Cveto Uršič, diplomirani pravnik i magistar znanosti, zaposlen je kao sekretar u Direktoratu za osobe s invaliditetom Ministarstva rada, obitelji, socijalne skrbi i jednakih mogućnosti Republike Slovenije. Bio je prvi generalni direktor tog Direktorata u razdoblju 2005 – 2010. Time je nadogradio 17-godišnje vođenje programa profesionalne rehabilitacije na Univerzitetnom rehabilitacionom institutu – Soča u Ljubljani. U ministarstvu je vodio radnu grupu koja je pripremala i provodila predsjedavanje Europskom unijom. Bio je član prvog Odbora Ujedinjenih naroda za prava osoba s invaliditetom (2008 – 2010). Član je povjerenstva za osobe sa invaliditetom unutar Vijeća Europe i Europske unije. Uz to, vodio je ili bio član različitih radnih skupina koje su izradile ključne propise u području politike za osobe s invaliditetom u Sloveniji. Uršič je i autor brojnih znanstvenih članaka, studija i projekata. Aktivan je također u udrugama osoba s invaliditetom i humanitarnim organizacijama u zemlji i inozemstvu.

 

Gospodine Uršič, koji je postotak osoba s invaliditetom u Republici Sloveniji i kakva je njihova obrazovna struktura?

- Slovenija nema jedinstveni, centralni registar osoba sa invaliditetom i zbog troga nemamo točnih podatka o broju osoba s invaliditetom, njihovom obrazovanju, spolu, starosti i sl. Slovenija ima sedam do devet posto stanovništva s priznatim statusom osoba s invaliditetom. To znači da je svaki dvanaesti građanin osoba s invaliditetom. Ako se toj brojki doda još starije osobe sa trajnim oštećenjem zdravlja i članove uže obitelji osobe sa invaliditetom, onda to znači, da se barem jedna trećina građanina Slovenije suočava s invaliditetom.Broj koji će u budućnosti još porasti.

U kojoj mjeri je kvotni sistem u Sloveniji promijenio položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada?

- Kvotni sistem ima pozitivan utjecaj na položaj osoba sa invaliditetom na tržištu rada, ali ipak u vezi sa drugim mjerama za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji je bio usvojen u 2004. godini, posljednje promjene US iz 2011. uveo je niz mjera, među kojima su profesionalna rehabilitacija, kvotni sistem, različiti poticaji za zapošljavanje (subvencija plaće, prilagodba radnog mjesta, zapošljavanje sa podrškom, nagrada za prekoračenje kvote, i sl.) i prestanak radnog odnosa. Analiza provedbe zakona pokazuje da su mjere imale pozitivan učinak. Unatoč teškim uvjetima ekonomske i financijske krize, udio zaposlenih osoba s invaliditetom je i dalje je stabilan - oko četiri posto ekonomsko aktivnog stanovništva. Udio nezaposlenih osoba s invaliditetom od ukupnog broja nezaposlenih, ostao je oko četrnaest posto. Naglašavam, da se broj novo zaposlenih osoba sa invaliditetom u svakoj godini od donošenja zakona povećao. U 2013. godini novozaposlenih je gotovo 70 posto više ljudi s invaliditetom nego što su se zaposlili u 2008. godini, to je godina u kojoj Slovenija još nije bila suočena s krizom, a skoro tri puta više nego u 2004 godini. Sve to je rezultat cjelovite aktivne politike zapošljavanja osoba s invaliditetom - sveobuhvatno, integrirano i zajedničko djelovanje profesionalne rehabilitacije, poticaja za zapošljavanje, kvotnog sistema i mogućnosti da pod određenim uvjetima može poslodavac otpustiti osobu s invaliditetom.

Jesu li poslodavci prepoznali osobe s invaliditetom kao ravnopravne konkurente na tržištu rada i koje mjere provodite u tom smislu?

- Naš cilj i svrha jest jasna, s usvojenim mjerama stvoriti uvjete za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada. Taj cilj ne može se reći da je postignut - udio osoba s invaliditetom u odnosu na cjelokupno radno stanovništvo i dalje je nizak. Udio osoba s invaliditetom među nezaposlenima je previsok, isto vrijedi i za udio osoba s invaliditetom među dugotrajno nezaposlenima osobama. Ostaje nam da radimo i dalje.

Tko je sve uključen u mrežu pružatelja usluge profesionalne rehabilitacije i imate li podatke o realnim učincima njihove provedbe?

