PITANJE: R.D. (24) Poštovani, žena sam s invaliditetom koja je prihvatila svoje stanje i nosim se s njim kako najbolje mogu. Problemi i diskriminacija od strane radnih kolega česti su i ne znam kako se nositi s njihovim neprihvaćanjem. Često ponavljaju da sam smanjenih sposobnosti, a sve poslove izvršavam kvalitetno i na vrijeme

Ono što me zabrinjava su dodatni zdravstveni problemi izazvani pritiskom na radnom mjestu. Često mi srce počne tako ubrzano lupati da me hvata strah od posljedica, znojenje, drhtanje ruku. Sve su to simptomi koji su postali dio mog života. Kako da se smirim? Kako da pomognem sebi hladno prihvatiti nepravdu koju podnosim? Jesu li rješenje sredstva za smirenja? Možete li mi preporučiti neke prirodne preparate koji bi me vratili u normalno stanje?

ODGOVOR: Poštovana, drago mi je da ste prihvatili svoje stanje kako navodite u prvom dijelu  rečenice, ali me brine onaj nastavak gdje govorite da se s invaliditetom nosite kako najbolje možete. Iza te izjave može stajati puno toga skrivenog,  te Vam zato preporučam da pojasnite sami sebi kako se nosite stvarno s svojim invaliditetom: je li ga prečesto spominjete, je li želite na konto njega izvući kakvu korist i sl. Budite iskreni prema sebi samoj, pokušajte si odgovoriti na postavljena pitanja, te onda na temelju dobivenih odgovora, donesite ponovno zaključak jeste li zadovoljni s time kako se nosite s svojim invaliditetom. Stječem dojam da svoj invaliditet stavljate ispred sebe kao osobe a onako kako Vi vidite i doživljavate sebe, tako će Vas i drugi vidjeti i doživljavati. Na prvo mjesto trebate staviti sebe kao osobu a ne Vaš invaliditet, jer Vas on ne određuje kao osobu.

Preporučam da iskreno preispitate je li uistinu možete zadovoljiti potrebama posla koji obavljate. Možda Vam je posao monoton i nezanimljiv pa ste se umorili, možda Vam se smanjila radna sposobnost a da toga niste ni svjesni,  možda biste trebali promijeniti sadašnje radno mjesto ili otići na neku od rehabilitacija, ili potražiti stručnu pomoć. Ne znam na kakvom poslu radite pa mi je teško savjetovati kome biste se trebali obratiti da to ocjeni, ako ne možete sami. Pretpostavljam da imate šefa ili neku odgovornu osobu s kojom biste mogli porazgovarati o problemima koji Vas tište na način da ne „cinkate“ svoje kolege već da iznesete ono što Vam na poslu očito predstavlja veliki problem. Učinite to što prije, jer zdravstveni problemi koje navodite ne smiju biti dio Vašeg svakodnevnog života, jer u tom stanju, da i hoćete, ne možete pravilno izvršavati radne zadatke.
S ovakvim simptomima Vaša kvaliteta života je ozbiljno narušena.
Gutanjem tableta ili preparata nećete ništa postići već ćete samo prividno potisnuti probleme koje navodite.
Poznajem osobe koje nisu imale invaliditet a  na radnom mjestu su se slično osjećale kao i Vi. Neke od njih su odlučile promijeniti radnu sredinu i poslije toga su se osjećale dobro i zadovoljno. U svakom slučaju preporučam da učinite nešto za sebe i da prekinete to stanje koje Vam stvara velike probleme. Ono što ne vidite Vi, jer svi smo mi subjektivni prema samima sebe i zbog toga često ne vidimo ono što drugi vide, vidjet će netko drugi kome ćete se obratiti te potražiti savjet ili pomoć kad ste se našli u, naizgled, bezizlaznoj situaciji. Nema bezizlaznih situacija ako aktivno tragamo za izlazom.

Anđelka Bunić, prof. def.

Objavljeno: 24.09.2013