PITANJE V. N. (34) Jako sam emotivan i to mislim da nije dobro za muškarca u današnje vrijeme. Takav sam odmalena i ne mogu dugačije. Stalno vrtim film kako postati tipičan muškarac, nezainteresiran i hladan, sebičan, egoista.

To su mi savjetovale prijateljice. Pa imam 34 godine i žene me vole, ali samo kao prijatelja. Imam tjelesni hendikep, koji ne mijenja ništa u mojim sposobnostima. Radim, imam vlastiti stan, imam kredit za auto, tipična hrvatska priča. Osim što svake godine odlazim u toplice na rehabilitaciju. Zašto me samo žene u toplicama, one s invaliditetom, prihvaćaju kao potencijalnog muškarca za vezu? Razmišljam, je li to mene moj invaliditet određuje kao osobu? Što žene žele? Možda mi vi možete dati neki pametan savjet. Volio bih konačno imati vlastitu obitelj i ženu koja me voli baš ovakvog. Hvala na odgovoru.

ODGOVOR: Poštovani V., Vi baš i niste, kako kažete tipična hrvatska priča. Imate posao, stan i auto doduše na kredit, no to ne mijenja sliku da spadate u one mlade ljude koji sve to nemaju, jer je danas veliki broj mladih bez posla i bez svoga krova nad glavom. Dakle, Vi ste neovisna mlada osoba koja svoj život može urediti na svoj način a to što ste emotivna osoba, znači da u Vama ima srca i dobrote. Što znači biti tipičan muškarac? Zar je tipičan muškarac zaista nezainteresiran, hladan i egoist? Zar takvi muškarci privlače pažnju današnjih djevojaka? Možda i privlače na kratke staze ali sumnjam da je s takvim osobinama lako živjeti udvoje.

Postavljate pitanje određuje li Vas Vaš hendikep kao osobu? Po onome kako cijenite svoje sposobnosti i kako ste posložili svoj život, mislila bih da ne. No, u cijeloj ovoj priči visi jedan veliki upitnik. Željela bih ga ukloniti ovim svojim razmišljanjima.

Anđelka Bunić, Zadruga 'Martinov plašt'

Prednost je imati žene za prijatelje. Mnogi mladići ih nemaju jer misle da sa ženama ne mogu ostvariti prijateljski odnos. Iz takvog jednog odnosa može se razviti i ljubav. Nema ništa ljepše nego kad se to dogodi. Možda sami sebi ne dozvoljavate da se to dogodi jer se krivo procjenjujete ili možda smatrate da niste dostojni djevojaka s kojima ste prijatelji. Emotivnost se može svesti u prihvatljive oblike ponašanja te nije dobro tvrditi da ste takvi od rođenja. Istina je da neke osobine ljudi dobivaju rođenjem ali to ne znači da je to nepromjenjiva kategorija i da se na tom planu ne dade ništa učiniti. Odrastanjem stječemo iskustva koja, ako ih ugrađujemo u život, dovode do promjene u načinu razmišljanja, ponašanja, vrijednosti u koje vjerujemo i koje nas određuju…

Emocije su potrebne u našem životu, ne treba ih se stidjeti i ne pokazivati ih ali je važno dozvoljavamo li im da vladaju nama ili mi vladamo njima.

Potrebno je naučiti upravljati emocijama, jer ako im dozvoljavamo da nas nose, onda zatvaramo prostor da važne odluke u životu donosimo "hladne glave“. A odluke donesene na način da emocije upravljaju nama rijetko kad imaju dobar ishod.

Imate sreću da svake godine odete na rehabilitaciju. Tamo susrećete žene koje Vas prihvaćaju ali očito Vi njih ne prihvaćate. Postoji više razloga zašto je tome tako. Jedan od njih je da ste na rehabilitaciji opušteni, bez stresa svakodnevnog života te Vas žene doživljavaju drugačije nego li Vaše prijateljice a drugi razlog može biti taj što se u tom društvu osjećate svoj na svome, dok u društvu žena bez hendikepa ne prihvaćate svoje stanje i zato ste previše čuvstveni i time doprinosite da ne možete ostvariti vezu za kojom čeznete. Dok god budete sebe gledali kroz tvrdnju: "Ja sam takav i ne mogu se promijeniti!“, stavljate se u uske okvire i zatvarate mnoga vrata. Shvatite život kao uzbudljivo putovanje, dozvolite da struji kroz Vas, da Vas doživljaji i trenuci vode prema promjeni ponašanja koja Vas opterećuju jer mislite da ćete izgubiti dio sebe ako se budete čvrsto držali svojih ograničenja.

Pitate što žene žele?

One koje poznajem žele se osjećati sigurno u društvu muškarca kojeg vole, žele svoj život dijeliti s odraslom osobom koja je prerasla svoje djetinje ponašanje i koja neće stalno vrtjeti film kako postati netko drugi, jer dok Vi vrtite svoj film, život prolazi pored Vas. Budite režiser svog života. Okrenite se oko sebe i dozvolite da u Vaš film uđe neka draga osoba za kojom toliko čeznete. Ona je tu negdje, čeka da otvorite vrata i da je pozovete na pozornicu Vašeg života.

Odgovara: Anđelka Bunić, prof. def.

Napomena: Pitanja za rubriku Kutak za stručnjake šaljite na: mladen.kristic@in-portal.hr

 

 

Objavljeno: 04.05.2014