Kristini treba da živi sa svojom djecom oslobođena brige o financijama.
Postoje li osobe koje su spremne pomoći, jer čekajući da država promijeni zakone i Kristina će izgubiti zdravlje?!
Posjetite je i uvjerite se sami koliko ova djeca i ona sama živnu u društvu. Ili ste među onima koji misle da djecu s teškoćama treba sakriti od očiju javnosti?
Žiro račun za pomoć:
KRISTINA VLAHOVIĆ ŽIRO RAČUN ZAGREBAČKA BANKA HR3823600003110565131
GRADA CHICAGA 13 ZAGREB
Email adresa: kikest27@gmail.com
Piše: Božica Ravlić
Objavljeno: 12.11.2014