In-Portal u cjelosti prenosi otvoreno pismo djelatnika bolnice Goljak, ustanove koja je postala sinonim za zdrvavstvenu skrb djece s teškoćama u razvoju

 

Kao djelatnici Specijalne bolnice za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama (u daljnjem tekstu: Bolnica) okupljeni oko inicijative za zaštitu prava djece-pacijenata Bolnice, i autori "APELA ZA POMOĆ PRI ZAŠTITI PRAVA DJECE-PACIJENATA SPECIJALNE BOLNICE ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA", dužni smo reagirati na "Očitovanje na anonimni apel" (u daljnjem tekstu: Očitovanje) (Urbroj 809/ 14) parafirano od strane ravnateljice Bolnice prim.dr.sc. Katarine Bošnjak Nađ, spec.pedijatrije i pedijatrijske neurologije, od 25.ožujka 2014., upućeno Gradskom uredu za zdravstvo, a koje je u cijelosti prihvaćeno od strane pročelnice Ureda prof.dr.sc. Mirne Šitum, prim.dr.med., i razmotreno te primljeno na znanje od strane Odbora za predstavke i pritužbe Gradske skupštine Grada Zagreba na 10. sjednici 17. travnj a 2014. (Urbroj 251-01-06-14-5).

Smatramo krajnje neprimjerenom odluku Gradskog ureda za zdravstvo da navedeno Očitovanje prihvati u cijelosti te držimo da je istu donio na temelju nepotpunih informacija, ishitreno i u dobroj vjeri. U Očitovanju se, po našem se mišljenju, namjerno zanemaruje iznijeti određene podatke o ustrojstvu i organizaciji rada Bolnice. Ovim putem ponovno izražavamo veliku zabrinutost u vezi poštivanja/ kršenja prava djece-pacijenata Bolnice, kao i ogorčenost zbog načina prezentacije uvjeta u kojima djeca-pacijenti stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta borave.

 U Očitovanju se, već u samom uvodu, zanemarilo iznijeti kako Bolnica obavlja, u sklopu svoje djelatnosti, i poslove socijalne skrbi za djecu s teškoćama u razvoju izvan vlastite obitelji upućene na medicinsku rehabilitaciju i specijalno školovanje, a ne samo djelatnost razvojne neurologije i djelatnost rehabilitacije razvojne dobi. Pored navedenog Bolnica obavlja i nastavnu djelatnost. Djelatnost je određena Čl.5. Statuta Bolnice te je upisana u sudski registar kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Tt-01/3564-2 20. lipnja 2001. godine.

Nedvojbenog smo stava da je u Očitovanju došlo do namjernog propusta u prezentaciji djelatnosti potaknutog zabrinutošću vodstva Bolnice vezano uz Čl.5. Statuta Bolnice, iz kojeg se jasno da iščitati kako nestaje opravdanost liječničkih dežurstava tijekom noćnog boravka djece na prijašnjoj lokaciji stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta na adresi Goljak 2., budući da se tijekom toga vremena obavlja isključivo posao socijalne skrbi, a djelatnost rehabilitacije se obavlja isključivo danju. Povrh toga stanje djece-pacijenata Bolnice ne iziskuje dvadesetčetverosatnu liječničku skrb iako se ta činjenica godinama zanemarivala te je na taj način Bolnica oštećena za neutvrđen novčani iznos, a koji se mogao utrošiti na poboljšanje životnih uvjeta djece-pacijenata Bolnice, kao i u razvoj i unapređenje djelatnosti Bo lnice i edukaciju djelatnika Bolnice. Štoviše, ista su neopravdana dežurstva liječnika poslužila kao "revolucionarni" način za uštedu i glavni razlog za izmještanje stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta na lokaciju Zelengaj 37.

