Udruga Civitas: Nedopustivo podcjenjivanje mladih s invaliditetom

 

Dugogodišnja nit poveznica između korisnika projekta udruge Civitas Zagreb s temeljnim ciljem učinkovitije motivacije za usvajanje novih znanja mladih iz Centra Dubrava, neće biti prekinuta ni u novoj školskoj godini sa sada  već budućim studentima.

Na sastanku održanom 13. lipnja u Centru Dubrava kojemu je prisustvovala ravnateljica Centra mr. sc. Tatjana Tarandek i prof. Željka Šemper, stručna pratiteljica svih aktivnosti, predsjednica udruge Zvjezdana Stančić predstavila je grupi budućih studenata/studentica odluku Vijeća Civitasa kojom je obznanila kako njihov odlazak na studije nikako ne znači i prekid daljnje suradnje.

Maturantima su uručeni i svi osobni kontakti izvoditelja projekta: znanstvenika, pedagoga, liječnika kao i studenata volontera kako bi ih, shodno potrebi, mogli u bilo koje vrijeme i osobno kontaktirati. Odlazak u novo životno ozračje uvijek predstavlja određeni stres. Nakon mature učenici Centra napuštaju svoj dugogodišnji drugi pravi dom i svojevrsnu zaštićenu oazu u kojoj su proveli pune četiri godine života. Stoga saznanje da netko koga dobro poznaju i nadalje nad njima skrbi ulijeva dodatnu moralnu snagu. Tako su na zajedničkom sastanku dosadašnji korisnici Civitasovih projekata s radošću primili sve lijepe vijesti iz Civitasa kao i poziv svoje ravnateljice Tatjane Tarandek da se na jesen, u skladu sa slobodnim vremenom, ponovno aktivno pridruže tom kao i svim ostalim projektima koji će se u Centru Dubrava nastaviti provoditi.

Predsjednica udruge Zvjezdana Stančić, tijekom razgovora s maturantima, ponovno se osvrnula se i na nedostatnu senzibiliziranost institucija, medija, gospodarstvenika za potrebe mladih s invaliditetom te se pokrenula i izuzetna živa rasprava. Naglašena je potreba daleko snažnijeg angažmana cjelokupnog društva kako bi se otklonile brojne barijere i nažalost još uvijek viđene predrasude koje ponekad sežu toliko daleko da graniče s neuvažavanjem pa i nedopustivo neukusnim podcjenjivanjem potencijala ljudi s invaliditetom. Odluka tih mladih kojom teže što višoj razini osobne izobrazbe zavređuje pažnju i  upućuje na odgovornost sviju.

Nažalost, i danas poneki zatvaraju oči pred potrebama i željama mladih čiji poremećaj motorike ne smije biti prepreka za postignuće visokog i stupnja najvišeg obrazovanja. Jednako, kao i nesmetanog uključivanja u rad, u društveni život, politiku i ostvarenje vlastitog izbora shodnog potencijalima a koje bi već jednom trebali u potpunosti biti i prepoznati u tome kontekstu.

 Nina Cesarec, prof.pedagog