PITANJE: K. R. (25) Poštovani, dobila sam manju ulogu u jednoj predstavi u našem lokalnom kazalištu. Sve bi to bilo super da tako nisam upoznala glumca koji mi je već više od desetljeća jedna od glavnih inspiracija, kojemu sam se uvijek divila i u kojeg sam, da ne lažem, odavno zaljubljena.

 

Naravno, napokon ga upoznati je za mene bila ogromna čast, a surađivati s njim još i veća. Uglavnom, često ga viđam na probama, i družimo se onako usput. On je, pored toga što je dobar glumac, jako drag i simpatičan te već neko vrijeme vodim bitku sama sa sobom pokušavajući se ne zaljubiti u njega. Ne pada mi, naravno, na pamet nešto pokušati jer sam svjesna da ga ne zanimam na taj način uopće i da bi mu vjerojatno bilo čudno kad bi znao što osjećam prema njemu.
Moj je problem to što mi je postalo jako teško koncentrirati se na ono što radim, uhvatim se kako zurim u njega kao budala. On nije neki ekstra zgodni frajer i nije uopće moj tip (osim što je jako visok), stariji je od mene skoro 20 godina, no topi me njegov osmijeh, i njegov glas.

S obzirom na narav moga (budućeg) posla, velike su šanse da ću raditi s njim opet, a ako se ova moja zatreskanost nastavi, ne znam kako ću se moći nositi s njom. Kada ga gledam na pozornici, u bilo kojoj predstavi, osjećam se kao da će mi srce puknuti. Kako da se riješim toga? Smeta me i emocionalno iscrpljuje neprekidno pokušavati sakriti kako se osjećam kad bih mu se najradije bacila oko vrata i ljubila do besvijesti. Dodatno mi problem stvara to što na lijevu nogu lagano šepam jer je dva centimetra kraća, moj invaliditet je jedan od glavnih razloga zašto mu sve ne priznam. Nisam sigurna kako bi na sve navedeno reagirao.

ODGOVOR: Draga djevojko, česta je pojava zaljubiti se u glumca, pjevača, športaša (neku javnu osobu), naročito u mlađim godinama. Takve zaljubljenosti su jednostrane, nemaju neku perspektivu, jednostavno dođu i prođu, a ostaje samo sjećanje.

Vama se dogodila zaljubljenost u dragog, simpatičnog glumca lijepa glasa i osmijeha kojemu ste se od malena divili i smatrali ga svojim uzorom. Zaljubljenost se pojačala činjenicom što ste ga upoznali u živo, viđate ga zbog posla, čak međusobno i surađujete.

Struka bi vjerojatno imala odgovor na pitanje: Zašto ste se zaljubili baš u njega, k tome dosta starijega muškarca od Vas (uzimajući u obzir okolnosti u kojima ste odrastali kao i saznanja o Vama samima).

Zbog zajedničkoga rada, tj. glume u predstavama Vaša zaljubljenosti uistinu može biti otežavajuća okolnost. Jer, koncentracija na ono što radite tj. glumite je bitna stvar.

Kad smo zaljubljeni, "hormon ljubavi“ može utjecati na pamćenje, pa se javlja zaboravljivost ili rastresenost. Dekoncentrirani smo. Nismo fokusirani na ono što radimo, imamo osjećaj euforije. Dolazi na neki način do sužavanja svijesti, "sljepoće kod zdravih očiju“. S druge pak strane smo pozitivniji, sretniji.

Ako stalno razmišljamo o osobi u koju smo zaljubljeni, to remeti naš san pa smo neispavani.

Zaljubljenu osobu odaje i pogled. Dobrom promatraču to ne bi promaklo. Bilo bi zanimljivo znati je li itko od ljudi kojima ste okruženi išta primijetio ili je to još uvijek samo Vaša dobro čuvana tajna.

Poštovana K. , u ovoj situaciji nije lako dati neki konkretan savjet.

Mogli biste na primjer: povjeriti se nekome iz kazališta, otkriti svoje osjećaje bliskoj osobi; preko treće osobe saznati nešto više o njemu kakav uistinu jest (kako gleda na osobe s invaliditetom); raspitati se o njegovom ljubavnom životu (je li zauzet ili slobodan);čekati da će „luda zatreskanost“ proći; izbjegavati ga koliko je moguće; usuditi se priznati mu što osjećate za njega (bez obzira na posljedice).

Stječe se dojam da je glavna zapreka nepriznanja osjećaja strah da Vas neće moći prihvatiti samo zbog Vašega invaliditeta.

Jeste li spremni čuti odbijanje (ono čega se bojite)te tako razbiti iluzije o njemu? Ili možda saznati kako mu Vaš invaliditet ne smeta.

Zaljubljenost se uglavnom bazira na krivim temeljima - nerealnom idealiziranju osobe, čemu su naročito podložne zaljubljenosti u idole. To je zaljubljenost u sliku, predodžbu iz naše glave, a ne u realnu osobu, s njezinim vrlinama, ali i manama.

Tek upoznavanjem stvarne osobe, ne samo maštanjem o njoj, možemo otkriti je li naš idol vrijedan potajnog obožavanja kojeg prema njemu gajimo.

Ni jedna zaljubljenost ne traje vječno, to je prolazna faza koja može trajati duže ili kraće vrijeme. Tada se pretvara u ljubav ili nestaje.

Kroz cikluse zaljubljivanja i odljubljivanja postajemo sposobni sagledati realnije onoga kojega ćemo odabrati za svoga životnoga partnera.

Okrenite se oko sebe, možda u Vašoj blizini već postoji onaj pravi...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovara: Marijanka Globan, Zadruga 'Martinov plašt'

 

Objavljeno: 04.12.2014