 Sljedeću sumnju izaziva i tvrdnja da prijevoz djece s lokacije Goljak 2, na kojoj se provodi habilitacija, na lokaciju Zelengaj 37 osigurava Centar za odgoj i obrazovanje Goljak. Ta je tvrdnja, naime, samo djelomično točna. Dijelu djece prijevoz osigurava i prijevoznička tvrtka Metropola-auto d.o.o. čiji je direktor Miljen Pavlić prijatelj Snježane Kovačić, dipl.med.sr., odjelne sestre Odjela djece školskog uzrasta Bolnice.

Ravnateljica Bolnice prim.dr.sc. Katarina Bošnjak Nađ u Očitovanju navodi i to da je Grad Zagreb 2003. godine adaptirao objekt na lokaciji Zelengaj 37 te da "Za potrebe djece školskog uzrasta je posebno prilagođeno prizemlje objekta (bolesničke sobe, sanitarni prostor i prostori za habilitaciju)". Ta je tvrdnja također samo djelomično točna. Objekt na lokaciji Zelengaj 37 doista i je adaptiran, ali je adaptacija izvršena na način koji ne zadovoljava većinu potreba za odgovarajuće obavljanje djelatnosti Bolnice. Tako je, zbog nama nepoznatih razloga, dizalo postavljeno s desne strane objekta (u odnosu na cestu) te ne dopire do kuhinje. Zbog toga su djece prisiljena jesti u hodniku u prizemlja objekta, koji služi i kao svojevrsni dnevni boravak, ali koji se definitivno ne može smatrati adekvatnim za navedene aktivnosti. Navedeni problem dizala koje ne dopire do podruma/ suterena objekta unutar kojeg je smještena kuhinja s blagovaonicom uvelike utječe i na b oravak djece i majki smještenih na prvom i trećem katu objekta, tj.na prostoru Odjela majka-dijete, a napose tijekom boravka djece-pacijenata Odjela djece školskog uzrasta unutar objekta, budući da majke tada sa svojom djecom nisu u mogućnosti proći hodnikom u prizemlju objekta te su prisiljene djecu odnijeti do blagovaonice u podrumu/ suterenu objekta hodajući nekoliko katova stubištem, iako su i same nerijetko načeta zdravlja. Sve bi se to još nekako i moglo zanemariti da jedina prilazna rampa nije postavljena pred ulaz Odjela djece školskog uzrasta, a ne i pri ulazu s desne strane objekta koji vodi do dizala, a kojem pristup čini nekoliko stepenica koje onemogućuju neometan pristup djeci u invalidskim kolicima. Dodatna je otegotna okolnost što majkama s djecom nije dozvoljeno proći hodnikom u prizemlju objekta kako bi mogle prići navedenoj rampi, a sve iz sanitarnih razloga, budući da hodnik obavlja i funkciju blagovaon ice za potrebe djece-pacijenata Odjela djece školskog uzrasta.

Uz navedeni hodnik, prostori stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta uključuju i četiri bolesničke sobe i dvije prostorije kojima djeca nemaju pristup (sestrinska soba i soba logopeda Odjela majka-dijete), te sanitarne prostore (dva wc-a za djecu i jedan za djelatnike, te kupaonski prostor i jednu nus-prostoriju za odlaganje sanitarnog pribora), a koji ni po čemu ne odaju dojam prilagođenosti djeci s posebnim potrebama. Naglašavamo da gotovo sva djeca-pacijenti stacionara Odjela djece školskog uzrasta imaju oštećenja sva četiri ekstremiteta što iziskuje znatne prilagodbe prostora i namještaja, kao i pribora za jelo, a od čega niti jedna prilagodba nije uvedena u prostor što ukazuje na potpunu odsutnost koncepta RAZUMNE PRILAGODBE koji je nužno implementirati u sve aspekte skrbi o djeci s teškoćama u razvoju. U Očito vanju se tako prešućuje da je jedina navodna prilagodba postavljanje kratkog rukohvata s dvije osi na zidu pored wc-školjke i kade, a koja se doista ne može smatrati prilagodbom budući slične rukohvate posjeduje većina prostora sa znatnom komercijalnom funkcijom te ne predstavljaju prilagodbu nego prije noviji standard pri uređenju javnih sanitarnih prostora. Unutar prostora stacionara nije predviđena prostorija za izolaciju djece u slučaju pojave infektivnih bolesti. Propust u organizaciji rada prisutan je kod pojave akutnih oboljenja zato što se akutno bolesna djeca sa stacionara prevoze na lokaciju Goljak 2, iako to predstavlja dodatan rizik za tu kao i za ostalu djecu jer ih vozači prevoze zajedno sa zdravom djecom.