- U Sloveniji izvođači profesionalne rehabilitacije izabrani su putem javnog natječaja. Sa svim odabranim ministar potpisuje se ugovor o koncesiji za određeno vrijeme. Izbor ovisi o nizu načela i kriterija: usluge trebaju biti pod jednakim uvjetima pristupačne svim osobama s invaliditetom; racionalno i ekonomično; kandidati trebaju imati ‘mrežu poslodavca’ s kojima surađuju; stručnost; financijska održivost. Krajem 2013. godine izvođači su bili izabrani za razdoblje 2014 – 2020. Izabrano je 14 organizacija sa 18 timova, koji izvode rehabilitaciju na 24 različita mjesta u Sloveniji. U prosjeku, u rehabilitaciju godišnje se uključi oko 1980 nezaposlenih osoba sa invaliditetom. Treba naglasiti da je Univerzitetni rehabilitacijski institut – Soča odgovoran za razvoj struke.

Cveto Uršić s novinarkom In-Portala Božicom Ravlić

Kakvi su uvjeti života osoba s invaliditetom koje su trajno nesposobne za rad te koja primanja mogu ostvariti žive li u nezavisnom kućanstvu?

- Prava osoba s invaliditetom, koje su trajno nesposobne za rad obuhvaćena su u nekoliko propisa. Vrijedno je spomenuti Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju, koji regulira prava radnih ljudi s invaliditetom na invalidsku mirovinu i Zakona o socijalnoj skrbi osoba s intelektualnim i fizičkim invaliditetom, koji regulira pravo na naknadu za invaliditet za one osobe s teškoćama u razvoju, čiji je invaliditet potječe u mladosti, prije nego što su se zaposlili i oni su nesposobni za samostalan život i rad. Prava obje skupine značajno se razlikuju. Međutim, postoji pretpostavka da je udio osoba s invaliditetom koji žive ispod granice siromaštva veći od slovenskog prosjeka.

Koliko se ulaže u održavajuću rehabilitaciju osoba s invaliditetom koje imaju dijagnoze s potrebom cjeloživotne održavajuće rehabilitacije, te prava koja ostvaruju po tom pitanju?

-Izvješća udruga osoba s invaliditetom o provedbi vladinog akcijskog programa za osobe s invaliditetom 2007. - 2013. godine mogu se sažeti u procjeni da su sredstva za tu vrstu rehabilitacije nedovoljna i da rehabilitaciju ne mogu koristiti sve skupine osoba s invaliditetom. Nadalje valja naglasiti da je pravo na održavajuću (koja se svake godine ponovi) rehabilitaciju uređen u zdravstvenim propisima. Sa stručnog aspekta za provedbu rehabilitacije su odgovorne klinike, instituti ili druge zdravstvene ustanove, a za organizacije to su udruge osoba s invaliditetom.

Kakva je situacija s ortopetskim pomagalima, prema reakcijama iz udruga i saveza, kao i osoba s invaliditetom, jesu li sredstva koja se izdvajaju dovoljna i zadovoljavaju li se potrebe ili su neophodna osobna novčana sredstva?

- S formalnog stajališta, pravo na tehničke pomagala regulirano je zdravstvenim propisima. Zavod za zdravstveno osiguranje Slovenije postavlja standard cijena pomagala, njihov radni vijek, bolesti ili invaliditet koja jamči pravo na pomagalo, i slično. Za neke grupe osoba s invaliditetom u cjelini snosi troškove standardnog osiguranje (djeca, učenici, studenti s tjelesnim ili intelektualnim invaliditetom), ali u većini slučajeva osoba s invaliditetom treba sufinancirati pomagalo .

Koji su najčešći problemi s kojima Vam se obraćaju osobe s invaliditetom?

- Problemi s kojima nam se obraćaju osobe s invaliditetom, kao i poslodavci ilokalne zajednice, vrlo su raznoliki i dotiču se različitih područja. Najčešće su to zapošljavanje, porezni poticaji, pristupačnost, i slično. U posljednje vrijeme puno je pitanja u vezi s korištenjem mogućnosti za osobnu asistenciju.

Obzirom na financijsku i ekonomsku krizu koja pogađa sve slojeve društva, posebno osobe s invaliditetom, u kojoj mjeri kao socijalna država provodite obveze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom?

- U nekim dijelovima je vrlo teško, dok smo drugdje uspješni. Puno toga nas još čeka. Na primjer, članak 12 Konvencije i problem poslovne sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama,

Kako bi ocijenili kvalitetu života osoba s invaliditetom u Republici Sloveniji?

- Nisam najpogodnija osoba za ocjenjivanje kvaliteta života osoba s invaliditetom, jer sam državni službenik. Ali neka mi bude dopušteno, da sa stajališta nekadašnjeg istraživača, zaključim da je život osoba sa invaliditetom usporediv sa životom u drugim europskim zemljama. Vjerojatno smo negdje u sredini.

Razgovarala: Božica Ravlić

Foto: Luka Đukez

 

 

Objavljeno: 11.06.2014