PITANJE: Š.K.(25) Upoznali smo se preko interneta. Odmah sam mu rekla da se krećem u invalidskim kolicima, ipak nastavili smo se dopisivati i upoznavati na taj način. Nakon dva mjeseca našli smo se u gradu i upoznali oči u oči. Nakon toga on me ponovno pozvao da izađemo, naglasivši da mu ne smetaju moja kolica

Sljedeći sastanak je otkazao pola sata prije našeg dogovorenog susreta. To sam mu oprostila, ali to se ponovilo nakon tri susreta i prekinula sam naše druženje. Ni jedan put nije imao neki za mene pametan razlog otkazivanja susreta. Jednostavno, zaboravio je. Jesam li učinila grešku?
ODGOVOR: Teško je kao valjani razlog prihvatiti da netko zaboravi kako se trebao naći s nama (i to ne jedanput). Još je teže ako ta osoba u tome ne vidi nikakav problem.
Na ovakvo ponašanje i odnos prema sebi (zbog samopoštovanja) nitko od nas ne bi smio pristajati.  Niste učinili pogrešku što ste mladiću jasno dali do znanja da to ne prihvaćate. Pitanje je jeste li odmah trebali prekinuti druženje?

U ovom slučaju, zanimljivo je pitanje motiva za iznenadno neprihvatljivo mladićevo ponašanje, koje je u početku prema Vama bilo ne samo korektno, nego i vrlo naklono.
Što se promijenilo? Možda se između vas dvoje dogodio nesporazum u vezi očekivanja u odnosu na vašu vezu? Jesu li dopisivanja ukazivala da mladić želi nešto više od prijateljstva? Možda ste Vi pri prvom susretu bili preotvoreni, dali mu do znanja što želite od vaše veze, ponudili mu, kako se kaže, „srce na dlanu“. To može uplašiti drugu stranu, naročito ako to nije ono što ta druga strana želi ili ako ona ( druga strana) još na to nije spremna. Svakom odnosu treba dati vremena da se spontano razvija. Možda ste, umjesto ljubavnog odnosa koji ste priželjkivali, u kojem su ljudi, zbog same njegove prirode, daleko osjetljiviji i ranjiviji, vas dvoje mogli razviti jedno lijepo prijateljstvo.
U tom slučaju je šteta što mu niste dali priliku.
No, ostaje pitanje je li (samo) prijateljstvo to što Vi od te osobe želite?
Ako ste se svojom reakcijom, pak, previše otkrili, je li vam uopće preostalo išta drugo, nego prekinuti druženje?
Draga Š., zbog nedostatnih informacija iz Vašeg pisma, ovo su samo moja nagađanja u vezi Vaše životne situacije u kojoj ste se našli. Možda ipak iz njih izvučete nešto korisno i možda je ovo moje „tapkanje u mraku“ bliže istini nego što mogu pretpostaviti.
Na kraju, ukoliko je Vaše, premda neizrečeno pitanje na koje ste, u stvari, željeli odgovor glasilo: Ima li još uvijek nade za vas dvoje, odgovorit ću kako mislim da ima.
Poznati su mi primjeri mnogih odnosa koji su loše započeli, da bi kasnije postali jedni od najkvalitetnijih i najpostojanijih.

Vesna Hari, dipl. inž. socijalnog rada

Objavljeno: 28.07.2013