Dakle, tvrditi da "Za potrebe djece školskog uzrasta je posebno prilagođeno prizemlje objekta (bolesničke sobe, sanitarni prostor i prostori za habilitaciju)" istovjetno je izricanju laži.

Smatramo kako je raniji prostor stacionara Odjela djece školskog uzrasta na lokaciji Goljak 2 za djecu bio bolji, iako je i taj prostor daleko od adekvatnog. Tu tvrdnju baziramo na činjenici da je navedeni prostor uključivao sedam bolesničkih soba (od kojih su djeca koristila, po odluci odjelne sestre Snježane Kovačić, samo pet soba, dok je jedna služila kao soba za presvlačenje i odmor akutno bolesne djece, a jedna nije imala posebne funkcije, ali se svejedno nije koristila kao dnevni boravak za djecu, ali je služila kao soba za izolaciju pri pojavi infektivnih bolesti), sestrinsku sobu, sobu odjelne sestre, sobu voditelja Odjela djece školskog uzrasta koja služi i kao ambulantni prostor te sobu odjelnog logopeda), ali i dugačak hodnik opremljen rukohvatima idealnim za pomoć pri kretanju teže pokretnoj djeci. Navedene rukohvate prostor na Zelengaju 37 nema. Sanita rni prostor je uključivao dvije kupaonice s wc-om te dodatni wc za djecu i wc za djelatnike.

Djeci su na lokaciji Goljak 2 na raspolaganju bili i blagovaonica u kojoj se tijekom tjedna odvija produženi stručni postupak Centra za odgoj i obrazovanje, a koju su djeca koristila i kao dnevni boravak.

Na raspolaganju im je bilo i igralište Centra za odgoj i obrazovanje, malo ali ograđeno visokom žičanom ogradom, na kojem su redovito provodila duge, duge vikende. Podsjećamo, glavni je razlog naše inicijative za zaštitu prava djece-pacijenata Bolnice bio upravo neadekvatnost prostora za boravak na otvorenom, ali smo u međuvremenu postali svjesni i ostalih nepovoljnih uvjeta za rast i razvoj ove društveno i institucionalno iznimno zanemarene skupine.

 Lažna je i tvrdnja ravnateljice Bolnice prim.dr.sc. Katarine Bošnjak Nađ objavljena u Večernjem listu od 25.ožujka 2014. kako "djeca o čijoj se brizi spore kolege, preko tjedna ostaju u ustanovi jer njihovi roditelji žive izvan Zagreba pa po njih dolaze za vikend". Prim.dr.sc. Katarina Bošnjak Nađ dugogodišnja je djelatnica Bolnice te je ranije, kao i danas, odradila nebrojena nepotrebna liječnička dežurstva prilikom kojih je bila svjedokom toga da većina djece vikendima ostaje na stacionaru. Od dvanaestero djece smještenih na stacionaru svega ih troje odlazi, bez iznimke, svaki vikend svojim kućama, dok ih čak polovica odlazi kući isključivo u vrijeme školskih praznika propisanih kalendarom školskih aktivnosti, dakle, svakih nekoliko mjeseci što na godišnjoj razini iznosi osam od dvanaest mjeseci provedenih u Bolnici. Smatramo kako je izricanjem ove laži dokazala kako se prema djeci-pacijentima Bolnice odnosi s krajnjim nepoštovanjem budući da je javnosti prezentirala kako djeca u Bolnici borave samo tijekom radnog tjedna te je na taj način pokušala umanjiti težinu situacije u kojoj se djeca nalaze. Time je nepoštovanje pokazala i prema Gradskom uredu za zdravstvo, prema nama kao djelatnicima, kao i prema pacijentima ko ji već desetljećima dolaze u Bolnicu s punim povjerenjem, kao i prema svim suradnim ustanovama koje djecu upućuju u Bolnicu na habilitaciju, te držimo kako nije opravdala povjerenje koje joj je ukazano od trenutka kada je imenovana na mjesto ravnatelja Bolnice.

 Na ostalim odjelima Bolnice uvjeti nisu ništa bolji, ali se ni po tom pitanju ništa nije napravilo. Na Odjelu majka-dijete majke su s djecom smještene u male sobice što pogoduje širenju respiratornih infekcija, a ponovno naglašavamo i problem pri prehrani koji majke imaju zbog neadekvatne adaptacije prostora za koji se tvrdi da odgovara potrebama svih naših pacijenata.

 Možda je najveći problem ipak Odjel dojenčadi i male djece gdje djeca do polaska u školu, dakle do dobi od sedam ili osam godina, spavaju, a nerijetko i provode i veći dio dana u metalnim kinderbetima, iako indikacije za takvo postupanje postoje samo kod jednog dijela djece. Kod velikog je broja djece navedenog odjela vrlo izražen hospitalizam, a dodatno ga produbljuje i to što se djeca, po nalogu odjelne sestre Odjela dojenčadi i male djece Kate Brdek, bacc.med.techn., kupaju dva puta dnevno, od kojih prvo kupanje odrađuje noćna smjena medicinskih sestara oko 5:30 ujutro. Smatramo da takav pristup higijeni označava izravno nasilje i da je nedopustiv. O navedenome su obaviješteni i liječnici, ali nitko ništa nije poduzeo. Jedna od medicinskih sestara navedenog odjela poznata je kao iznimno gruba i nasilna osoba te je prijavljena nadređenima od strane je dne od svojih kolegica, održano je saslušanje, a o ostalim okolnostima, kao ni o konačnom zaključku povjerenstva koje je za tu priliku oformljeno djelatnici Bolnice, kao ni kolegica koja je dotičnu prijavila, nisu informirani. Štoviše, u sklopu nove organizacije rada navedena je medicinska sestra cijelo ovo vrijeme povremeno postavljana sama u noćnu smjenu od strane pomoćnice ravnateljice za sestrinstvo i glavne sestre Bolnice Branke Ficnar, bacc.med.tehn. O zaključku povjerenstva nije obaviješteno niti Radničko vijeće Bolnice, a svoje mišljenje nije dala niti pomoćnica ravnateljice za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor dr.sc.Helena Kapitanović Vidak, kao niti predsjednik stručnog vijeća dr.sc.Zdravko Grubešić. S obzirom da se radi o vrlo kontroverznom i osjetljivom pitanju smatramo kako svi djelatnici Bolnice imaju pravo na saznanje o zaključku navedenog povjerenstva, jer se time baca ljaga na sve nas, a ak o se radi o opravdanoj prijavi smatramo kako je potrebno obavijestiti i istražne organe države kako bi se ista mogla procesuirati i kako bi se djecu zaštitilo od nasilja.

 Iznova napominjemo kako se prilikom razmatranja o preseljenju stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta nije vodilo računa o psihičkom aspektu boravka djece u Bolnici te se propustilo djecu upozoriti kako će do preseljenja doći što odudara od profesionalnog pristupa u radu s djecom općenito. Vodstvo Bolnice tako je pokazalo dodatnu ograničenost u promišljanju o potrebama djece. Samo preseljenje odvilo se bez konkretnijih priprema, pa je tako ličenje i čišćenje prostora prizemlja objekta na lokaciji Zelengaj 37 provedeno na sam dan selidbe.

 Nalaz izvanrednog inspekcijskog nadzora Hrvatske komore medicinskih sestara obavljenog 6.ožujka 2014., a kojeg je ravnateljica priložila Očitovanju, smatramo samo djelomično relevantnim, s obzirom da se isti odnosi isključivo na rad medicinskih sestara i provođenje zdravstvene njege, a nikako i na ostale nepravilnosti u radu Bolnice. Njime su označene određene nepravilnosti za koje se nadamo da su otklonjene.

 Što se tiče ostalih nepravilnosti na koje smo ukazali gospodinu Mariju Drlje predsjedniku Hrvatske udruge pacijenata, a na temelju koje je isti podnio predstavku Ministarstvu zdravlja koja je poslužila kao povod kontroli Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Uprava za zaštitu zdravlja obavijestila nas je kako su pri kontroli utvrđene određene nepravilnosti u radu Bolnice, na temelju kojih je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Bolnici izrekao ugovornu mjeru opomene (Uprava za zaštitu zdravlja, KLASA:053-02/14-01/204, URBROJ: 534-07-2-1-1/5-14-10, od 29.svibnja 2014.). O navedenoj mjeri djelatnici nisu obavješteni od strane rukovodstva Bolnice.

 Nadamo se da će Vam ovaj detaljniji uvid u čitavu problematiku pomoći da procijenite koji su uvjeti za djecu bolji, budući da Grad Zagreb, kao osnivač i vlasnik Bolnice, nije u mogućnosti izmjestiti Odjel djece školskog uzrasta Bolnice na neku novu, adekvatniju lokaciju sa prilagođenim objektima. O nemogućnosti Grada Zagreba da iznađe bolju lokaciju za potrebe djelatnosti Bolnice i Centra za odgoj i obrazovanje "Goljak" govorili su 23.svibnja 2014. ravnateljica Bolnice i pomoćnik pročelnice za zdravstvo Zdravko Antolić u sklopu emisije Hrvatska uživo HRT-a. Tom je prilikom ravnateljica prim.dr.sc. Katarina Bošnjak Nađ izjavila kako zdravstvenu njegu djece-pacijenata Bolnice na izdvojenoj lokaciji COO "Goljak" u Koreničkoj 34 provode medicinske sestre djelatnice Bolnice koje rade isključivo na toj lokaciji, što nikako ne odgovara istini. Napominjemo i to kako je objekt COO "Goljak" na lokaciji Korenička 34 svojedobno postavljen kao privremeno rješenje, a sam je djelomično izgrađen od azbestnih ploča koje predstavljaju zdravstveni rizik zbog mogućnosti razvoja pneumokonioza.

Na upit novinara Domagoja Novokmeta o potrebama za hidroterapijom i hipoterapijom ravnateljici je promaklo izvijestiti javnost o tome kako Bolnica već godinama ima u vlasništvu Hubbard kadu za hidroterapiju koju ne koristi, a ove terapijske metode/ pristupe nazvala je "nadstandardom". Upotreba Hubbard kade u sklopu hidroterapije uvelike bi pomogla nekima od pacijenata Bolnice, ali je postavljena i zanemarena te nikada nije korištena unutar objekta Bolnice na lokaciji Zelengaj 37/1, tzv. "mali Zelengaj". Navedeni se objekt već godinama ne koristi, propada i u derutnome je stanju, a s istog su prije nekoliko godina otuđeni bakreni oluci, budući je objekt, koji se ranije koristio ravnopravno ostalim objektima, u potpunosti zanemaren. Objekt se navodno ne koristi zbog neriješenih vlasničkih odnosa prostora na kojem bi se trebao izgraditi prilaz samome objektu, s obzirom na to da je prethodni prilaz uklonjen i postavljeni su temelji za izgradnju novog prilaza u sklopu adaptacije objekta na lokaciji Zelengaj 37 2003.godine. Nije nam poznato zašto bivša ravnateljica Bolnice Desa Grubić Jakupčević i njezini suradnici, među kojima i sadašnja ravnateljica prim.dr.sc. Katarina Bošnjak Nađ, nisu našli rješenje za deinstalaciju Hubbard kade s lokacije Zelengaj 37/1 i reinstalaciju iste na lokaciji Goljak 2 ili Zelengaj 37, s obzirom na blagodati hirdoterapije koje proizlaze iz njezine upotrebe. Bolnica je u posjedu i dva Galileo vibracijska uređaja, koji proizvode fiziološki, tj.prirodni obrazac kretanja poput ljudskog hoda. Navedeni uređaji također se ne koriste budući da uprava Bolnice nije pronašla rješenje za ispostavljanje računa za terapijsku upotrebu istih Hrvat skom zavodu za zdravstveno osiguranje. Na taj je način uprava Bolnice dodatno oštetila djecu-pacijente Bolnice, kao i uskratila mogućnost za razvoj djelatnosti Bolnice.

 Bez-idejnost uprave Bolnice, kao i grubo kršenje Statuta Bolnice, doveli su do izmještanja stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta, a pod izgovorom navodne pojave novih okolnosti nastalih zbog potpisivanja novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2.prosinca 2013.čime se pokušava popraviti financijski nepovoljan položaj Bolnice koji je produkt nesposobnosti uprave Bolnice i prisutnosti nepotizma pri zapošljavanju, budući je u Bolnici zaposlena nekolicina djelatnica čije su majke također djelatnice Bolnice ili su to bile, a u Bolnici je zaposlen i administrativni djelatnik čija je supruga dugogodišnja uska suradnica ravnateljice prim.dr.sc. Katarine Bošnjak Nađ koja u Bolnici radi kao medicinska sestra. U Bolnici također i dalje rade i neki umirovljeni djelatnici što također smatram o neprimjerenim ekonomskoj situaciji u zdravstvu kao i situaciji na tržištu rada.

Ravnateljstvo Bolnice je odluku o preseljenju stacionarnog dijela Odjela djece školskog uzrasta donijelo iako je svjesno njezinih reperkusija na život, rast i razvoj djece-pacijenata Bolnice, a bez da je pokušalo pronaći kakvo drugo rješenje, a koje bi uključivalo razvoj i proširenje djelatnosti Bolnice. Naglašavamo da je Bolnica u kontinuitetu, a bez iznimke, zadržala liječnička dežurstva, protivno odredbama Ministarstva zdravlja, umjesto da je liječnicima uveden i noćni rad kojim bi se dodatno smanjilo izdatke Bolnice.

 Iako nam dio kolega zamjera na anonimnosti mi i dalje na njoj inzistiramo zbog straha od mobinga, a osobito posljednjih dana. Naime, ravnateljica Bolnice iznijela je svoj plan o upoznavanju Policije sa cijelim slučajem nekima od kolega, smatrajući pritom kako se iza naših namjera skriva težnja da se nju osobno diskreditira kao liječnicu te kako se njezine odluke kao ravnateljice nikako ne bi smjele propitkivati.

 Za kraj bismo Vam uputili zamolbu koju smo ranije iznijeli u sklopu "APELA ZA POMOĆ PRI ZAŠTITI PRAVA DJECE-PACIJENATA SPECIJALNE BOLNICE ZA ZAŠTITU DJECE S NEURORAZVOJNIM I MOTORIČKIM SMETNJAMA", a koja glasi:

"Molimo Vas da ne budete NOSITELJI DISKRIMINACIJE djece s teškoćama u razvoju upravo Vi, kojima je povjereno odlučivanje o životu i blagostanju djece Goljaka. Jer, ne zaboravite, diskriminacija na osnovi invaliditeta uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i USKRAČIVANJE RAZUMNE PRILAGODBE."

Djelatnici bolnice Goljak

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Objavljeno: 28.06.2014